Subota, 24. veljače 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

OD PORINUĆA DO NASUKAVANJA

Brod Niobe ponovno izronio na površinu uz pomoć Anite Baradić

Autor: Đurđa Baljak

26.07.2023. 17:56
Brod Niobe ponovno izronio na površinu uz pomoć Anite Baradić

Foto: OSOBNA ARHIVA



U okviru programa Silbanskog kulturnog ljeta u galeriji Mjesnog odbora predstavljena je izložba “Niobe – Od porinuća do nasukavanja”. Priča je to o plovidbenom putu ratne krstarice koja je sudjelovala u brojnim borbenim operacijama tijekom prve polovine 20. stoljeća. Krstarica Niobe je svoj plovidbeni put započela davne 1901. godine, a završila nasukavanjem na otoku Silbi 1943. godine. Osamdeset godina nakon toga priču o tom brodu donosi nam autorica Anita Baradić, magistrica geografije porijeklom s otoka Silbe. Međutim, ovo nije priča samo o brodu, njegovoj palubi, cimama i sidrima, ovo je priča o ljudima čiji je život obilježio ovaj brod. Njihova sjećanja su ostala zapisana u zbirci rijetkih zapisa i fotografija, što je iznjedrilo na površinu dušu broda i života svih onih koji su tamo ostali, kao i oni koji su preživjeli. Kada je Anita Baradić prvi put prije četiri godine od strane svoje bake čula priču u njoj se odmah probudio istraživački duh te je krenula rasvjetljavati cijelu priču.


Svjedok jednog vremena


– Baka mi je prije četiri godine pričala kako je ona osobno svjedočila nasukavanju njemačke ratne krstarice na Silbi. Ona je tada imala jedanaest godina, a to se dogodilo 19. prosinca 1943. godine. Naime, lokalno stanovništvo je odlučili ugasiti svjetionik, što je uz maglu i lošu vidljivost, dovelo do nasukavanja njemačke ratne krstarice iz Drugog svjetskog rata. Međutim, usprkos tomu uspjeli su izbjeći njemačku kaznu jer su pomogli ranjenicima. Nakon što mi je baka ispričala cijelu priču ostala sam zapanjena te sam vrlo ubrzo nakon toga počela istraživati o tome. Tako sam nakon četiri godine istraživanja, povodom 80. obljetnice od nasukavanja te krstarice, odlučila pripremiti izložbu o tome upravo na Silbi zato što smatram kako je to jako važno za lokalnu zajednicu, otkrila nam je autorica Baradić.


Na izložbi je tako predstavila maketu, ali i odoru i kapu tadašnjeg njemačkog oficira te nekoliko fotografija koje je dobila na posudbu od splitskog muzeja, dok je sve ostalo fotografirala sama.




– Krstarica je stajala nasukana sve do 1950-ih godina kada je izrezana na licu mjesta jer je diljem Jugoslavije nedostajalo željeza. No, prilikom toga su neki dijelovi pali ispod mulja ili su ih morske struje odnijele na obalu. Uspjela sam pronaći neke od tih dijelova te sam ih fotografirala, primjerice dimnjak, željezne konstrukcije, ali i ostatke u kamenu. Neke od tih komada sam čak donijela i priložila na izložbi, kazala nam je Baradić i otkrila što znači ime Niobe.


Foto: OSOBNA ARHIVA


Nimfa Niobe


– Prema grčkoj mitologiji nimfa Niobe se rugala božici Leti kako ima više djece od nje. Zbog toga su Letini blizanci, Apolon i Artemida, ubili Niobinu djecu, a ona se pretvorila od tuge u kamen. Sigurno se pitate koja je poveznica između toga i krstarice Niobe? Naime, krstarica je metaforički rečeno rođena i umrla pod istim imenom, dok je između toga promijenila još dva imena. Fascinantna mi je činjenica da je dva mjeseca prije negoli se nasukala na stijene vratila svoje prvobitno ime. Pritom je još zanimljivije to što sam prošle godine u studenom pronašla jednu željeznu konstrukciju koja je postala dio kamena, isto kao što se prema legendi nimfa Niobe pretvorila u kamen od tuge, ispričala je Baradić te istaknula kako je ova ratna krstarica zasigurno posebna i drugačija od ostalih.


Krstarica Niobe je izgrađena 1898. godine u Bremenu, a na prvo putovanje je krenula 1901. godine kada je služila kao pratnja tadašnjem caru Wilhelmu I. u Norvešku. Iako njezina prvobitna namjena nije bila ratna, to se promijenilo tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata kada je izbjegla mnogobrojne napade i torpeda. Tako je krstarica oko 45 godina bila u raznim mornaričkim snagama, što u njemačkim, talijanskim i jugoslavenskim.


