Vanjska šuterica rukometašica: "Ova generacija spremna je za velike stvari"

POREČ Hrvatska ženska rukometna reprezentacija u idiličnom porečkom ambijentu, u staroj dobroj bazi tamošnjeg Dijamanta, stavlja točku na i, okončava uvijek delikatnu operaciju uoči velikog međunarodnog natjecanja kao što je skorašnje Svjetsko prvenstvo u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Izabranice novog izbornika Ivice Obrvana su u prvoj fazi predstave na ovoj međunarodnoj smotri najboljih smještene u skupinu A zajedno sa Senegalom (Göteborg, 1. prosinca u 18 sati), Kinom (3. prosinca u 15.30 sati) te Švedskom (5. prosinca u 20.30 sati). Tri najbolje ekipe iz svake od osam skupina prolaze u glavnu fazu natjecanja, a najslabija nastavlja igrati President Cup. Za Kraljicama šoka su utakmice uigravanja na tradicionalnom Croatia lupu uoči prvih otkrivanja karata na SP-u, duela za prve svjetske bodove u kojima će tradicionalno biti velika uloga Ćamile Mičijević, godinama već orijentira u igri i obrane i napada naše najbolje selekcije. Za njom su pritom mnoge zdravstvene tegobe, tako je i u ovom slučaju kada nažalost nosi zavoj oko koljena, nastojeći se nekako oporaviti za zahtjevne utakmice koje su pred njom i prijateljicama iz ekipe.

– Hvala Bogu, dobro je – vedro i veselo popularna Ćami, čak 194 visoka vanjska šuterica gleda na svoje probleme s ozljedama. – Većina ljudi, naime, zna da sam imala već tri operacije te samim time ovo moje koljeno više nije isto kao što je bilo nekada. Ali treneri su svjesni toga i stoga ćemo »prištedjeti gdje god možemo prištedjeti«. Ja sam pak u punom treningu, a pritom trener odlučuje o nekim stvarima. Za sada sve djeluje dobro, ja igram, igrala sam i onu prvu prijateljsku utakmicu i tako opet i ovu posljednju. Uglavnom, što se koljena tiče, sve je u redu, samo što moramo malo pripaziti jer ono više nije isto.

Pariz

Razgovor s prostodušnom djevojkom neumitno izaziva asocijacije na one lijepe riječke dane i itekako zapažene nastupe u Zametu, sve nakon što ju je zapazio veliki ovdašnji rukometni entuzijast i dugogodišnji trener Edo Šmit, nagovorivši je na dolazak pod Učku da bi se nakon sedam, osam godina otisnula na druge adrese.

– Brzo je prolazilo vrijeme od tada, bila sam četiri godine u Mađarskoj, a sada mi je ovo već četvrta godina u Francuskoj. Vrijeme leti, neke se promjene događaju i valjda samim time što ti dani i godine prolaze.

Pariz 92 je nakon Zameta, mađarskog Dunajvarosa i francuskog Metza njezin četvrti značajniji klub u dugoj i zapaženoj karijeri.

– Zadovoljna sam sezonom u sadašnjem Parizu 92. Pritom je tu malo manji rukometni intenzitet nego što je bio onaj u Metzu zato što mi to trenutno odgovara zbog moga koljena. Vidjet ćemo kako će se stvari odvijati, hoću li moći prijeći na malo veću razinu rada ili ću se zadržati na sličnom ovome sada. Ja sam za sada sretna kako sve to ide, dobro je.

Spominjanje grada kao što je Pariz ostavlja malo koga ravnodušnim, svjetska metropola kao što je ova francuska diljem svijeta budi lijepe osjećaje.

– Meni, romantičnoj duši, Pariz zaista lijepo zvuči, to i jest raj. U Parizu sam se super snašla, imam tamo i neke suigračice s kojima sam igrala ranije te mi ta sredina nije tolika nepoznanica. Dobro mi je, a imam i malo vremena za obići Pariz.

Ćamila se naigrala za reprezentaciju te je jedna od najiskusnijih igračica Obrvanovog sastava. Zadovoljna je ovim koktelom mladosti i iskustva u nacionalnoj vrsti.

– Reprezentacija mi izgleda dosta dobro, osim što nam nema Ane Debelić, ona svima nama stvarno nedostaje. Ona i kao osoba i kao igračica ima tu neku specifičnu energiju te se definitivno vidi da nedostaje i u ekipi, a kamo li ne na terenu. Ali, manje-više, ostale smo sve tu, ništa se drugo posebno nije dogodilo. Ekipa mi djeluje dobro kao spoj mladosti i iskustva, nas starijih, iako nas ne volim tako nazvati. Nismo mi nešto pretjerano starije, pa nismo prošle ni tridesetu, pa nije to baš staro. Inače, dopada mi se ovaj spoj, cure slušaju, žele napredovati, mi starije pak smatramo da smo skroz O. K. Sviđa mi se sve to, borbene smo, slušamo trenera i neke nove stvari koje nam uvode iako sve to nije lako. I izbornik se pritom trudi uvoditi nam neke stvari postepeno, a da tu ne bude previše informacija. Idemo korak po korak. Vidjet ćemo kako ćemo se pokazati na terenu, na Svjetskom prvenstvu, a ja sam u ovom trenutku zadovoljna.

Fokus

Jasno da je plasman na SP-u top tema u ćakulama među reprezentativkama, Ćamila je pritom pristalica uspona stepenicu po stepenicu. Ističe premijeru sa Senegalom, u nas zemljom koja je dala brojne vrsne nogometaše.

– Najiskrenije, mi prvo razmišljamo o utakmici sa Senegalom. Čak se pretjerano ne dotičemo drugih utakmica. Naravno, znamo s kim je mogućnost križanja i razmišljamo kako bi eventualno izgledao taj daljnji put, ali najviše smo fokusirane na utakmicu sa Senegalkama. Najvažnije je da dobro otvorimo turnir i to mi je najbitnija utakmica za pobijediti. Stoga smo svi okrenuti prema tome. Razgovaramo o tome, sklapamo kockice, tko igra za njih i kako igraju. Sada mi je taj susret najvažniji, a kasnije ćemo vidjeti, tu su Kina i domaćin Švedska. Ako Bog da da prođemo skupinu, križat ćemo se s dosta jakim suparnicama koje možemo pobijediti i od kojih možemo i izgubiti. Na nama je kako ćemo odigrati i kako se postaviti. Teško je pričati o ciljevima. Ova generacija je spremna za velike stvari, ali mislim da nismo dosegle tu razinu da možemo pričati o medaljama.