Puno slavlja, malo tuge, a najviše ponosa

Večeras od 20:30 sati hrvatska rukometna reprezentacija otvara svoje Europsko rukometno prvenstvo i to protiv jednog od »najomraženijih« suparnika Španjolske. Preksinoć su počela dva tjedna u kojima je cijela hrvatska javnost rukometni izbornik, odnosno kada se svi pitaju zašto je, primjerice, Domagoj Duvnjak pucao umjesto da je dodao na krilo ili zašto »onaj drugi« vratar nije dobio priliku u susretu.

Puno živaca odnijeli su nam tijekom svih ovih godina, no puno velikih utakmica odigrali su rukometaši. Ponekad se u krevet lijegalo sa suzom u oku zbog sreće, ponekad zbog tuge, stoga smo odlučili napraviti popis od deset najvećih utakmica hrvatske reprezentacije, barem prema našem skromnom sudu.

10. 24:23 SiCG, SP 2005.

Mjesto radnje je Tunis, vrijeme radnje 2005. godina i druga runda Svjetskog prvenstva. Pet utakmica – pet pobjeda rezime su prvog dijela prvenstva. »Hladan tuš« stigao je u prvoj utakmici druge runde kada nam je Norveška »skinula skalp«, stoga smo u sljedeće dvije utakmice morali pobijediti kako bi osigurali polufinale, a ključna za to bila je posljednja utakmica te druge faze protiv Srbije i Crne Gore. Iznimno teška bio je taj susret u kojem su Srbi gotovo stalno vodili do 47. minute, no onda je krenuo »šou-program« Mirze Džombe. Četiri gola »stisnuo« je Džomba u posljednjih 13 minuta. Imali su Srbi veliku priliku za izjednačenje nekoliko sekundi prije kraja, no Sudžumov »ulaz« s krila pročitao je Vlado Šola. Posebno se iz tog susreta pamti i famozna rečenica legendarnog komentatora Bože Sušeca nakon posljednje Šoline obrane: »Nema gola kad je tu Vlado Šola«.

9. 25:24 Njemačka, EP 2020.

Tik pred dolazak pandemije koronavirusa Austrija, Norveška i Švedska ugostile su najbolje reprezentacije Starog kontinenta. Nakon lagane tri pobjede u prvoj fazi, izabranici Line Červara u Beču tražili su kartu za polufinale. Da bi to osigurali morale su se pobijediti, među ostalim, ili Njemačka ili Španjolska. Prva je na »megdan« dolazila Njemačka protiv koje smo jako mučili, no kako se zna kazati u našem narodu »na kraju se novci zbrajaju«. Vodili su Nijemci nerijetko i pet razlike, ali čudesnih posljednjih 20-ak minuta vratili su nas »iz mrtvih«. Karačić je minutu i pol prije kraja donio vodstvo 24:23, a onda je Marin Šego 13 sekundi do kraja obranio je udarac Jannika Kohlbachera koji je kao duh ostao sam na liniji šesterca. Nakon toga uslijedio je remi sa Španjolskom, a onda borba za medalje.

8. 30:23 Francuska, SP 2013.

Četvrtfinale Svjetskog prvenstva 2013. godine u Španjolskoj i jedna od prvih velikih osveta protiv nestvarno moćne generacije Trikolora. Rutinskih pet pobjeda u prvoj fazi turnira te prvo mjesto u skupini omogućilo su nam lakšeg protivnika u osmini finala Bjelorusiju, a zatim je na red došla Francuska. Počelo je katastrofalno – crvenim kartonom Drage Vukovića u prvoj minuti. Nije nas to pokolebalo, a posebno je inspiriran bio Duvnjak koji je u prvih 30 minuta imao pet pogodaka. Držao nas je i Alilović na vratima koji je imao deset obrana u prvom dijelu, no sve to bilo je dovoljno tek za plus jedan na predahu. Apsolutna rapsodija krenula je u nastavku kada su se Duvnjaku i Aliloviću priključili Horvat i Bičanić, a prednost je samo rasla i rasla. Samo nekoliko sekundi nakon posljednjeg sučevog zvižduka u režiji Drage Ćosića nastala je čuvena rečenica: »France, hasta la vista, Croatia semifinalista!«.

