Jutro poslije visoke pobjede s Kvarnerom 2010. u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića, košarkaši Zadra uputili su se na Pašman. Povod? Pozvani su u Neviđane, u Osnovnu školu Vladimira Nazora, na promotivnu utakmicu s Bokoljem iz Dobropoljane. Košarkaška matineja, moglo bi se reći.
– Jutarnji termin odgovara svima – objasnila je Andreja Krnić, ravnateljica ove nevelike pašmanske škole sa 139 polaznika od prvog do osmog razreda.
KK Zadar rado se odazvao pozivu.
– Nego što! Red je da naš klub prihvati ovakve i slične pozive. Dobro znam da je nastup u malim mistima velika stvar za sve mještane – rekao je Branko Skroče, sportski direktor.
Košarkaši su se, dakle, u četvrtak ujutro zajedno vozili s kolegama iz Bokolja, većina ih je došla iz Zadra, u školskom autobusu na liniji Preko – Neviđane. Šime Olivari, kapetan za ovu prigodu jer je Aleš Pipan nastupa oslobodio Gorana Vrbanca i Ivu Ivanova, bio je pravi vođa.
– Moramo odigrati ozbiljnu utakmicu! – upozorio je Šime suigrače dok je trajala vožnja.
Na školskom igralištu, koje autobusu služi i kao okretište – parkiralište, razmiljeli se pučkoškolci. I marendaju.
– Gle, vidi, vidi, koliki su, nnntiiiii! – rekao je jedan malac, jedan kojemu je baš dobro pristajao oveći sendvič.
Iz školske zgrade istrčala je ravnateljica. Izgleda da je u dobroj fizičkoj kondiciji…
– Dobar dan, dobrodošli! Izvolite na marendu.
Nema čekanja. Pršut, sir, malo slatkiša, osvježavajuća pića. Nije baš da košarkaši jedu malo prije utakmice, ali…
– Samo navalite! – nutka gospođa knjižničarka.
Ravnateljica Krnić ukratko je goste informirala o školi, o nekim zbivanjima, aktivnostima, a na stolu pored knjižnice bila je i mala izložba.
– Naših ruku djelo, proizvodi naše školske zadruge.
U dvorani su se već loptali školski košarkaši, a kad je u 11, 25 zazvonio tog dana posljednji školski sat. Trči ravnateljica i govori Alešu Pipanu, treneru:
– Brzo, brzo, svi na tribinu!
Tamo su učenici, raspoloženi kao nikad. A kako i ne bi kad je brat – bratu bar dva sata nastave manje. Postavljen je stalak za mikrofon. Bit će neki govor, sigurno?
– Ne, ne, nema govorancije. Samo pozdrav i onda će košarkaši biti podvrgnuti strogom ispitu. Pa, zar nismo u školi?
Učiteljice i nastavnice s domarom drže red na tribini, a došao je i Nikolino Bašić. Nije on učenik, nije ni nastavnik. Što je?
– Predsjednik KK Bokolje. I donačelnik Općine Pašman.
Onda Nikolino pita:
– Znate li kad je Zadar zadnji put igrao na Pašmanu?
Hm, kad je to moglo biti?
– Točno 1976. Na otvorenom igralištu u Dobropoljani, igrali su Bokolje i Zadar.
Ravnateljica se sjetila potpitanja:
– Koliko si tad imao godina?
Nikolino broji u sebi, broji, pa će:
– Sedam!!!
Dok se tako bistrila povijest, došli su na tribinu košarkaši, treneri Aleš Pipan i Ante Matulović, sportski direktor Branko Skroče i fizioterapeut Rene Grdović. I što sad?
– Sad će igrači odgovarati na pitanja naših učenika – rekla je ravnateljica.
Sad je vrijeme da pitanja i autore tih pitanja pročitate u okviru. Zanimljiva su ta pitanja. I ovdje je dovoljno reći, zapravo napisati, da je prvi odgovarao Šime Olivari i da je njegov odgovor bio, a što drugo, nego točan. Za pet. Potom su odgovarali redom svi i od strogog učeničko – učiteljsko – nastavničkog auditorija nitko nije dobio lošu ocjenu. U vremenu smo darivanja, ionako. Mali su školarci, tako, saznali i da je Franko Kaštropil najviši, da ima 211 cm. I još…
– A koji broj tenisice? – pitala je radoznala ravnateljica.
– 49!
Odgovarao je i trener Pipan, riječ – dvije i sportski direktor Skroče, a pitanje nije mogao izbjeći ni Rene Grdović, fizioterapeut volonter. On je odgovorio na pitanje jednog radoznalog osmaša (vidi okvir) o tomu koje su najčešće ozljede na utakmicama.
– Istegnuća zglobova i slično!
U međuvremenu momčad Bokolja iz Dobropoljane lijepo se zagrijala na parketu, brzo su im se pridružili i suparnici i onda je mogla početi utakmica. I počela je, sve uredno, kako i spada. Malo jest bila izvan okvira današnjih intervala (četiri puta po 10 minuta), ali koga za to briga. bitno je da se publika veselila svakom košu i svakoj lijepoj akciji, svakom atraktivnom potezu.
