Branio je protiv najvećih svih vremena, igrao je do 49. godine, a Hrvate ne zaboravlja: 'Brojne priče...'

Danas sam u nekoliko navrata naglasio vrijednost španjolskog sustava u međunarodnom nogometu, koji objašnjava i dominaciju Crvene Furije zelenim travnjacima, kako u seniorima, tako i u mlađim kategorijama. Sustav čine ljudi, strastveni i odgovorni, a takav je slučaj i u drugim momčadskim sportovima, gdje su Španjolci vrlo često na postoljima. Jose Javier Hombrados, legendarni rukometni vratar, ‘trajao’ je preko 30 godina u sportu koji je inače malo ‘dugovječniji’ od nogometa, pokazavši svojim primjerom što znači španjolska strast za sportom, koja nikada ne umire. Rekorder je po broju nastupa u najvišem rangu španjolskog rukometa, a osvojio je Ligu prvaka s tri različita kluba, usput pobravši nekoliko medalja za Crvenu Furiju, uključujući i svjetsko zlato iz Tunisa 2005. godine.

– Iskreno, postoje dva karijerna trenutka kojih se posebno sjećam. Prvi je Svjetsko prvenstvo u Tunisu. Bilo je to nešto jedinstveno. Nikada nismo mislili da možemo osvojiti naslov, ali upravo nam je taj naslov omogućio da postanemo dio skupine igrača koji su uživali međunarodno poštovanje. Bila je to ujedno godina u kojoj smo osvojili sve što se osvojiti moglo. Bez ikakve sumnje, bilo je to nešto izvanredno. Drugi trenutak je brončana medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu. Bili smo jako tužni nakon poraza od Islanda, momčadi koja je tada ispisala povijest, ali vjerovali smo da ih možemo pobijediti. Na kraju smo osvojili olimpijsku broncu i iz Pekinga otišli s ogromnim osjećajem sreće. Zanimljivo je da nam je Hrvatska bila protivnik u oba ta velika uspjeha. To je samo slučajnost jer smo protiv Hrvatske igrali mnogo puta, ali ta su dva trenutka bila posebno važna, kako za mene tako i za španjolski rukomet, kaže nam Hombrados, nastavivši o nezaboravnim turnirima za njega, ali i za španjolski rukomet.

– Turniri kojih se najradije sjećate obično su oni na kojima osvojite neki naslov. Međutim, postojao je jedan vrlo poseban turnir na kojem nismo osvojili medalju, ali smo izborili plasman na Olimpijske igre u Pekingu. Riječ je o kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Parizu. Igrali smo protiv Francuske, Norveške i Tunisa, koji je u to vrijeme bio jedna od najboljih reprezentacija na svijetu. Uostalom, uspjeli smo ih pobijediti i na njihovom Svjetskom prvenstvu. Bio je to turnir na kojem smo se puno namučili i u jednom trenutku bili vrlo blizu poraza, ali nam je na kraju donio ogromnu sreću. Bio je to ujedno i prvi put da smo se u takvom formatu morali boriti za plasman na Olimpijske igre. Zato ga pamtim kao jedan od posebno važnih i nezaboravnih turnira u karijeri, istaknuo je veliki Španjolac.

Utakmice protiv Hrvatske

Godinama je Hombrados stajao među španjolskim vratnicama, a iz turnira u turnir se suočavao s najboljim šuterima svijeta. Pitali smo ga tko mu je bio najteži suparnik i zašto.

– Bilo ih je mnogo jer sam se dugi niz godina natjecao na najvišoj razini. Također, u nekim sam prilikama imao priliku ispraviti ranija razočaranja. Iskreno, bilo mi je vrlo teško igrati protiv danskih igrača. Mikkel Hansen, Jacobsen dok je još igrao, kao i Søndergaard, koji je igrao na poziciji desnog vanjskog, zadavali su nam mnogo problema. Vjerojatno su upravo oni bili među igračima koji su mi najviše otežavali posao i protiv kojih sam se kao vratar najviše mučio. Posebno je bilo teško braniti njihove udarce iz neobičnih kutova. Za mene je to bio jedan od najzahtjevnijih aspekata s kojima sam se susreo tijekom karijere, govori nam Jose Javier.

Spomenuo je već proslavljeni vratar brojne sudare s Hrvatskom, koji su se najčešće lomili u zadnjim sekundama.

– Kao što sam već spomenuo, protiv Hrvatske smo odigrali mnogo velikih utakmica. Nekad smo pobjeđivali, nekad gubili, a zajedno smo prošli kroz razne situacije i doživjeli brojne priče. Tijekom karijere igrao sam protiv mnogih hrvatskih igrača, praktički protiv cijele jedne generacije. Sjećam se igrača iz tog vremena, poput Džombe, Metličića, Ivana Balića i Čupića, ali i mnogih drugih. U mnogo navrata bili su nam protivnici, a s vremenom sam s nekima od njih izgradio i velika prijateljstva. To je jedna od najljepših stvari koje sport pruža – natjecati se na najvišoj razini protiv velikih igrača, a tijekom godina s njima izgraditi i dobar osobni odnos, zaključuje.

Klupska karijera Joséa Javiera Hombradosa

• Atlético Madrid (1990.–1993.)

  
  

• CB Cantabria / Teka Cantabria (1993.–1995.) – osvojio prvenstvo Španjolske i Ligu prvaka

  
  

• SD Teucro (1995.–1996.)

  
  

• Ademar León (1996.–2000.) – osvojio Kup ASOBAL-a i Kup pobjednika kupova

  
  

• Portland San Antonio (2000.–2002.) – Liga prvaka, prvenstvo Španjolske i Kup kralja

  
  

• BM Ciudad Real (2002.–2011.) – najuspješnija etapa karijere; tri Lige prvaka, četiri prvenstva Španjolske i brojni drugi trofeji

  
  

• Atlético Madrid (2011.–2013.) – dva Kupa kralja, Superkup Španjolske i Svjetsko klupsko prvenstvo

  
  

• Al-Sadd (Katar) (2013.–2014.)

  
  

• HSG Wetzlar (Njemačka) (2013.–2015.)

  
  

• BM Guadalajara (2015.–2021.) – posljednji klub u karijeri