ponedjeljak, 25. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

Anonimnost pruža osjećaj moći nad žrtvom

09.09.2011. 22:00
Anonimnost pruža osjećaj  moći nad žrtvom


Nedavni primjer časnika Hrvatske vojske iz Vinkovaca koji je, skrivajući se iza lažnih profila dječaka na facebooku, mjesecima vabio djevojčice i slao im svoje erotske fotografije, zgrozio je hrvatsku javnost
U elektroničkom nasilju identitet počinitelja je skriven, a upravo mu ta anonimnost pruža osjećaj moći nad žrtvom, što onda služi i kao poticaj za daljnje zlostavljanje, čak i kod onih koji se u “stvarnom” svijetu ne bi nasilnički ponašali. Naime, bez stvarnog fizičkog kontakta, djeca i mladi ljudi teže mogu uočiti i razumjeti kakvu štetu nanose te ne mogu razviti empatiju prema žrtvi, kaže psihologinja Mila Špinderk


Od pojave najvećeg  alata globalizacije –  interneta,  međuljudski odnosi, posao, kriminal, cijeli svijet  poprimio je sasvim novi oblik.  Vjerojatno ni sami osnivači interneta, ni kojekakvi vizionari  nisu mogli predvidjeti u koje će  razmjere otići promjene  uvođenje novog sredstva komunikacije. I to ne samo u  virtualnom svijetu, već i u realnom.
Izgleda da je još veći problem nastao od kad se sve više  koristi wireless, to jest bežični  internet u koji je navodno  lakše “provaliti” nego u onaj  standardni. Osim toga, moguće je spojiti se na bilo kojem  mjestu pa je teže ući u trag  onome tko ga koristi. Sve je  eskaliralo pojavom društvenih mreža i najpopularnijeg  Facebooka koji ima pozitivnih  strana, ali one negativne mogu biti vrlo opasne. Facebook  zovu najvećim napadačem na  privatnost.
Poput kopanja po  torbi
Hakerima nije potrebna čak  ni lozinka da bi ušli u nečiji  profil, a kažu da pravi profesionalci čak mogu skenirati  sve sadržaje s računala koje  uopće nije ni spojeno na internet. Zvuči zastrašujuće. To  je kao da netko uzme vašu  torbu ili vaše ladice s odjećom  ili kutije s uspomenama, istrese ih ispred sebe na stol i  “prčka”. A vi to uopće ne morate znati.
Još i gore je to primijeniti na  poslovni svijet gdje se tako  mogu “krasti” podaci neke tvrtke, zloupotrebljavati se na  razne načine gdje se može raditi o ogromnim svotama novca, propadanju poslova što  dovodi do otkaza i raznih posrednih i neposrednih utjecaja na brojne ljude.
No na stranu posao. Zadržat ćemo se na promjenama  koje su internet i društvene  mreže unijele u međuljudske  odnose. Mediji, televizija, reality show već su odavno oduzeli privatnost slavnim osobama i onima koji to žele postati, a ljudi su postali voajeri  koji “gutaju” najintimnije pojedinosti o ljudima koje ni ne  poznaju. Vječna je rasprava o  tome da li im se to servira ili  im mediji samo daju ono što  traže. No činjenica jest da je  granica privatnoga pala na minimum. S društvenim  mrežama narušavanje privatnosti proširilo se na svakog  običnog čovjeka koji primjerice na facebooku nešto želi  podijeliti s prijateljima i obitelji, a postoji mogućnost da je  toliko nezaštićen da će to postati vidljivo i nekome za koga  nije namijenjeno. Krenulo je  od toga da podatke na facebooku koriste oglašivači za  određivanje ciljnih skupina za  određene proizvode i usluge.  No ni to nije tako strašno –  samo vas “napadaju” oglasi  koje možete jednostavno  ignorirati.
Vjerojatno najčešći oblik  zloupotrebe facebooka je  lažno predstavljanje ili krađa  identiteta. U tuđe ime netko  napravi bilo što. Žrtve su tu  nemoćne i posljedice mogu  biti teške.
Tako je ove godine u Zadru  zaposlenik gradske uprave  optužen da je otvorio lažni  profil svoje poznanice na internetskim portalima iskrica i  facebook gdje joj je navodno  objavio fotografije, dva broja  mobitela, kućni broj telefona  te naveo njezinu kućnu adresu kao mjesto javnog okupljanja za sve one koji bi željeli  diskretna druženja zbog seksa  i razmjenjivanje partnera.
Sličnih je primjera zasigurno bezbroj, ali nedavni primjer časnika Hrvatske vojske iz  Vinkovaca koji je, skrivajući  se iza lažnih profila dječaka  na facebooku, mjesecima vabio maloljetne djevojčice i  slao im svoje erotske fotografije, zgrozio je hrvatsku javnost. Radi se o djevojčicama  između 10 i 11 godina koje su  same prijavile muškarca. Suspendiran je s posla i prijeti mu  kazna od jedne do deset godina zatvora.
