Foto: LUKA JELIČIĆ
Prije nego što je otok Pag postao planetarno popularan zbog svojeg sira, janjetine, soli i bure koja ulazi u kosti, među otočanima i susjedima preko Jadrana otok je bio najpoznatiji po svojim ogromnim zalihama ugljena, koje su doslovno »izvirale« iz zemlje. Frane Šupraha, »hodajuća enciklopedija« povijesti Kolana i cijeloga otoka Paga kaže nam kako je ovaj dio otočne povijesti odavno u zapećku, mada su se mnoge kolanjske i paške obitelji prehranjivale kopanjem ugljena.
Povijest kolanjskih ugljenokopa, mada danas zaboravljena i tek sporadično poznata, seže još u početak 20. stoljeća, jer kolanjski su rudnici tada, a i danas, jedini na jadranskim otocima. Početkom 20. stoljeća iz rudnika je za izvoz ugljena postojala čak i žičara, koja je vodila sve do luke u Šimunima, gdje se i danas vide ostaci uskotračne željezničke pruge i konstrukcije žičare koja je djelovala do 30-ih godina prošlog stoljeća.
Danas su rudnici zatrpani i obrasli trstikom i raznovrsnim žbunjem, a Šupraha i nekolicina drugih Kolanjana svojski se trudi lokalnu zajednicu i Općinu napokon uvjeriti kako je povijest kolanjskih ugljenokopa vrijedna trajne i kontinuirane prezentacije i očuvanja.
Dva rudarska okna
Za kolanjske je ugljenokope svojevremeno bila sagrađena prava mala željeznička infrastruktura – »feratina«, postavljena po paškom kamenjaru. Neobična je pruga prolazila paškim mjesečevim kamenjarom. No, kako nam govori Šupraha, čak i kada bi se realizirale samo neke od zamisli koje Kolanjani imaju, teško bi bilo željeznicu obnoviti i prezentirati u punom profilu, jer zemlja je sada odvojena suhozidima i namijenjena ispaši paških ovaca.
– Prema nekim podacima još je Venecija 1757. godine otvorila prvo okno rudnika, a ugljen su vozili brodovima za Trst i Veneciju. Postoji i podatak da je 1906. godine održana osnivačka skupština »Kolanjskih rudnika« ili na talijanski »Societa de la Roma, Miniera di carbone e Kolan«, priča nam Šupraha i dodaje kako se od velike povijesti kolanjskih ugljenokopa danas vide tek dva rudarska okna, teško primjetljiva od šipražja kojim su obrasla, dok su sve ostale tajne i uspomene zakopane pod zemljom.
– Tijekom Prvog svjetskog rata zbog ratnih je potreba razmontirana pruga i odneseno sve željezo i lokomotiva. U gladnim poratnim godinama rudnik je bio spas za izgladnjelo stanovništvo, jer se za radnu snagu u kuhinji svaki dan kuhala hrana, govori nam Šupraha i dodaje kako se i dan danas u kolanjskim poljima golim okom mogu vidjeti naslage ugljena koje doslovno izviru i zemlje, a za jake se bure i na okolnim plažama može zamijetiti crni sloj koje morske struje iz podzemlja izbace na obalu.
Gorivo za tvornicu
Proizvodnja je ponovno oživljena talijanskom okupacijom hrvatske strane Jadrana 1941. godine. Rudarska okna opet su otvorena i vađenje ugljena bilo je punom snagom. Ugljen je odvožen prema Pagu i Zadru u tvornicu Maraschina kao pogonsko gorivo.
Ugljen se sporadično iskopavao sve do 1960- ih. Kopale su ga grupe, čak je i Frane Šupraha kao mladić sudjelovao u iskopavanjima.
– Tako je to trajalo sve dok nisu došli plin i struja. A onda je došao i turizam, sir se počeo prodavati, i vino, pa tko će više kopati ugljen? I tako je rudnik zauvijek zatvoren, govori Šupraha, koji je kao i brojni njegovi sumještani razočaran dugogodišnjom nezainteresiranošću lokalnih vlasti prema ovom dijelu njihove povijesti, kao i manjkom interesa za bilo kakvim sustavnim proučavanjima povijesti ugljenokopa i njihovoj modernoj prezentaciji.
– Pa čak se niti naša lokalna Etnografska zbirka nije uspjela održati. Interes za njezinim očuvanjem i boljom prezentacijom splasnuo je brzo nakon otvorenja, a mnoga je rudarska oprema koje je ostala iza radnika ostala zaboravljenom. Mlade generacije Kolanjana ne znaju da su njihovi preci nekada preživljavali kopajući ugljen, a ne baveći se turizmom ili proizvodnjom sira. Više se susjedi iz Slovenije zanimaju za povijest ugljenokopa nego otočani, jer Slovenski su stručnjaci i inženjeri radili u rudnicima, kazuje Šupraha i napominje kako je oko 40 slovenskih stručnjaka radilo u rudnicima, a neki su i pokopani u Kolanu.
U polju tone ugljena
– Moja se obitelj 20 godina grijala na ugljen, a mještani koji bi na svojoj zemlji kopali ugljen su ga najčešće prodavali u Zadru Maraski i Nadbiskupiji. Kada bi se ponovno ušlo u tunele našli bi se stari feralići, pa čak i rudarska odijela i druga oprema. Ja sam prije skoro 10 godina o ovome već pričao za lokalne medije. Ni tada se, a ni danas ništa sustavno nije poduzelo, rekao nam je Šupraha.
Iza Prvog svjetskog rata rudarska je industrija ponovno oživjela, no s vremenom je polako počela nazadovati, da bi 30-ih godina bila zauvijek ugašena. Kada bi se danas netko potrudio malo boljom mehanizacijom zaputiti se u polja, mogao bi lako iskopati tone ugljena., uvjeren je Šupraha, koji dodaje kako je početkom 60-ih godina stigla i službena zabrana iskopavanja, a ugljen zamijenjen plinom i električnom energijom.
najnovije
najčitanije
Zadar
NA FACEBOOKU
OGLASIO SE MATE LUKIĆ: ‘Nisam bio u nikakvom kafiću, ni zabavi. Bio sam u službi u šumi…’
Tenis
TENIS
ATP Umag: Musetti protiv Cerundola za naslov
Svijet
KANDIDAT ZA PREDSJEDNIKA
Trump hvali svoj odnos s Netanyahuom i proziva Harris za uvredljive izjave o Gazi
Zadar
SRETNIK IZ ZADRA
PROVJERITE LISTIĆE! U Zadru pogođena Eurojackpot petica u iznosu od skoro 70.000 eura!
Crna Kronika
NESREĆA GRADSKOG VIJEĆNIKA
Objavljeni rezultati očevida na izgorjelom vozilu Natura Jadere: Mate Lukić vozio bez vozačke
Crna Kronika
nepoznate okolnosti požara
Zapalio se automobil na Dugom otoku! Vozio ga Mate Lukić
Crna Kronika
sudar na semaforu
Još jedna prometna nesreća u Murvici! Teško ozlijeđena žena
Scena
NOVA PJESMA
VIDEO Pogledajte spot za novu Thompsonovu pjesmu, fanovi nižu same komplimente
Zadar
SRETNIK IZ ZADRA
PROVJERITE LISTIĆE! U Zadru pogođena Eurojackpot petica u iznosu od skoro 70.000 eura!
Županija
TJERANJE S PLAŽE