Bio je najbolji rukometaš svijeta, danas je predsjednik Saveza: Razgovarali smo s njime

Nije pretjerivanje ako kažemo da je u rukometu vratar pola ekipe. Kad se čovjek između vratnica razbrani, onda ti ne pomažu ni udarci s krila, pivota ili sedmerca. Psihološki pucaču izgleda kao da vratar pokriva cijeli gol, a svaki napad postane tlaka, ne uživanje. Rukometni vratari priznati su i od struke, koja ih je više puta proglašavala najboljim rukometašima svijeta. To su bili Thierry Omeyer, Arpad Šterbik, Henning Fritz, ali i naš sugovornik Slawomir Szmal, koji je u svibnju 2010. godine proglašen službenim najboljim rukometašem svijeta za 2009. u izboru Međunarodne rukometne federacije (IHF). Szmal je osvojio uvjerljivih 68,7 % glasova u online anketi u kojoj je sudjelovalo više od 33.000 navijača i stručnjaka, a iza sebe je ostavio Nikolu Karabatića i Igora Vorija. Karijera mu se protegnula na skoro dva desetljeća, a danas je predsjednik Poljskog rukometnog saveza.

– Kad je riječ o duljini moje karijere, nekoliko je čimbenika imalo veliku ulogu. Rukomet je oduvijek bio, a i danas je, moja najveća životna strast. Kada čovjek istinski uživa u onome što radi, tome se potpuno posveti i to postane središnji dio njegova života. Kod mene je upravo tako bilo. Trudio sam se učiniti sve što je bilo potrebno kako bih što dulje igrao rukomet, nastavio napredovati i ostvario najveće moguće uspjehe. Pazio sam na način života, dovoljno se odmarao i ozbiljno pristupao treninzima, ali i izbjegavao stvari koje bi mogle skratiti moju karijeru – loše navike, alkohol i druge štetne obrasce ponašanja. Koliko god sam mogao, držao sam se podalje od svega toga, govori nam Szmal, koji je zajedno s Bieleckim, Lijewskim i drugim zvijezdama vinuo poljski rukomet prema samom rukometnom vrhu. Szmalova generacija osvojila je svjetsko srebro 2007. te bronce 2009. i 2015., a bili su i nadomak olimpijskog odličja u Rio de Janeiru, ali su ostali ipak na četvrtom mjestu.

– Vjerujem da smo imali veliku sreću što se jedna generacija talentiranih igrača pojavila praktički u isto vrijeme. Godine 1997. poljska juniorska reprezentacija završila je četvrta na Svjetskom prvenstvu, a 2002. Poljska je osvojila naslov europskog prvaka u juniorskoj konkurenciji. Bila je to generacija igrača poput Karola Bieleckog i Krzysztofa Lijewskog. To nam je dalo snažnu skupinu igrača, a kada je stigao izbornik Bogdan Wenta, uspjeli smo izgraditi vrlo dobru momčad. Jedino za čime možemo žaliti jest to što je ta momčad, praktički, trajala samo jednu generaciju, ističe legendarni vratar.

Slavno raspucavanje

Uspjeh iz reprezentacije Szmal je preselio i na klupski plan, osvojivši Ligu prvaka 2016. s Kielceom nakon dramatičnog povratka protiv Vezsprema i boljeg raspucavanja sedmeraca, gdje je Poljak donio prevagu.

– Nikad se nisam posebno pripremao za sedmerce. Golmani se obično individualno pripremaju za određene igrače koji izvode sedmerce tijekom utakmice – najčešće je riječ o jednom, eventualno dvojici igrača, a ne njih petorici. U finalu protiv Veszpréma, Marin Šego i ja smo se prije raspucavanja dogovorili koje ćemo igrače braniti. Obojica smo obranili po jedan sedmerac, tako da je plan uspio, kaže Szmal, koji je bio suigrač brojnim hrvatskim reprezentativcima.

– Tijekom karijere igrao sam s brojnim hrvatskim igračima, ali i protiv njih. U Kielceu su, između ostalih, bili Ivan Čupić, Marin Šego, Denis Buntić, Željko Musa i Manuel Štrlek. Zapravo, s Ivanom Čupićem povezao sam se još ranije, dok sam igrao za Rhein-Neckar Löwen. Mi Poljaci oduvijek smo imali vrlo dobre odnose s hrvatskim igračima. Tako je bilo i tijekom mog igranja u Bundesligi, a kasnije i u Poljskoj. U svom prvom njemačkom klubu, Lübecku, sprijateljio sam se s jednim hrvatskim krilom. Mislim da to ima dosta veze sa sličnostima između naših jezika i kultura, ali i s otvorenošću prema drugim igračima koja često dolazi s igranjem u inozemstvu.

Predsjednik Saveza

Danas je Szmal u drukčijoj ulozi, onoj predsjednika Poljskog saveza, gdje čini sve kako bi unaprijedio svoj sport na apsolutno svakoj razini.

– Što se tiče aktualnih rezultata poljske muške reprezentacije, smatram da je glavna odgovornost Saveza stvoriti što bolje moguće uvjete za rad izbornika i igrača. Drago mi je što reprezentacija redovito sudjeluje na najvećim međunarodnim natjecanjima, ali naravno, svi bismo voljeli vidjeti još bolje rezultate. Zato je naš glavni cilj obnoviti i ponovno izgraditi rukomet u Poljskoj. Fokusiramo se na djecu i mlade igrače, škole i klubove. Želimo tim organizacijama osigurati što više alata i pružiti im što veću podršku kako bi se mogli razvijati. Što se tiče rezultata u budućnosti, moramo biti strpljivi, nastaviti sustavno i predano raditi te nikada ne odustati. Uvjeren sam da idemo u pravom smjeru i da će programi koje smo pokrenuli u budućnosti dati rezultate, zaključuje.