Boce koje život znače

Moja mirovina iznosi 1.000 kuna i toliki mjesečni budžet za mene i suprugu bi, da nije uistinu žalostan, bio smiješan. Zato je očigledno da nas sakupljanje boca spašava i to svih ovih posljednjih nekoliko godina od kada imamo pravo prodati boce. Najprije smo mijenjali samo ambalažu iz našeg kućanstva, a onda sam razvio osjećaj za prikupljanje boca, i počeo uočavati i one bačene, kaže jedan Zadranin
Zakon o otpadu i Pravilnik o ambalaži koji je na snagu stupio prije četiri godine jasno nalažu svim trgovinama da moraju biti spremne za prihvat ambalaže i isplate novca građanima koji je vraćaju i to u iznosu od 0,50 kuna po ambalaži. Trgovine su se tako u međuvremenu prilagodile novim pravilima, a rodili su se i mnogi sabirni centri koji građanima pružaju mogućnost zamjene PET ambalaže za novac. Građani tu mogućnost itekako koriste, jer ono što je u većini kućanstava otpad dati u zamjenu za novac, svakako je isplativo.
Najviše 80 boca dnevno
Pa iako ima i onih prema čijem se “proračunu” ni to ne isplati, pa tako svoj otpad uredno odlože u kontejner zajedno s ostalim smećem, dokaz da bačena ambalaža ipak ne završi u smeću su “aktivni” skupljači ambalaže. Njima, naime, nije dovoljan novac samo za ambalažu iz vlastitog kućanstva, pa tako kruže gradom u potrazi za otpadom onih koji ne žele koristiti tu mogućnost. Zato su osobe koje s velikim vrećama u jednoj, a s drugom rukom kopajući po kontejnerima i kantama smeća ne bi li pronašli plastične boce, postale dio svakodnevne slike grada. S rastom gospodarske krize i gomilanjem financijskih neprilika među građanima, takvi su prizori sve češći, a kako dolazi zima i povećavaju se troškovi građana, u kontejnerima i na ulicama sve je manje bačene plastične ambalaže. U Zadru se otkup plastične ambalaže vrši u trgovačkim centrima i u pojedinim trgovinama, a kako doznajemo u trgovačkom centru Kaufland, tamo se dnevno otkupljuje najviše 80 boca po osobi koje tako mogu zaraditi najviše 40 kuna. Naime, nakon što je neograničeno skupljanje ambalažnog otpada postalo dobro uhodan posao, od kojeg su neke obitelji i umirovljenici mogli živjeti, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost donio je odluku kojom se otkup ambalaže za piće i napitke ograničio na 80 jedinica na dan.
– Što se tiče ambalaže, mi svaki dan uistinu imamo jako puno posla, a otkup plastičnih boca je masovan. Primamo najviše 80 boca po osobi, a dnevno ukupno zaprimimo i do 4 tisuće boca. Ipak, to je i do četiri puta manje u odnosu na srpanj i kolovoz, kada je posao otkupa boca na vrhuncu. Razlog tome je, dakako, turistička sezona i veliki broj ljudi i gradu koji gomilaju veće količine ambalaže, kazao nam je jedan djelatnik u Kauflandu, naglasivši kako su oni koji prodaju ambalažu uvijek iste osobe, i to mahom umirovljenici i beskućnici.
Jedini izvor zarade
Također je naglasio da se vidi kako to nije ambalaža koja je donesena iz njihovih domova, nego iz kanti za smeće.
Zadrani već dobro znaju da se prihvat plastične ambalaže uz povratnu naknadu od 0,50 kuna po PET boci vrši i u zadarskom trgovačkom centru Interspar. Intersparovi kupci povratnu ambalažu mogu odložiti u prihvatne automate za što dobiju potvrdu s iznosom povratne naknade.
U to da su u prvom redu starije osobe, zbog sramotno niskih mirovina i života na rubu egzistencije, prisiljene na skupljanje ambalaže, građani su se do sada mogli i sami uvjeriti. Naime, upravo je populaciju ove životne dobi najčešće moguće vidjeti u pohodima na kontejnere.
Potvrdio nam je to i jedan 70-godišnji Zadranin, koji kaže, da aktivnim sakupljanjem boca mjesečno zaradi iznos koji katkad premaši i njegove dvije mirovine.
– Moja mirovina iznosi 1.000 kuna i toliki mjesečni budžet za mene i suprugu bi, da nije uistinu žalostan, bio smiješan. Zato je očigledno da nas sakupljanje boca spašava i to svih ovih posljednjih nekoliko godina od kada imamo pravo prodati boce. Najprije smo mijenjali samo ambalažu iz našeg kućanstva, a onda sam, rekao bih, razvio osjećaj za prikupljanje boca, i počeo uočavati i one bačene, kaže ovaj gospodin, pojasnivši kako je one iz kontejnera i s ulica najprije skupljao spontano, kada bi ih slučajno uočio, da bi to ubrzo preraslo u aktivno traženje.
U početku mu je, kako kaže, obilazak kontejnera stvarao nelagodu, teško je bilo zanemariti poglede i oteti se dojmu da radi nešto ponižavajuće.
– Teško je bilo pobijediti svoj ponos, pognuti glavu i pomiriti se s novonastalom situacijom. Ali čovjek se na sve navikne i sada više na to ne gledam tako, jer i dalje pošteno zarađujem za kruh, zaključuje ovaj Zadranin, prisjećajući se vremena prije Domovinskog rata za koje napominje da je bilo nemoguće bilo vidjeti nekoga da kopa po smeću.
S obzirom da je socijalna situacija u Hrvatskoj sve teža te su brojni Hrvati ostali bez posla, primijetio je da se broj osoba koje skupljaju plastičnu ambalažu povećao te da je i mnogim tridesetogodišnjacima ovaj posao jedini izvor zarade.