Volio bih da Janica ostane s nama i iduće sezone. Međutim, mogao bih voziti bez Janice, ali ne i bez oca. Bio bi to vlak kojem makneš lokomotivu, jednom mora stati. On je ključna osoba mojega života i izvan skijanja – kaže Ivica
Ivica Kostelić, 31-godišnji Zagrepčanin, krenuo je na Sljeme, a spustio se s – Mount Everesta. Ostvario se time san Ante Kostelića koji je svoju djecu, odraslu ispod Sljemena, odveo na skijaški krov svijeta. Uz 16 osvojenih medalja sa svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara, u konkurenciji alpskih zemalja, poslije triju Velikih globusa Janice, u Lenzerheideu je protekle subote Veliki globus, matematički osvojen sedam dana ranije, visoko podigao Ivica Kostelić.
– Da bi uspio u skijanju, trebaš dvije stvari. Novac i snijeg – kaže Ivica Kostelić. Kada nemaš jedno ili drugo, kako možeš uspjeti? Međutim, mi smo uspjeli u skijanju, i Janica i ja, a to je dobra poruka za sve, ne samo za one iz malih zemalja. Uostalom, prije Janičinih pobjeda skijanje je u Hrvatskoj bio rekreacijski sport.
Pomoglo je spavanje na mjesečini?
– Nije bilo lako, nije bilo novaca i mogli smo birati jedino hoćemo li biti u hotelu ili imati kartu za žičaru. No, mi smo bili pripremljeni za život u prirodi. Od malih nogu ljetujemo na Mljetu, na mjestu udaljenom četiri kilometra od civilizacije, bez struje, s jednim malim izvorom. Bili smo dobro pripremljeni za spavanje vani. Imali smo odlične vreće, tata bi pripremio i sklonište, a mi smo mu pomagali. Na taj način smo ojačali i još više zavoljeli to što radimo. To su trenuci kada se potpuno posvetiš tome što radiš ili odustaneš. Sjećam se da sam od prvih godina želio biti što brži i bolji.
Podrška Japanu
Završilo je sa suzama na postolju?
– Navrli su osjećaji jer sam ga toliko godina želio i pokušavao osvojiti. Kada godinama trenirate na nekim mjestima, ta mjesta postaju dio vas, osjećate kao da su živa bića. Kada stotinama puta trčite po Sljemenu, mislite da je šuma vaš navijač. Ili imate osjećaj bratstva s tim stijenama po kojima smo trčali na Braču, koje vam pomažu da budete bolji. Na postolju sam se sjetio svega toga, našega puta.
Na proglašenju ste uz hrvatsku imali i japansku zastavu?
– Tim ljudima treba dati podršku, trebaju znati da cijeli svijet strepi i moli za njih, svijet i sportaši ih podržavaju. Poznajem dosta skijaša iz Japana. Bio sam tamo na utrkama i iznenadilo me koliko Japanci prate skijanje. Zato sam sada na postolju, u trenutku primanja trofeja, želio pokazati da sam uz njih.
Slijedi tjedan dana odmora i povratak na snijeg u Innerkremsu?
– Nisam u strahu od treninga jer tu nema stresa. Sigurno neću biti umorniji nego što sam sada. Naprotiv, napunit ću baterije. Najviše volim trenirati u proljeće, to je pravi gušt, nema stresa, adrenalina. Nema razmišljanja da sam na jednom mjestu zeznuo vrata pa moram paziti idući put. Nema ni gužve na ledenjacima, možeš odraditi rundi koliko želiš, često i sam, a poslijepodne možeš uživati radeći u zelenilu u dolini. Kada živiš 250 dana godišnje na snijegu, guraš se preko limita. Zato treba uzeti odmor, ali pravi odmor. Vjerujem da su u naš uspjeh ugrađena dva, tri mjeseca na moru. U tom razdoblju tri tjedna sam u potpunom miru, bavim se ribolovom. Zato je ljeto vrlo važno. Kada su u pitanju planovi, ovoga ljeta neće biti putovanja do Malte, samo ću iz Rijeke gumenjakom ići do Brača. Želio bih ponoviti nešto poput Malte. Ramišljao sam o krugu oko Peloponeza, to mi se čini zanimljivim.
Želje i ciljevi
Nova sezona donosi nove izazove, najteže je obraniti naslov?
– Motiv uvijek postoji, uvijek želiš pobjeđivati, uvijek želiš više. To je u prirodi sportaša. Kada si na startu utrke, želiš otići do limita, dati sve od sebe bez obzira na to koliko si puta do tada bio prvi. Najveći konkurenti za veliki trofej bit će Romed Baumann, Carlo Janka, Aksel Lund Svindal, Didier Cuche, Marcel Hircher, ali samo ako bude pobjeđivao u serijama, možda Benjamin Raich.
