Emisija izvrsna i visoko profesionalno napravljena

KULTURA NA TV DIADORI

Da grad Zadar s televizijom Diadora nije dobio samo još jedan kanal na kojem će se emitirati tuđa produkcija, reklame i opskurne političke emisije, mogli smo se uvjeriti i prije neki dan, kada je na programu bila emisija o kulturi. Sam naziv emisije »Kulturno D« i nije neki biser inventinosti, ali je emisija uistinu izvrsna i visoko profesionalno napravljena. Nisam je na žalost gledao od samog početka, ali ono što sam vidio me više nego oduševilo, a pogotovo onaj dio u kojem su novinari protegli noge do Gradske knjižnice i tamo porazgovarali s dva istaknuta djelatnika te ustanove. Teško je i nezahvalno isticati bilo koga od tamo zaposlenih ljudi, ali ova dvojica su bila pred kamerama pa ih moram spomenuti. Prvo nam je simpatični Ante Kolanović preporučio knjigu jednog poznatog talijanskog književnika, a onda nam je i Branimir Čakić malo pričao o muzici. Čakić inače ima problem koji se očituje u tome da ne može »malo« govoriti o muzici, ali je ovaj put bio vrlo koncizan i edukativan te je čak i mene vrhunskog glazbenog znalca nešto novo naučio. U svakom slučaju, bravo za ovu dvojicu, bravo za emisiju, bravo za televiziju Diadora i bravo za knjižnicu.

«ŽIVOT ME NAUČIO KAKO SE VALJA TIJESTO«
S obzirom na to da u novoj sezoni kuhanja u emisiji »3,2,1… Kuhaj!« nema nijednog Zadranina ni Zadranke, onda sam odlučio navijati za onu dvojicu repera koji su mi, ajmo tako reći, u neku ruku kolege. Za ovog jednog znam da je bio u grupi »Nered i Stoka« koji su svojevremeno bili poznati, iako ja ne znam nijednu njihovu pjesmu, jer su puno poznatiji po tome što se jedan od te dvojice (ne ovaj iz emisije) odvikavao od droge, a onda to bude savšen materijal za novine, portale i ostala sredstva priopćavanja, ili kako se to već zove. Ovaj drugi je svojevremeno bio poznat kao »Renmen« i sjećam ga se još sa Z3 kanala, i od njega znam jednu pjesmu, a ta je pjesma fantastična i toplo je preporučam svima koji vole muziku. Zove se »Nemreš bilivit« i može se naći na internetu.
Ali, manimo se mi muzike i repanja i vratimo se ovoj emisiji. Žiri je sasvim solidan i iako ponekad, s nekim stvarima znaju ići na živce, ipak su to veliki majstori kuhanja i može se svašta korisno naučiti. Čak i ja, koji sam u kuhanju blizak savršenstvu (do sada nitko nije završio na hitnom prijemu, iako je ponekad bilo blizu), saznam nešto što bi mi u budućnosti moglo koristiti. Ipak, najbolje je bilo kada je Špiček pitao Renmena tko ga je naučio tako valjati tijesto, a ovaj je odgovorio – »život nas je naučio«. Jako, jaaako dobro!

POVRAT ORUŽJA
Svako malo možemo pročitati ili čuti da je netko vratio oružje koje je imao sakriveno negdje, vjerojatno za svaki slučaj, ako zatreba za samoobranu ili ako se ženi netijak od strica, ili za neku drugu sličnu važnu potrebu. Zanimljiva je ta potreba našeg čouka da negdje ima spremljeno oružje. Jer, nikada se ne zna. S druge strane, na taj način direktno vrijeđaš našu državu jer sumnjaš u to da će te ona obraniti ako zatreba. Da ne bih ja sada opet prešao granice dobrog ukusa, sarkazma i ironije, neću više o tome, ali mi je nešto ipak zanimljivo.
Kada mi u posjet dođu dragi prijatelji i rodbina s malom djecom, ja prvo maknem sve ključeve od soba da se netko s tri godine ne zaključa u sobu u koju onda treba razvaljivati. Onda maknem sve predmete koji se mogu razbiti i njihovi oštri komadi porezati nekoga. Maknem i gitare da ne bi koja žica nekoga ozlijedila. Onda maknem sve oštro i opasno za dječje ručetine i tek onda mogu u miru sjesti s gostima i opustiti se. Nikako mi nisu jasni ovi koji mrtvi hladni u kućama drže cijele arsenale, sve s municijom i da ne govorim još s čime. Možda sam ja, kao što ljudi pričaju, zbilja malo munjen, ali meni je za obranu dovoljna moja prljava, pokvarena i oštra jezičina.