Ponovno je došao tad dan, dan kada se sjećamo.Dan kada se osjećamo tužni i sjetni. A treći travnja u Zadru nikada neće biti datum kao i svi drugi. Tog je dana 2008. godine na dotad nezamisliv način na nogometnom igralištu izgubljen jedan mladi život, a zauvijek su promijenjeni životi njegove obitelji i prijatelja. Promijenjena je i zadarska i hrvatska sportska stvarnost. Iako, ni približno onoliko koliko je trebala biti.
Naprosto je nezamislivo u jednom trenutku trčati za nogometnom loptom, u drugome se boriti za život, a nekoliko dana kasnije preseliti u vječnost. Jednako nezamislivo danas kao što je to bilo i prije 12 godina. Tragedije se, nažalost, prečesto događaju, ostavljajući nas sve bez riječi, samo s mislima suosjećanja i ljubavi prema onima koji su najviše izgubili. Ipak, zbog mjesta i načina na koji se dogodila, ovu priču treba uvijek iznova ponavljati, jednako potresno kao i onda kada se tragedija dogodila. Treba je ponavljati dokle god se nešto ne promijeni, pritom brižno čuvajući uspomenu na Hrvoja.
Pišući o Hrvoju svake godine postoji uvijek strah ne zapasti u patetičnost u kojoj bi se podjednako izgubilo ono što doista osjećamo, kao i ono što bi tekstom htjelo izraziti. Hrvoje je bio odličan nogometaš, veliki borac, vrhunski sportaš i izvanredan čovjek. Strašno je volio nogomet i svoj Zadar. To je ono što ćete čuti od svakoga tko ga je poznavao. I nema onoga tko danas neće zastati i zamisliti se, zar je prošlo već 12 godina? Dvanaest godina bez Dvanaestog anđela.
Mnogi će ga se, nažalost, sjetiti tek na ovaj tužan dan. I to mnogi, čija bi dužnost i obaveza bila da ga se sjete mnogo češće. I to ne samo cvijećem, svijećom i ponekom lijepom riječi. Već mnogo konkretnije. Djelima. To je ono što u ovih 12 godina, nažalost, još nismo doživjeli. Ne onako kako je Hrvoje zaslužio. Zbog načina na koji je živio, zbog načina na koji je otišao i nadasve zbog onoga što predstavlja za Zadar i Hrvatsku.
Prilika je bilo. I bit će ih još, budite sigurni u to. I baš zato je važno da iz godine u godinu čuvamo uspomenu na Hrvoja i podsjećamo da njegova tragedija nikada ne smije i neće pasti u zaborav. To je najmanje što možemo učiniti. A onoga dana kada riječi postanu djela, tek tada će besmisao tragedije barem malo dobiti smisao u vidu svih budućih generacija koje će nastaviti brižno čuvati ime Dvanaestog anđela. Ime Hrvoja Ćustića.
Misa za Hrvoja
Kao i svake godine, obitelj i prijatelji pokojnog Hrvoja okupili su se u njegovoj Murvici kako bi se još jednom prisjetili njegova života i odali mu počast. Fizički, zbog epidemioloških okolnosti, u manjem broju nego proteklih godina, ali s jednakom ljubalju kao i uvijek, u crkvi bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije služena je Sveta misa zadušnica, a na groblju u Murvici zapaljene su svijeće i položeno cvijeće u spomen na Hrvoja. Prisjetili su ga se i mnogi koji ove godine fizički nisu mogli doći. Jer Hrvoje živi i živjet će vječno u srcima svoje obitelji i brojnih prijatelja.
najnovije
najčitanije
Nogomet
West Ham
Sada je i službeno, engleski prvoligaš mijenja trenera na kraju sezone
Nogomet
Turska
Livakovićev Fenerbahče se još više udaljio od mogućnosti osvajanja titule
Hrvatska
UOČI SEZONE
Veće plaće u turizmu neće spriječiti iseljavanje. Konobar bi morao imati oko 2.000 eura
Nogomet
Serie A
Pašalić asistent u pobjedi Atalante, njegova momčad tek nakon preokreta svladala otpisanu Salernitanu
Županija
Zavjetna svetkovina
[FOTO] Tisuće vjernika pratilo kip Gospe od Zečeva ulicama Nina
Zadar
HRISTOS VASKRSE!
U Zadru proslavljen pravoslavni Uskrs: Pozivam vas da neumorno njegujemo potrebu za narodnim jedinstvom
Scena
TIK TOK
VIDEO Britanka bila na zabavi u Zadru pa ostala u čudu: ‘Tko je ovaj tip? Ljudi su ludi za njim’
Zadar
POZITIVNA PRIČA
‘DOBRI DUH ŠKOLE’ Zadranin David Babac bio na Wings for Life utrci, podržali ga nastavnici i prijatelji
Zadar
Rekordne brojke
[FOTO] Završeno 11. izdanje Wings for Life utrke, pobjednici u Zadru Kristijan Rubinić i Nataša Šustić
Sport
Miris oktana