Na OPG-u Šinjorina Smokva u Poljicima u punom jeku berba smokava

»Šinjorina Smokva« već je dvadeset godina sinonim za ekološku proizvodnju i život od onoga što nam priroda daje. Sandra Babac i njezina obitelj, ali i mnogobrojni prijatelji, iz godine u godinu grade brend održive poljoprivrede koji oduševljava sve koji kušaju organske marmelade od samo jednog sastojka. Ono što je Sandra prije dvadeset godina počela raditi iz hobija, s vremenom je preraslo u pravi posao, a ova Zadranka aktivno radi na popularizaciji smokve, »pepeljuge Dalmacije«.

U njihovom smo ih nasadu u Poljicima posjetili usred berbe smokava i to po najvećim ovoljetnim temperaturama. Ovogodišnje su smokve zato izvanredno rodne, slatke i pune šećera.

Foto: Luka Jeličić

»Festival smokava«

Iza sebe imaju brojne domaće i inozemne nagrade za kvalitetu i dizajn, kao na primjer srebro za logo i vizualni identitet na »Best of the best« dizajnerskom natječaju u Moskvi 2007. godine; zlato u Opatiji iz 2009. godine na »Eco World Festu«, te zlatne medalje na Novosadskom sajmu; Festivalu pekmeza, džema i marmelade u Dubrovniku, a dugogodišnji su šampioni voćnih i eko namaza na međunarodnoj manifestaciji Intrada u Splitu. Sada se natječu i za titulu najboljeg hrvatskog OPG–a predstavljajući tako Zadarsku županiju kao jedan od tri izabrana OPG–a.

»Šinjorina Smokva« je pokrenula i punih 10 godina organizirala »Festivala smokava« u Zadarskoj županiji. Kroz dugi niz godina nametnuo se u nezaobilazno događanje rujanskih dana u Zadru kojim se veliča smokva u svim kombinacijama, a posebice u gastro segmentu. Specifičnost njihovih proizvoda je i u tome što je proizvodnja sezonskog tipa jer namaze rade od svježeg voća, ne sušenog ili smrznutog, a kao dodatna vrijednost je i činjenica da se proizvodi rade iz ekološki uzgojenog voća.

Ove su sezone, kazuje nam Sandra, smokve izvrsno rodile, tako da ih je iznenadila količina posla pred njima. Cijela se obitelj ustaje prije prvih zraka sunca, kako bi jutro prije najgorih vrućina proveli u svojim nasadima smokava, pomno birajući one koje su najzrelije, pa čak i već pomalo suhe, jer u njima je okus najbolje izražen.

– Sezona berbe i prerade smokava u punom je jeku. Ono što ujutro uberemo, popodne prerađujemo, tako da se uistinu vodimo politikom od polja do stola i to u jednom danu. Naši su proizvodi već godinama poznati po tome što su 100 posto organski, bez aditiva i dodanih šećera, zbog čega nam kupci dolaze iz svih krajeva. Iako je smokve relativno lako brati, visoke temperature zadnjih par dana i iritacije koje nam izlaze od listova, otežavaju nam radne uvjete, počela je Babac, dodavši kako »Šinjorina Smokva« ove godine slavi 20. rođendan.

Foto: Luka Jeličić

Svaki se dan radi u polju

– Berba kreće oko blagdana Vele Gospe, a dnevno uberemo i do 200 kilograma. Prije dvadeset smo godina počeli od nule, ništa nismo naslijedili i sva smo stabla sami zasadili. Od prvih pokušaja, kada sam dodavala šećer i razne prirodne arome, danas su naše marmelade 100 postotni voćni proizvod, bez ikakvih dodataka. Ne možemo i ne želimo svaštariti i smokva je naš osnovni proizvod i temelj naše vizije, pojasnila je Babac, dodavši kako dugi niz godina nose oznaku ekološkog proizvoda.

– Imamo više od 500 stabala koja, iako ne zahtijevaju veliku pozornost, ipak traže određenu njegu, dodala je.