– Niobe je prvobitno bila njemačka krstarica koju je 1925. godine otkupila Jugoslavija i od tada plovi s novim imenom – Dalmacija. Tada je proširena za četiri metra, pa je mogla primiti i do 300 časnika, umjesto 250. Nakon toga, je 1941. godine pala u ruke Talijana kada dobiva novo ime Cattaro, što predstavlja talijansko ime za Kotor u Crnoj Gori. U to vrijeme je krstarica dobila i novu maskirnu kamuflažu. Ironično je to što su je Talijani, prije negoli je došla u njihove ruke, nekoliko godina ranije pokušali uništiti. Kada je Italija kapitulirala, krstarica je ponovno vraćena u njemačke ruke koji su joj vratili prvotno ime Niobe s kojim se na koncu i nasukala na Silbi, ispričala nam je Baradić.


Foto: OSOBNA ARHIVA


Revolucija u brodarstvu


Specifičnost krstarice Niobe, kako otkriva autorica izložbe, leži u činjenici da je predstavljala pravu revoluciju u brodarstvu tijekom prve polovine 20. stoljeća zato što je u to vrijeme za njezinu izradu korišten najbolji čelik te je bila obložena plutom kako bi se prilikom udara spriječio prodor vode u njezinu unutrašnjost. Protezala se na 104 metra te je imala pramac za slijevanje vode u obliku kitovih leđa i podvodni kljun.


 Postavlja se pitanje zašto bi se krstarica Niobe svaki put izvukla, iako je mnogo puta bila otpisana. Odgovor leži u tome da je imala trup koji je sadržavao mjedenu otopinu, a bakar je u dodiru s morskom vodom otrovan za alge i školjke. Naime, ako se alge ili školjke lijepe na trup broda njegova površina postaje hrapava i smanjuje se brzina. Krstarica Niobe je postizala brzinu do 22 čvora, što je za to vrijeme bilo poprilično brzo, a bez tog zaštitnog sloja bi se njezina brzina smanjila na 16 čvorova te bi morala redovito ići na čišćenje, a to bi ujedno označavalo gubitak vremena i novca. S obzirom na to krstarica Niobe je bila idealna za plovidbu Azijom, ali i ostalim dijelovima svijeta te je predstavlja pravu revoluciju u brodarstvu tijekom prve polovine 20. stoljeća, priča Baradić i dodaje kako je krstarica izrađena 1898. godine u Bremenu s devet “sestara” iz klase Gazelle. Kako kaže, riječ je o toliko sličnim brodovima kod kojih je na prvu teško uočiti razlike. Većina tih krstarica je stradala tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, a jedino je krstarica Amazone nadživjela Niobe jer je potonula tek 1945. godine.


– Jako me zanima pomorska geografija, a posebno plovidbeni put krstarice Niobe. S obzirom na to da je moja baka sa Silbe i da otud vučem svoje korijene, sve to me još dodatno zaintrigiralo. Od poveznice s grčkom mitologijom pa do toga da se krstarica Niobe u arhivskim spisima više puta spominje kako krstarica koja je trebala biti otpisana, ali je nekako uvijek pronašala način da ponovno izroni na površinu i isplovi. Fascinira me upravo to opetovano vraćanje ove krstarice, uvjetno rečeno, na kolosijek. Naime, nakon 45 godina postojanja krstarica Niobe je završila svoj put nasukavanjem na Silbu, a nakon 80 godina sam ja tim povodom pripremila ovu izložbu i na neki način je ponovno izronila na površinu, kazala nam je ponosno Baradić.


Foto: OSOBNA ARHIVA


Za buduće naraštaje


Izložba se može pogledati do 1. kolovoza u večernjim satima, a nakon toga će, kako kaže autorica, vjerojatno postati putujuća izložba koja će posjetiti ostale hrvatske gradove dok službeno ne otvori zbirka ili galerija koja će biti svjedokom toga vremena. Pored toga, autorica Baradić posljednje četiri godine marljivo prikuplja podatke i piše knjigu o svemu tome, a planira je predstaviti do kraja ove godine.


– Tragičan, ali fascinantan događaj nasukavanja ratne krstarice Niobe upotpunjuje povijest otoka Silbe. Upravo zato sam posljednje četiri godine svog života odlučila posvetiti istraživanju i pisanju knjige u kojoj ću, pored krstarice, donijeti i intervjue koje sam odradila sa starijim ljudima sa Silbe koji će ispričati svoju priču o tome kako se živjelo na otoku tijekom 1940-ih godina, najavila je Baradić čija je baka jedna od svjedokinja tog minulog vremena koje će ona oživjeti u svoj prvoj knjizi i sačuvati u memoriji vremena za buduće naraštaje.