(Ne)poznati zadarski dragulj

Tamo su se donosili povijesni dokumenti, odgajani su blaženici pa čak i jedan papa, a u samostanu se čuvaju neki od najvrjednijih primjeraka hrvatske srednjovjekovne umjetnosti. U svakodnevici Zadrani nerijetko zaborave što imaju u vlastitom gradu…

Samostan Sv. Frane s  gotičkom crkvom, kapelicom Svetog Ante, klaustrom, sakristijom i  samostanskom riznicom mjesto je  rječite tišine. Tamo su se donosili  povijesni dokumenti, odgajani su  blaženici pa čak i jedan papa, a u  samostanu se čuvaju neki od najvrjednijih primjeraka hrvatske srednjovjekovne umjetnosti… 
U svakodnevici Zadrani nerijetko zaborave što imaju u vlastitom  gradu. Tako je i nas posjet samostanu naveo da se zapitamo:  Zašto češće ne obiđemo takva  mjesta, mjesta bogate duhovnosti i  kulture?!
Listamo Knjigu dojmova posjetitelja riznice – ima tu Brazilaca.  Amerikanaca, Britanaca, Danaca,  Japanaca, Poljaka, Nijemaca, Talijana, Španjolaca, Austrijanaca…  Čak nailazimo na bilješku posjetitelja iz Britanske Kolumbije. Ima  i Riječana, Dubrovčana, Zagrepčana, Osječana, Karlovčana…  No, letimičnim listanjem Knjige ne  nalazimo niti jednu bilješku Zadrana. Ali tako je to. Posjetit ćemo  muzeje u Firenci, Rimu, Parizu…  Što dalje to bolje, a za bogatstvo  vlastitog grada nemamo vremena.  Nije ovo kritika. Tako je vjerojatno  i u drugim sredinama. Uživanje u  kulturi i umjetnosti ljudi očito smatraju luksuzom koji se eventualno  može upražnjavati na godišnjim odmorima. Šteta!
Sve više posjetitelja
“Bogatstvo Hrvatske za pokoljenja”, “Prekrasno”, “Mi smo u  Europi bili prije Europe!”, samo  su neki od komentara u Knjizi  dojmova.
– Iz godine u godinu samostan i  riznicu razgleda sve više posjetitelja. Lani ih je bilo preko 4.000.  Najviše domaćih, zatim Nijemaca,  a velik je i broj Mađara koji su  posebno osjetljivi na povijesnu poveznicu sa Zadrom, budući da je  Ludovik I. Anžuvinac u samostanu Sv. Frane s mletačkim  duždem 1358. godine sklopio glasoviti Zadarski mir. To je dokument kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji, govori gvardijan samostana Sv. Frane fra  Drago Ljevar.
Ove godine samostan i riznica  posjetiteljima su otvoreni već od 2.  svibnja, a očekuje se da će broj  posjeta i dalje rasti, pogotvo kad  se u obzir uzme sve intenzivnija  promidžba.
– U kontaktu smo s nekim većim  turističkim agencijama koji svoje  grupe redovito šalju u razgledavanje našeg samostana. Evo, ove  godine radimo i novu brošuru koja  je upravo u tisku. Osim na standardnih nekoliko svjetskih jezika,  brošura će biti napisana i na ruskom, češkom te mađarskom jeziku. No, spomenuo bih ovdje  nešto što smatram svojevrsnom  manom u organizaciji prezentiranja kulturne baštine Zadra. Naime, velika je šteta što ne postoji  jedinstvena ulaznica kojom bi se  turistima omogućio ulazak u sve  crkve, muzeje, riznice i ostale kulturne spomenike u gradu. Dobilo  bi se na praktičnoj strani, a time bi  i obilasci turistima izgledali zanimljiviji budući da se priče vodiča  ne bi razbijale zastajanjem pred  svakim spomenikom i kupovanjem novih ulaznica, mišljenja je  fra Drago.
Osim što je sama crkva, posvećena 1280., samo 54 godine  nakon smrti Svetog Frane Asiškoga, utemeljitelja reda, zanimljiva  kao jedna od prvih franjevačkih  crkava na ovim prostorima i najstarija dalmatinska crkva gotičkog  stila, s renesansnim dogradnjama  koje potpisuje slavni Juraj Dalmatinac, samostan ima prekrasan  klaustar iz 1556. godine, rad domaćih klesara Ivana Trifunića i  Ivana Stijića. U središtu klaustra  stoji umjetnički izrađen kameni  vijenac s kraja 15. stoljeća.
Gotički kor, Ugljanski  poliptih…
Samostan sv. Frane ima i bogatu  riznicu gdje se u dvije prostorije  čuvaju neka od najvrjednijih djela  hrvatske srednjovjekovne i renesansne umjetnosti poput Ugljanskog poliptiha iz 15. stoljeća koji se  pripisuje poznatom domaćem slikaru Dujmu Vuškoviću.
Iza glavnog oltara crkve čuva se  drveni kor, velebno djelo cvjetne  gotike kojeg potpisuje rezbar Ivan,  sin Jakova Borgosansepolcra iz Venecije, završen 1384. godine. Teško  bi u ovom tekstu bilo nabrojiti sve  umjetnine samostana Sv. Frane, ali  svakako treba spomenuti sliku na  drvu mletačkog slikara Lazara Bastianija (umro 1512.) smještenu na  čelnom zidu sakristije na kojoj su  prikazane nebeska i zemaljska Crkva s povijesnim likovima poput  Matije Korvina, pape Siksta IV. i  Katarine Kosače.
Sakristija ima izuzetan povijesni  značaj, jer je upravo u njoj potpisan  Zadarski mir.
U samostanskoj riznici čuva se  nekoliko umjetnički vrijednih raspela, slika Umrloga Krista iz 16.  stoljeća, djelo Jakova da Ponte  Bassana, kipovi navještenja Marijina iz 1408. godine, dio poliptiha  u drvu Petra de Riboldisa iz 1433.  godine… U vitrinama u prostoru  prve dvorane izloženi su uzorci  dragocjenih iluminiranih koralnih  kodeksa (14. i 15. stoljeće), važniji  povijesni dokumenti o samostanu,  nekoliko inkunabula i važnijih povijesnih pečata. Sačuvani su i primjerci misnog ruha iz minulih stoljeća, a u samostanu se čuvao i  pozlaćeni gotički ophodni križ,  ukraden u famoznoj pljački iz 1974.  godine. Kao što smo već pisali, križ  je pred oko godinu dana lociran u  Italiji. 
Uz samostan Sv. Frane vezano je  još mnogo arhitektonskih, slikarskih i kiparskih dragocjenosti, kao i  mnogo zanimljivih povijesnih i  duhovnih događaja, koji nisu spomenuti u našem tekstu.
Ionako se u ovom novinarskom  ograničenom prostoru i formi ne  može reći mnogo. No, ako naš tekst  bude poticaj Zadranima da uzmu  malo vremena i posjete samostan  sv. Frane, cilj ove naše male reportaže je pogođen!