Cyberbulling
Istraživanje koje je provela  Poliklinika za zaštitu djece  grada Zagreba na uzorku od  4900 djece iz Hrvatske, između ostalog i u Zadru, pokazalo je da se internetom  služi oko 73 posto djece, a  njih 58 posto koristi ga svakodnevno. Loš podatak je i da  se u istraživanju pokazalo da  je 27 posto djece bilo izloženo  porukama seksualnog sadržaja ili nekom drugom obliku nasilja preko interneta.
Kako kaže Mila Špinderk,  psihologinja u Obiteljskom  centru Zadarske županije, nasilje preko interneta i mobitela ili cyberbullying, čest je  oblik međuvršnjačkog nasilja.
– U elektroničkom nasilju  identitet počinitelja je skriven, a upravo mu ta anonimnost pruža osjećaj moći nad  žrtvom, što onda služi i kao  poticaj za daljnje zlostavljanje, čak i kod one djece koja se  u “stvarnom” svijetu ne bi nasilnički ponašala. Naime, bez  stvarnog fizičkog kontakta,  djeca i mladi ljudi teže mogu  uočiti i razumjeti kakvu štetu  nanose napisane riječi te ne  mogu razviti empatiju prema  žrtvi koja se osjeća vrlo  izloženo, nezaštićeno i zastrašeno, pojašnjava Špinderk.
I u Obiteljskom centru susreću se s raznim primjerima  nasilja i zloupotrebe interneta. Kada je riječ o nasilju preko interneta, ono može biti  izravno, a može se vršiti i preko posrednika.
– Izravno nasilje se događa  kada netko ukrade lozinku,  objavljuje privatne podatke ili  lažne informacije, uznemirujuće slike i poruke, kada postavlja internetske ankete o  žrtvi ili se pak predstavlja kao  netko drugi. Nasilje preko posrednika se događa kad  počinitelj napada žrtvu preko  treće osobe, odnosno kada s  njegove e-mail adrese šalje različite poruke, vrlo često neprimjerenog sadržaja. Naime,  događa se da počinitelj stavlja  oglas seksualnog sadržaja u  ime žrtve s njezinom adresom  ili brojem mobitela. Dijete tada doživljava velike neugodnosti, zastrašeno je, nemirno i  posramljeno, priča Špinderk.
Kako ističe Špinderk, posljedice nasilja pomoću kompjutora i mobitela mogu biti  gore nego one kod  međuvršnjačkog nasilja u  stvarnom svijetu.
– Može biti gore zato što  takvom nasilju dijete može biti izloženo konstantno, na  svim mjestima, a svjedoci takvog nasilja su brojniji i stalno  se povećavaju. Iako je nasilja  na internetu sve više, stječe se  dojam da sam zakon, škole,  roditelji mogu učiniti malo kako bi ga zaustavili. Naime, u  današnje vrijeme roditelji, iz  raznoraznih razloga, nedovoljno nadziru kako dijete provodi slobodno vrijeme. Također, veliki broj roditelja se  zbog vlastitog nesnalaženja u  elektroničkom području osjeća nemoćno i ne zna što  učiniti, kaže Špinderk.
Ipak, kako dodaje, ono što  roditelji mogu učiniti u smislu  prevencije elektroničkog nasilja je isto ono što rade ili bi  trebali raditi i inače u odgoju  svoje djece.
– To je dobra i otvorena komunikacija, uzajamno poštivanje, briga i zainteresiranost  za djetetove interese, potrebe  i aktivnosti. Naime, djeca koja  imaju dobar, emocionalno topao odnos s roditeljima, koji  imaju podršku i zdrave socijalne odnose s vršnjacima  rjeđe su i žrtve i počinitelji  bilo kojeg oblika  međuvršnjačkog nasilja pa tako i elektroničkog, a ukoliko i  budu žrtvom nekog oblika nasilja, veća je vjerojatnost da će  nam se dijete povjeriti i zatražiti našu pomoć, navodi  Špinderk.
Naravno, prevencija bi trebala biti usmjerena na tinejdžere, što znači mlade u  završnim razredima osnovne  škole i srednjoškolce.
– Tako bi bilo poželjno da u  svakoj školi postoji edukacija  o korištenju interneta na siguran i odgovoran način. S  obzirom da su metode prevencije zlostavljanja putem  interneta vrlo slične metodama prevencije  međuvršnjačkog nasilja u svakodnevnim situacijama, Obiteljski centar provodi niz radionica namijenjenih djeci,  roditeljima i djelatnicima škola na području naše županije.  Naime, i ovu školsku godinu  provodimo projekte “Prevencija nasilja među vršnjacima” i  “Zaštita prava djece i mladeži”. Jedan od važnih ciljeva  takvih projekata je upravo približiti mladima kako prepoznati različite oblike nasilja i  zlostavljanja, kako se od njega  mogu zaštititi i nadasve kako  zatražiti pomoć i kome se sve  mogu obratiti, kaže Špinderk.