7. 24:23 Francuska, EP 2008.

Europsko prvenstvo 2008. otvorili smo s tri lagane pobjede u prvoj fazi, zatim se u drugoj remijem protiv Norveške kroz ušicu igle provukli u borbu za medalje, a upravo u polufinalu čekala nas je Francuska. Ogromna izjednačenost i nervoza vladali su tim susretom, no na poluvrijeme smo išli s plus dva (11:9). Ušli smo u posljednjem četiri minute s minus jedan (22:23), a onda je Balić, kako samo on zna, projurio kroz obranu Francuza i izjednačio rezultat. Redali su se napadi s jedne i druge strane bez uspjeha, no u posljednjoj minuti s devet metara digla »Haubica iz Marofa« Blaženko Lacković i progurao loptu pokraj Thierryja Omeyera za 24:23. Deset sekundi do kraja Vjenceslav Somić obranio je Karabatićev udarac i donio nam finale protiv Danske.

6. 29:28 Norveška, EP 2020.

Izvukli smo »živu glavu« protiv Njemačke, uzeli bod Španjolcima na tom Euru 2020. godine, a onda je u polufinalu došla moćna Norveška. Predvođena vrhunskim Sagosenom i Bergerundom na golu, znali smo da će to biti iznimno težak zadatak, no »čudo u Stockholmu« ipak se dogodilo. Vodili smo cijelo prvo poluvrijeme, bili smo iznimno jaki i moćni i na startu drugog, no u 43. Norvežani su prvi puta nakon devete minute utakmice poveli (17:16). Izmjenjivalo se vodstvo sve do 27 sekundi do kraja kada je Joendal s krila zabio za 23:23 i odlazak u produžetke. Do posljednje sekunde prve runde produžetaka Norvežani su imali kartu za finale, no Marić je sa zvukom sirene izborio sedmerac, a Duvnjak kapetanski zabio za nove produžetke, gdje je nastala ludnica nad ludnicama. Na 28:28 i manje od minute do kraja Sagosen je pogodio vratnicu, a Johannessenov udarac obranio je Šego. Otpadak je pokupio Horvat, dodao Duvnjak koji pronalazi Karačića. Ovaj »odveo« dvojicu za sobom, proigrao Musu na pivotu, a ostalo je povijest. Bio je to prvi i jedini pogodak Muse na tom susretu, četiri sekunde prije kraja drugog produžetka.

5. 39:37 Španjolska, SP 2003.

Nakon posljednjeg mjesta na EP 2002. godine, hrvatski rukometaši u Portugal 2003. na SP ispraćeni su bez očekivanja. Poraz od Argentine u prvom susretu te mučenje protiv Saudijske Arabije u drugom nisu ulijevali preveliku nadu. Ipak, momci Line Červara su pronašli iskru i priuštili prekrasnu završnicu, naravno ne bez neviđenog trilera. U polufinalu čekala nas je moćna Španjolska koja nas je »pojela »u prvih 30 minuta. Balić nije imao rješenja, dok je Entrerrios s druge strane »trpao« kao na traci i odveo Španjolce na predah s plus pet (14:9). U drugom dijelu proradila je obrana, prvo 6-0, a onda i 5-1 s Balićem naprijed. Proradili su Šola i Goluža. Na ulazu u posljednju minutu imali smo 26:24, no Španjolci izvlače produžetke. Držao nas je Goluža u prvom produžetku, ali ključna je bila obrana Valtera Matoševića za nove produžetke. Ozlijedio se Goluža na ulazu u posljednjih deset minuta, no tada je proradio ostatak društva na čelu s Balićem, Džombom i Lackovićem koji su donijeli finale protiv Njemačke.

4. 37:23 Poljska, EP 2016.