Plodove bi trebalo brati skoro svakodnevno, zato što oni postupno dozrijevaju. Ovo je naročito izraženo kod ranih sorti jer se koriste pretežno u svježem stanju. Karakteristika voća je da brzo prođe vremenski period od početka zrenja pa do prezrelosti i on obično traje samo dva, tri dana. Svaki plod koji je prezreo izgubljen je jer se ne može koristiti za sušenje. U prezrelim smokvama dolazi do isparavanja vode, postaju previše razmekšane, a koncentracija šećera se povećava. Ukoliko su plodovi namijenjeni za sušenje, beru se s peteljkom jer se bez nje lako kvare. Upravo ih zato u »Šinjorini Smokvi« svakog dana prerađuju, kako bi sačuvali njihovu svježinu i razinu prirodnog šećera.

– Cilj nam je da budemo što bliže prirodi, kako se u masi konkurencije ne bi utopili. Smokva je godinama bila zaboravljena »kraljica« Dalmacije. Mi smo u počecima od susjeda brali smokve i vraćali im u marmeladama, jer nitko jednostavno nije bio zainteresiran da je bere, iako su plodovi tu, a stablo je izdržljivo, rekla je Babac.

Počela je taktikom jednostavnog natpisa da prodaje pekmez od smokava, što je začudo imalo efekta. Iako na početku uopće nije željela prodavati pekmez, svaku je sezonu dizala ljestvicu kvalitete da bi napustila posao novinarke u Zagrebu i s obitelji se preselila u zadarsko zaleđe.

Sandra Babac, Foto: Luka Jeličić

Smokvina renesansa

– Radimo sezonski. Ovisimo o vremenu i kiši, tako da se svake godine razlikuju količine proizvedenog pekmeza. Radimo isključivo sa svježim smokvama. Smokva je bogomdan proizvod koji ne zahtjeva ikakve aditive, jer je sama od sebe bogata okusom. Od 2004. smo godine naporno radili na tome da podignemo razinu kvalitete naših marmelada i postanemo prepoznatljivi po tržištu. Tu nam je pomogao i naš vizualni izgled koji i dan – danas izaziva uzdahe i komentare. Kako bi pomogli prepoznatljivosti proizvoda, 2007. sam počela raditi na suradnjama s ugostiteljima, što je dvije godine kasnije preraslo u »Festival smokve«, prisjetila se Babac, dodavši kako se nada da će se Festival koji je ugašen tijekom pandemije, ponovno zasjati punim sjajem.

– Ja sam sve što sam mogla i znala dala u tih deset godina. Sada sam se potpuno okrenula proizvodnji i njegovanju naših nasada, dodala je, dok raspravljamo o tome koliko se smokva danas cijeni.

– U Dalmaciji ima pet temelja trpeze, maslina, sir, pršut, vino i smokva. Dok se smokvom nekada trgovalo, godinama je stajala po strani, zaboravljena i nebitna. Upravo nam je zato cilj da joj vratimo važnost i popularnost koju je stoljećima ranije uživala. Što je smokva smežuranija, to je bolja. Upravo ih je zato, jer i beremo skoro prezrele, važno čim prije preraditi, pojasnila nam je Babac, dok kružimo oko stabala prebogatih plodovima.

– U polju smo svakog dana. Posao je jako težak, vani je vruće već od devet ujutro, tako da nam je sezona berbe najteže razdoblje. Ujutro se bere, a poslijepodne prerađuje i tako sve dok ne poberemo i zadnji plod smokve. Još uvijek radimo na renesansi smokve, njezinoj prepoznatljivosti i svijesti o njezinom udjelu u povijesti Dalmacije, kako kroz promociju, zanimljive crtice i inovativne recepte, zaključila je Babac, dodavši kako je smokva jednako dio dalmatinske gastronomske tradicije, kao i tuna, maslina i vino.

Sandra i njezina kći Maura, Foto: Luka Jeličić