Kazneni zakon predviđa oštre sankcije




Kako kaže Romano Radalj, pravnik  Obiteljskog centra Zadarske županije,  zakonodavna legislativa Republike  Hrvatske regulira ovo područje u skladu s  modernim međunarodnim  zakonodavstvom.
– Osnovni koncept izložen je u Konvenciji o  pravima djeteta i to u članku 16. koji kaže  da dijete neće biti podvrgnuto  samovoljnom i nezakonitom miješanju u  njegovu privatnost, obitelj, dom ili  dopisivanje, niti napadima na njegovu čast  i ugled, kaže Radalj.
U Republici Hrvatskoj prava i zaštita prava  djeteta regulirana su kroz više zakona, i to  kroz Ustavni, Obiteljski zakon, Zakon o  socijalnoj skrbi i Kazneni zakon.
– U kontekstu oblika nasilja putem interneta  svakako je najvažniji Kazneni zakon, koji  predviđa oštre sankcije za počinitelje  kaznenih dijela prema djeci i  malodobnicima. Ukoliko vaše dijete primi  prijeteću, uznemirujuću ili seksualno  neprimjerenu poruku ili se od njega traži da  drugim osobama šalje svoje neprimjerene  fotografije ili video isječke, odmah  izvijestite policiju, upozorava Radalj.
Kako stoji u Kaznenom zakonu, tko  pomoću računalnog sustava ili mreže  proizvodi, nudi, distribuira, pribavlja za  sebe ili drugoga, ili posjeduje  pornografske sadržaje koji prikazuju djecu  ili maloljetnike u seksualnom eksciplitnom  ponašanju ili ako su ti sadržaji fokusirani na  njihove spolne organe, kaznit će se  kaznom zatvora od jedne do deset godina.  Osim toga, tko djetetu, posredstvom  računalnog sustava učini pristupačnim  slike, audiovizualne sadržaje ili druge  predmete pornografskog sadržaja, kaznit  će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora  do tri godine.