Prošli petak bila plaća, al tek za dvanesti, pa sam išla na depilaciju. Tradicionalno. Ali ovaj put s mjesec dana preskoka. Za taj najbolniji dan u mjesecu svaki put trebam visinske priprememe. Otprilike kao Jana Mijailović ili Stipe Božić kad idu na Himalaju. Pri samoj pomisli da će povući onu traku s ljepljivim voskom s bilo kojeg dijela mog tijela, suze mi frcnu same od sebe u kutić oka. A tek dok na onom stolu stišćem zube toliko jako da bih i cimu od Velog Jože mogla pregristi… Brrr…
Noge još mogu kako-tako preživjeti, ali bikini zonu nikako. Od poteza do poteza svaki put trebam i preko pet puta dobro udahnut, gucnut nešto žestoko, pa se opustiti i misliti na lijepe stvari koje bi mi se jednom, možda mogle ponovno ostvariti (orgazam, na primjer)… Tantra i mantra taman krenu, ali kad mi krvoločno potegne traku i na njoj ostane Šuma Striborova, ne da prebrojim sve zvijezde ovoga svijeta, nego i izbacim cijelu plejadu beštimija: i pas mater i ćaću u grupnjaku, i sestru i brata i božje kacavide i vide što drže nebo….
A ne mogu ni reći ni dočarati kako to izgleda s mjesecom preskoka… Uh, uh, uh…
I svaki put sebi kažem da neću više biti takva mazohistica. Zašto uopće sama sebe nagrađujem takvom boli kad nisam ni blizu sado-mazo đira?! Kome je uopće palo na pamet uza sve peemesove, meesove i postemesove maltretirati žene još i s ovim? Ah, vjerojatno žene same, a sve zbog muškaraca. Da, žena je inače ženi vuk, a pogotovo kad su konkurencija, što u principu uvijek jedna drugoj jesu. Ili zbog izgleda, ili zbog frajera, ili zbog posla… Uvijek ima neki kuki oko kojega se žene kače i ljubomorne su jedna na drugu. Stalno neka drama umjesto da, recimo, muški odjebu to tko je od njih veći frajer i odu na pivo. I zdušno navijaju za domaći klub. Kao što to frajeri rade. Jer u tom magičnom slijedu pivo-odanost klubu nema te žene, depilirane ili nedepilirane koja bi poremetila tu ravnotežu među njihovim zvijezdama.
Žensko sam, jbga, pa u meni proradi ta vuk-strana i s prijateljicom idem na spomenutu torturu. Tješi me, svaki put, da nju boli više od mene i da vrišti kao curetak u prvim redovima na koncertu Robija Vilijamsa. Još znakovito zakolutam očima prema kozmetičarki, svaki put kad ova jaukne. A u stvari mi se stisne vuna, pa u veceu, iako nisam ni blizu toga da postanem alkosica, trznem iz one male bočice jedan pelin. Eventualno još jedan…. A moguće je i još jedan.
A onda kad je izogovaram i dođe red na mene, i da hoću ne smijem, jer mi ponos ne dozvoljava, pustiti glasa. Ali suze se ne vide iza onog paravana. Pa se isplačem kao kišna godina. I usput, kad već puštam vodu, sjetim se i svih propuštenih prilika, životnih (po)grešaka… Opali me i kajanje i tuga, bijes… Nekako sve nakupljeno odradim upravo tada – dok mi čupaju dlake, tako da mi dođe kao nekakva katarza. Čistog uma, oslobođena negativnih emocija, mirna sam do sljedećeg puta.
Mare
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
Josip Stanišić asistirao u pobjedi Bayera u Rimu, sve miriše na hrvatsko finale EL
Rukomet
Rukometna Liga prvaka
Veron Načinović ostao bez završnice Lige prvaka, Kiel nadoknadio devet golova minusa
Nogomet
Englesko prvenstvo
Chelsea u zaostaloj utakmici na Stamford Bridgeu svladao Tottenham
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
OBAVIJEST
VAŽNA OBAVIJEST Zbog utrke Wings for Life zatvaraju se ova parkirališna mjesta
Županija
SVEČANA SJEDNICA