Čudo nad čudima izveli su Kauboji u Krakowu tog famoznog 27. siječnja 2016. godine. Pred posljednji dan druge faze za polufinale trebale su nam pobjeda Norveške nad Francuskom i pobjeda od 11 razlike nad Poljskom za polufinale. Norvežani su dobili Francuze, a onda je krenula utakmica za rukometne anale. Stevanović je stao među vratnice i dopustio Poljacima prvi gol tek u desetoj minuti. Na drugoj strani terena Štrlek i Slišković predvodili su »priču«. Plus pet (15:10) na poluvremenu nije bilo dovoljno, stoga su Hrvati u drugi dio krenuli još jače. Stevanović je ponovno stavio lokot na svoja vrata, a u napadu su se pridružili Horvat i Marić koji su nemilice »trpali« sve pokraj Szmala. U 46. minuti bila je nestvarnih plus 17 (30:13). Usporili smo ritam do kraja, no održavali na 14 razlike čime smo otišli u polufinale, a Francuze poslali kući.

3. 34:31 Njemačka, SP 2003.

Prvi i jedini svjetski naslov osvojili smo 2003. u Portugalu. Nakon katastrofalnog uvoda u turnir i 80-minutne drame protiv Španjolske čekala nas je Njemačka koju smo u potpunosti nadigrali svih 60 minuta. Potpuna golijada bila je u prvom dijelu koji je otišao na stranu Hrvatske 20:18. U drugom dijelu ključan faktor bio je Šola koji je povezao pet obrana zaredom i naši odlaze na 28:24. Mislilo se da je gotovo no u 53. minuti Nijemci dolaze na 29:29. Ponovno se tada ukazao Šola, a Jović i Džomba donose plus dva. U samoj završnici Lacković dvjema solo akcijama rješava susret i osigurava Hrvatskoj naslov prvaka svijeta.

2. 26:24 Njemačka, OI 2004.

Malo više od godinu dana i rušenja Njemačke u finalu SP-a, Hrvatska je to isto Njemačkoj napravila na još većoj pozornici – finalu Olimpijskih igara u Ateni 2004. Ovog puta nismo kontrolirali susret, nego je to bila prava lavovska borba. Nijemci su »udarali« ritam utakmici u prvom dijelu s kojeg su na odmor išli s minimalnih jedan razlike »u džepu« (11:12). Otišli su u 35. minuti na tri gola prednosti i činilo se da je gotovo, međutim nije bilo. Metličić je dvama pogocima izjednačio u 40. (16:16). Radili su živci »200 na sat« u zadnjim minutama svima na terenu osim jednom čovjeku koji je bio »hladan kao špricer« – Nikši Kalebu. Tri uzastopna Kalebova gola u posljednjim trenucima susreta okrenuli su vodu na naš mlin i donijeli drugo olimpijsko zlato u povijesti.

1. 27:26 Švedska, OI 1996.

Najjednostavnije rečeno – prvi se pamte. Otišli smo na Olimpijske igre u Atlantu 1996. godine praktički bez ikakvih očekivanja. Pola godine prije OI na Euru smo bili tek peti, izbornik Arslanagić je otišao, a na njegovom mjesto došao je Velimir Kljajić. Jedva smo u Atlanti prvo dobili Švicarsku (23:22), kao i Ruse (25:24) i teško izgubili od Švedske (18:27), no prošli smo skupini i dohvatili polufinale. Dobili smo Francuze 24:20 uz osam pogodaka Patrika Ćavara, a onda nas je u finalu čekala ponovno Švedska. Sasvim neka druga priča pričala se u tom finalu. Antologijsku utakmicu, vjerojatno najbolju svojih života, odigrali su Hrvati tada i već na poluvremenu imali plus pet (16:11) protiv »Bengan Boysa«. Držali smo to do osam minuta do kraja kada su se Šveđani primakli na minus jedan, no onda je Nenad Kljaić 27 sekundi do kraja postiže gol za 27:25. Primili smo još jedan gol do kraja, no to više nije bilo važno.