– Računajte da se može igrati do trenutka dok do odlaska autobusa u Preko ne ostane oko sat vremena. Jer, ne zaboravite, poslije utakmice je okrjepa – energična je bila ravnateljica.
Nema labavo. I sve je u školi k’o švicarski sat.
– U svlačionici su naše cure lijepo pripremile i sapune i gel, s fijokićima, sve kako spada – informirala je Ivana, jedna od učiteljica.
Nešto su se na tu njezinu informaciju smijuljile ravnateljica i okretna tajnica, ali nije bio trenutak da se zabada nos. Uostalom, tko bi i razumio taj njihov ženski govor?
– Ajmo, ajmo! – opet je goste nudila ljubazna knjižničarka koja je za ovu zgodu posudila prostor.
I lijepo, svi su bili zadovoljni.
– Baš ugodno jutro – rekao je Aleš Pipan.
Na svježem zraku, bura ga očistila, s fantastičnim pogledom na snježnu kapu na Velebitu, valjalo je tren – dva pričekati autobus.
– Odvest će vas dijelom puta s našim učenicima iz Dobropoljane, Banja i Ždrelca.
Liburnijin je autobus, onaj koji vozi samo osnovnoškolce i djecu iz vrtića, ali relacija je kratka.
– Što misliš, da je Migi (Šime Butić, redoviti vozač KK Zadar, pr. a.) reći da smo se vozili u školskom busu – dobacio je netko iz pozadine.
Bude li Mige imati volje, istražit će on tko je to rogoborio protiv njega. Ali, da ne zaboravimo oproštaj od ugodnih domaćina.
– Počašćeni smo i dođite nam opet – rekla je u ime učenika, učitelja, nastavnika i svega osoblja ravnateljica Andreja.
Složio se i Nikolino Bašić, predsjednik KK Bokolje, donačelnik Općine Pašman. I zapisničar na utakmici.
– Ljudi, Bog!
U zadnjoj rečenici: O utakmici ste mogli čitati jučer, ali ona (utakmica) ovdje je manje bitna od svega ostaloga, od ugodnog ljudskoga druženja.
PITANJA, PITANJA…
Antonela Tolja, 3. razred: Znate li iz kojeg je mjesta Krešimir Ćosić?
Antonio Škara, 3. razred: Kakav vam je trener?
Dijana Lukačić, 4. razred: S koliko ste godina počeli trenirati?
Petra Lukačić, 4. razred. Koliko vam je tjelesna i zdravstvena kultura bila bitna za košarkašku karijeru?
Bartol Lokmer, 4. razred: Kako se osjećate kad igrate u gostima?
Lucija Mađerić, 4. razred: Koliko treba biti visok za košarku?
Renato Burić, 7. razred: Jeste li na prvoj utakmici imali tremu?
Marcela Škrokov, 7. razred. Koliko puta tjedno trenirate?
Renato Burić, 7. razred: Bojite li se kad od suparnika dobijete loptu?
Sandra Ralić, 7. razred: Igrate li košarku od srca i jeste li previše tužni kad izgubite?
Bare Mušćet, 8. razred: Kad je osnovan KK Zadar?
Roko Kučina, 8. razred: Koliko traje košarkaški trening?
Mario Pedišić, 8. razred: Tko je najviši igrač u momčadi?
Anđela Božin, 8. razred: Kako se psihički pripremate za utakmicu?
Filip Mađerić, 8. razred: Tko je kapetan i koliko ima godina?
Karlo Dešpoja, 8. razred: Koje su najčešće ozljede na utakmicama?
Odgovori – svi za čistu peticu – naći će mjesto u školskom almanahu.
najnovije
najčitanije
Zadar
DHMZ
Danas sunčano i toplo, temperature do 27 ‘celzijevaca’
Zadarski prsten
VRSI
Vrški ljetni šušur postaje sve privlačniji posjetiteljima
Zadarski prsten
SLIKOVITO DOGAĐANJE
Otvoren je 22. Festival cvijeća Zadarske županije
Zadarski prsten
SUKOŠAN
Prve goste općine Sukošan dočekat će uređene šetnice, plaže i javne površine
Zadarski prsten
OPĆINA STARIGRAD
Izgradnja komunalne infrastrukture najvažniji segment razvoja
Crna Kronika
MAKARSKA
Preminula starija žena, policije privela 40-godišnaka koji ju je gurnuo
Crna Kronika
Osuđen je
Pijan vrijeđao suprugu, a kasnije tvrdio: “Rekla mi je da imam malo spolovilo i da sam – kit!”
Zadar
KUPNJA NEDJELJOM
Evo u kojim trgovinama u Zadru danas možete obaviti kupnju
Crna Kronika
1,59 promila
U Zadru vidno pijan vikao na ulici, policija ga uhitila
Moda
analiza subotnjeg đira