Rezultatom sam zadovoljan, no klub i ja smo se razišli

Jako dobru, premda najslabiju od predstavnika Zadarske županije, polusezonu imali su igrači Hrvatskog viteza iz Posedarja. Svojevrsni “kraljevi remija” upisali su šest podjela bodova, ali i sedam pobjeda te dva poraza. Smjestili su se tako igrači Marka Pinčića na peto mjesto nakon prvih 15 izazova u 3. NL-jug. Ipak, Pinčić koji je HV preuzeo u listopadu prošle godine više neće voditi Posedarce.

– Utakmica protiv Kamena u Ivanbegovini bila mi je posljednje na klupi Hrvatskog viteza. Tako smo dogovorili Uprava i ja, završio se naš ciklus i sa susretom protiv Kamena našu putevi su otišli svaki na svoju stranu. Mogu samo zahvaliti svima u klubu, a tko će me zamijeniti ne znam – sažeo je Pinčić 14 posedarskih mjeseci i osvrnuo se na jesenski dio sezone.

Napredak mladih

– Polusezona je bila dobra, ne mogu reći drugačije i zadovoljan sam s onim što smo odigrali. Pokazali smo kontinuitet, što mi je gotovo i najvažnije. Naravno da je moglo bolje, ali moglo je i gore. Upisali smo šest remija, tako da možda bi sukus svega mogao biti neutralan, ali opet ja sam zadovoljan onime što smo pokazali.

Pinčićevo zadovoljstvo prikazanom igrom i rezultatima najveća je zasluga momčadi.

– Igrači su odlični. Prezadovoljan sam njima. Imali smo Argentinca Buenanuevu na posudbi iz Zadra, sve ostalo naše domaće igrače. Mladi su pokazali da se na njih može računati, jako su napredovali kroz 15 utakmica i nametnuli se kao budući nositelji igre. To je ono što uistinu treba cijeniti i biti motiv za nastavak rada.

Sada već bivšeg trenera Posedaraca malo “žuljaju” neki slabiji rezultati.

– Remiji protiv GOŠK Dubrovnika i Vodica te poraz od Kamena malo se ističu jer kada se pogleda na tablicu to su malo slabije momčadi. Mi jesmo bili favoriti u tim utakmicama, no ne može se sve pobijediti, a niti sve izgubiti. Susret protiv Vodica počeli smo odlično, zatim imali slabo razdoblje, ali u završnici smo uspjeli izvući bod. Protiv Kamena posljednje kolo, bilo je sve osim nogometa jer su uvjeti bili jako loši. Jak vjetar, teren užasan, igralo se u blatu. Oni su bili malo više koncentrirani i uložili više napora u završnici i došli do pobjede.

Nestvarno loši uvjeti

Najviše se “repova” iza jesenskog dijela sezone se vuče kada se spomenu uvjeti i infrastruktura. Svi su suglasni u jedno – katastrofalno loše.

– Moglo bi se o tome razgovarati dva dana. Ovaj rang natjecanja, koliko god je četvrti, je jako težak i izjednačen. Ovo je ozbiljna liga, najviše što se tiče odnosa igrača i trenera. Iza svih nas je velika količina posla da bi na terenu izgledali barem dobro, ako ne i odlično. I onda imate infrastrukturu koja nije ni blizu razini prikazane igre. U Dalmaciji su uvjeti za mene nedopustivi, nemam druge riječi. Tu najviše mislim na terene za igru i za trening. Najbolji primjer je naš susret u Ivanbegovini, gdje smo igrali u blatu, ne može se drugačije opisati – objasnio je Pinčić dodajući kako samo dva kluba imaju koliko-toliko uvjete koji prate kvalitetu lige.

– Zadar i Junak iz Sinja jedini imaju solidne uvjete za treniranje i igru. Oni su jedini pravi pretendenti za odlazak u viši rang natjecanja, jer za sve više od 3. NL-jug, treba biti puno ozbiljnije. Sve ostalo u ovoj ligi su samo pokušaji. Na kraju dana, Zadar i Junak jedini imaju stadione, mi svi ostali imamo obična igrališta, to sve govori – zaključio je Pinčić.

Manjak promidžbe

Slaba posjećenost na utakmicama ima određeni učinak na igrače. Prema Pinčiću problem je nedostatak suradnje prema javnosti i medijima.

– Mislim da više treba raditi na promidžbi, kako lige, tako i klubova. Svi vole pogledati na televiziji utakmicu recimo Manchester Cityja i Liverpoola, ja prvi, no mora se shvatiti kako je ovo, četvrti rang natjecanja, naša realnost. U redu, Zadar je nekada bio u Prvoj ligi, pa su ljudi malo i razočarani sadašnjim četvrtim rangom, ali tu smo, gdje smo. Svi ostali klubovi, najviše Primorac i mi, nemamo velikih oscilacija zadnjih godina. Prije je možda bilo više rivalstava pa je to »vuklo« ljude. Danas nam je svima nogomet na svakom koraku, televizija, internet… Sve to utječe na to da ljudi ne dolaze uživo pogledati nekoga koga poznaju, nego radije u toplini svojeg doma pogledaju neku »jaču« utakmicu. Mene to sve skupa žalosti.