Preostale želje?
– Prva je zlatna olimpijska medalja. Druga su pobjede u svih pet disciplina. Najprije postolja, a zatim pobjede. Treba se još poboljšati u brzim disciplinama. Ima i ciljeva, a prvi je pobjeda na Sljemenu. Želio bih i dalje uživati u skijanju.
Prije dvije godine imali ste prigodu osvojiti Svjetski kup. Sada su leđa izdržala?
– Tada mi je bilo jako teško. Imao sam odličnu šansu za osvajanje Svjetskoga kupa, a bio sam potpuno potrgan. Ujutro nisam mogao ni obući čarape. Bilo mi je strašno teško zbog toga. Iz tog razdoblja smo puno naučili. Nije to vrijedno kao kristalni globus, ali je vrijedno. Sve što se događalo prijašnjih godina, bila nam je škola. Tada ne bismo razmišljali o odlasku iz Garsmisch-Partenkirchena. Međutim, puno smo toga naučili i sada se odmah reagira. Medicinska skrb se s godinama poboljšavala. Na tom zdravlju se prvenstveno treba zahvaliti fizioterapeutu Zoranu Prši, koji je bio sa mnom. Rješavali smo probleme čim bi se pojavili. To je ono što nismo imali prošlih sezona, kada je mali problem za tjedan dana postao velik.
Obitelj
Siječanj je s 999 osvojenih bodova bio ključ uspjeha?
– To je imalo psihološkog utjecaja na konkurenciju. Kada vidiš da netko tako superiorno skija, u očima suparnika postaje nepobjediv. Tako se Anja Pärson bojala Janice. Osobno nikad nisam imao takav osjećaj. Ima toga u sportu, psihološka igra je dosta važna. Zanimljivo je kako Francuzi loše voze u Val d’Isereu ili kako mi u nogometu često pobjeđujemo Njemačku.
Janica je praktički cijelu sezonu bila uz vas. Vrlo je emotivno proživjela dodjelu globusa?
– Janica je sjajna osoba, s ljubavi i strasti za obitelj, i meni je bilo jako drago što je Janica uz mene. Zato je bilo drugačije i volio bih da ostane s nama i iduće sezone. Međutim, mogao bih voziti bez Janice, bez obzira na to što smo zajedno naučili dijeliti radosti i tugu. Iako je ona moja sestrica, pokazala mi je kako se pobjeđuje.
A bez Gipsa?
– To ne! Bio bi to vlak kojem makneš lokomotivu. Momentum se nastavlja jedno vrijeme, ali vlak mora jednom stati. Od 1988. godine, kada je prestao raditi u rukometu i posvetio se meni, tata je pokretač svega. On je veliki trener i veliki savjetnik. Uspješno uspijeva uskladiti ulogu oca i trenera. On je ključna osoba mojega života i izvan skijanja. Naučio me žrtvovanju i zna me dobro izmučiti na trenizima. Naučio me da je to jedini pravi put.
Prvi mali globus
Prije devet godina osvojili ste mali slalomski globus u velikom obračunu s Bodeom Millerom na završnici u Flachauu?
– To jedan od najljepših trenutaka u mojoj karijeri. I jedan od najnapetijih, pravi filmski scenarij. Bode je vodio s velikom razlikom. Startao sam točno u podne kao u nekom kaubojskom dvoboju. I pobijedio.
Najteži trenutak?
– Najcrnja točka u mojem životu bila je ozljeda križnih ligamenata u siječnju 2001. godine. Tada je stradao i meniskus, koji se raspao u puno dijelova i liječnici su imali silnih problema da ga spase. Ta teška ozljeda dogodila se baš kada sam dobio krila… Operiran sam početkom veljače, a u studenom sam pobijedio u Aspenu sa startnim brojem 64. Bila je to kruna svega, voda je prelila čašu. Ponosan sam na to razboblje jer je u meni bilo toliko želje, energije da je ta pobjeda opravdala sve treninge. Tu razinu posvećenosti u rehabilitaciji poslije nisam ponovio.
Fischerova prva kruna
Na kraju sezone 2006./2007. Ivica je bio 16. u poretku slaloma, poslije silnih izlijetanja. Salomonove skije nisu držale u zavojima i Ante Kostelić nije izdržao. Zajedno sa sinom pokucao je na vrata Fischera, koji sada prvi put u povijesti ima pobjednika Svjetskoga kupa.
