Hoće li islamski Bliski istok svoje nove strateške saveznike potražiti u Kini, Indiji i Rusiji, ili će uskoro izazvati američko-izraelski ratni odgovor? Odgovori na ta krunska pitanja već se nalaze u uličnom kaosu Kaira, Aleksandrije i Sane.
Stvara li se islamistička gospodarska i politička zona od Atlantika i Maroka do Bliskog istoka i Pakistana (kao što ocjenjuje iranski ajatolah Khatami), ili osiromašene arapske mase, čiji se mlađi slojevi oslanjaju na internet kao ključnu komunikacijsku i revolucionarnu polugu, ovih dana ruše samo svoje diktatore i gramzljivu, korumpiranu elitu (kako to prikazuju tv-snimke iz prozapadnih mreža)?
Nakon prvih desetak dana masovnih prosvjeda, što se prelijevaju iz Tunisa i Egipta na Maroko, Alžir, Jemen, Jordan i Siriju, pouzdana odgovora još nema i neće ga biti sve dok nove vlasti, što će se uzdizati od sjeverne Afrike do Arapsko-perzijskog zaljeva, ne otvore sve svoje gospodarske i sigurnosne karte. Zasad je očito bar jedno: masovni su prosvjedi širom arapskog svijeta do temelja uzdrmali američke energetske i sigurnosne interese u cjelokupnom arapskom svijetu, iako mase prosvjednika svojim borbenim pokličima udaraju samo na vlastite, korumpirane političke elite, ali još ne i na Izrael, Saudijsku Arabiju ili Ameriku.
Turski ili iranski model
Iz te činjenice zapadni analitičari izvlače zaključak, koji je mio američkim interesima na naftonosnom Srednjem istoku, da tobože mase mladih Arapa zagovaraju turski demokratski model, a ne teokratski, islamistički radikalizam iz Irana. Zato su se jučer zapadni analitičari tješili izjavom jednog od čelnih ljudi Muslimanskog bratstva iz Egipta, Esama al-Erianija, koji je rekao da “mi zahtijevamo svrgavanje ovog režima i uspostavu vlade nacionalnog jedinstva”.
Pobuna u Tunisu i Egiptu posljedica je sustava, koji je kombinirao divlju otvorenost tržišta sa srednjevjekovnim despotizmom, ocijenio je Bourhane Ghalioune, direktor Centra za arapske studije na Sorboni u Parizu. Ghassan Salame, profesor političkih znanosti u Parizu, podsjeća da su nekadašnji alžirski predsjednik, Houari Boumediene ili tuniski Habib Bourghiba bili vrlo štedljive vođe, koji su vodili politiku nesvrstanosti. Ali, od kraja 1970-ih širom arapskog svijeta, uz presudnu američku vojnu i novčanu pomoć, mnogi su arapski režimi prihvatili neoliberalističku dogmu, gomilajući bogatstvo elite, oslonjene na korupcijske veze sa Zapadom.
Dosad je “islamističko proljeće” zahvatilo Tunis, Egipat, Jemen, Jordan…, ali je sve vjerojatniji scenarij, u sklopu kojeg se protukorupcijska i protuamerička pobuna masa širi i na Bahrein, Džibuti, Kuvajt, Libanon, Oman, Katar, Sudan i Ujedinjene Arapske Emirate. Iran i Libija mogu biti samo na udaru nezadovoljnih masa vlastitim islamističkim režimima, dok Irak ili Afganistan već sudjeluju u totalnom ratu Zapada i islamističkih oružanih skupina, koji se u konačnici zove novi svjetski rat za arapsku naftu. Najnovije buđenje arapskih masa još nije izazvalo izraelski ratni odgovor niti ugrozilo promet nafte tankerima i naftovodima kroz Sueski kanal, preko kojeg se dnevno sa Srednjeg istoka na Zapad prevoze po dva milijuna barela nafte dnevno.
Ključna meta: Saudijska Arabija
Za Ameriku kao globalnu velesilu, islamistički bi Egipat prerastao u – stratešku katastrofu! Tu je paničnu procjenu, prije pet dana objavio utjecajni američki geopolitičar, George Friedman, razmatrajući učinke najradikalnijeg scenarija nove egipatske revolucije. U prijevodu, islamistički bi Egipat ubrzo prerastao u novi veliki rat, u koji bi se izravno uključili i Izrael i Amerika, a s različitim intenzitetom i smjerovima, i Sirija, Saudijska Arabija, Iran, pa najvjerojatnije i Turska, iako je članica NATO-a!
U tom kontekstu cjelokupna američka geopolitička arhitektura Bliskog istoka sada ovisi o otpornosti vodeće naftne velesile, Saudijske Arabije, koja je i najvažniji američki saveznik u svijetu, da izbjegne i masovne prosvjede svojih građana, ali i sve izvjesnije terorističke napade Al-Kaide ili manje poznatih islamističkih skupina iz Jemena, što se zauzimaju da arapska nafta pripadne samo Arapima, i da od nje što veću korist imaju osiromašene arapske mase.
Novo preslagivanje strateških karata na Srednjem istoku znači okretanje leđa Americi, koja je dosad bila glavni korisnik arapske nafte, ali i pomagač svih arapskih, proameričkih režima. Hoće li islamski Bliski istok svoje nove strateške saveznike (kao velike investitore i sigurnosne oslonce) potražiti u Kini, Indiji ili Rusiji? Hoće li sve to izazvati američko-izraelski ratni odgovor? Odgovori na ta krunska pitanja trenutno se već nalaze u uličnom kaosu Kaira, Aleksandrije i Sane.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
Josip Stanišić asistirao u pobjedi Bayera u Rimu, sve miriše na hrvatsko finale EL
Rukomet
Rukometna Liga prvaka
Veron Načinović ostao bez završnice Lige prvaka, Kiel nadoknadio devet golova minusa
Nogomet
Englesko prvenstvo
Chelsea u zaostaloj utakmici na Stamford Bridgeu svladao Tottenham
Ostali sportovi
ATP Madrid
Danil Medvedev poput Jannika Sinnera predao polufinalni meč u Madridu
Ostali sportovi
EP u gimnastici
Pet hrvatskih gimnastičarki nastupilo u kvalifikacijama EP-a, Tina Zelčić najbolja 12.
Zadar
PREČKA ULICA
U Zadru palo stablo na automobile, vatrogasci i policija na terenu
Crna Kronika
NEPRISTUPAČAN TEREN
Na Viru osoba upala među stijene sa quadom, intervenirale sve službe
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘Sad je tamo potpuni kaos’: Zadrani se žale na gužve na vrhu Puta Bokanjca: ‘Zeleno je pet sekundi…’
Županija
OBAVIJEST