– Fischer je još uvijek obiteljska firma, u većinskom vlasništvu obitelji. Meni je uvijek bilo drago kada bih dobio čestitku Paula Fischera, koji je vlasnik. Ne samo poslije pobjeda, već i poslije postolja. Lijepa je to gesta, jer znaš da im je stalo do mene – kaže Ivica.
Osam zahvata
Ivici Kosteliću su osam puta operirana koljena, jednom lijevo, sedam puta desno, s kojim i sada ima problema zbog napuknutoga mišića. Unatoč tome, popeo se na krov svijeta.
Hrvatska ispala u osmini finala
Sezona Skijaškoga kupa zaključena je ekipnim natjecanjem u paralelnom slalomu u kojem je slavila reprezentacija Njemačke ispred Italije i Austrije. Hrvatska reprezentacija ispala je u osmini finala od Češke. Hrvatske boje branili su Ivica Kostelić, Ana Jelušić, Sofija Novoselić i Natko Zrnčić-Dim, no češka četvorka Katerina Paulathova, Šarka Zahrobska, Ondrej Bank i Krystof Kryzl bila je bolja u prvoj rundi natjecanja.
– Barem sam pobijedio na kraju sezone – rekao je dobro raspoloženi Ivica, koji je na startu imao prijedlog: – A sada svi na alkotest.
Škola života
Koliko je teško bilo svojedobno izaći pred stotinjak novinara u Wengenu i objasniti izjavu o “njemačkom vojniku”?
– Bilo mi je jako teško, nisam mogao pojmiti da bi se to moglo dogoditi. Osjećao sam se grozno kada sam dao tu izjavu, kao mala bubica, za mene je to bio grozan trenutak. Osjećao sam se kao u nadrealnom snu u kojem sam u jednoj klupici, a oko mene su se nadvili novinari kao visoka stabla. Presica je, naime, bila u osnovnoj školi. Tada sam puno naučio o ljudima i o zloći u ljudima. Za mene to je bio kraj doba nevinosti.
Semafor
Rezultati slaloma: 1. Giuliano Razzoli (Ita) 1:25.72, 2. Mario Matt (Ita) 0.03, 3. Felix Neureuther (Nje) 0.25, 4. Marc Gini (Švi) 0.34, 5. Michael Janyk (Lan) 0.47, 6. Andre Myhrer (Šve) 0.61, 18. Ivica Kostelić (Hrv) 1.88 sekundi zaostatka.
Redoslijed u slalomu: 1. Ivica Kostelić (Hrv) 478, 2. Jean-Baptiste Grange (Fra) 442, 3. Andre Myhrer (Šve) 423 boda.
Ukupni redoslijed u Svjetskom kupu: 1. Ivica Kostelić (Hrv) 1.356, 2. Didier Cuche (Švi) 956, 3. Carlo Janka (Švi) 793, 4. Aksel Ludn Svindal (Nor) 789, 5. Michael Walchhofer (Aut) 727, 6. Silvan Zurbriggen (Švi) 723 boda.
Ivica Kostelić u Svjetskom Kupu
godina mjesto bodovi
2001. 107. 25
2002. 7. 677
2003. 7. 632
2004. 34. 271
2005. 31. 263
2006. 40. 204
2007. 25. 344
2008. 6. 829
2009. 4. 891
2010. 5. 805
2011. 1. 1352
najnovije
najčitanije
Zadar
Prgodan program
Makedonsko kulturno društvo Biljana upriličilo program »Ususret Uskrsu«
Košarka
NBA liga
Cleveland zadnji sudionik drugog kruga, sada ih čeka Boston
Hrvatska
BIVŠA MOSTOVKA
Marija Selak Raspudić gostovala u Nu2: Nisam zbog toga sretna, ali zabrana pobačaja nije rješenje
Nogomet
HNL
Dinamo pobijedio kod Rijeke 2-1 i pobjegao na +4
Sport
Miris oktana
NAGRADA GRADA ZADRA Vesela utrka u kojoj su Fićo i Tesla jedan uz drugoga
Zadar
HRISTOS VASKRSE!
U Zadru proslavljen pravoslavni Uskrs: Pozivam vas da neumorno njegujemo potrebu za narodnim jedinstvom
Zadar
Rekordne brojke
[FOTO] Završeno 11. izdanje Wings for Life utrke, pobjednici u Zadru Kristijan Rubinić i Nataša Šustić
Zadar & Županija
Velika utrka
FOTO Točno u 13 sati krenula utrka Wings for Life, 8000 sudionika trče za one koji ne mogu
Zadar
Vremeplov
FOTO Zadar postao pravo središte svijeta oldtimera
Zadar
Poseban dan