Nakon titule u Ljubljani pet nastupa s epizodnim ulogama

Sutra od 19 sati u drugoj utakmici četvrtfinalne serije doigravanja kontra Budućnosti košarkaši Zadra će tražiti produljenje regionalne postsezone. Podgoričani dolaze na Višnjik s prednošću koju su ostvarili uvjerljivom predstavom na svom terenu u subotu, a u stožeru Danijela Jusupa nakon potvrde startne jedinice u doigravanju Premijer lige sve su snage uprte u pronalazak rješenja za sastav koji im se jedini nije našao »pod nogama« u protekle dvije godine i koji ih je ove sezone nadigrao u sva četiri međusobna okršaja. Realno, pred Zadranima je teška misija, kao što je bila i lani u četvrtfinalu s Crvenom zvezdom, a ako se vratimo skroz unatrag, izuzev prvog nastupa u doigravanju kada se otišlo do samoga kraja, povijest nastupa u regionalnom »play-offu« momcima iz grada košarke i nije baš naklonjena.

Trijumf u Ljubljani

Sveukupno, računajući i tekuću sezonu, to im je pošlo za rukom šesti put iz 21 pokušaja, a u tom vremeplovu kroz zadarske postsezone pod broj jedan, naravno, ide ona odigrana 2003. godine, kada su se kao četvrti u osnovnom dijelu plasirali na »Final Four« koji se organizirao u Ljubljani. Epilog te završnice u Tivoliju i dan danas se smatra najvećim klupskim uspjehom, jer dotad, a ni poslije, Zadar nikad nije uspio osvojiti međunarodni trofej, a te sezone je pored regionalnih konkurenata iza sebe ostavio i renomirani Maccabi iz Tel Aviva koji je svu snagu momčadi Danijela Jusupa osjetio u finalnom srazu. Lijepa kao Meeksova trica, izraz je koji i 21 godinu poslije poznaju ama baš svi navijači kluba s Višnjika, jer podsjeća na pobjednički ubačaj tada jedinog Amerikanca u rosteru Zadra kojim je ostvarena veličanstvena polufinalna pobjeda 78:77 nad Crvenom zvezdom. Meeksova trica pogurala je Zadar prema finalu u koje je izašao kao potpuni autsajder na megdan »Ponosu Izraela« koji je na parketu predvodio strašan igrački tercet: Nikola Vujčić, Beno Udrih i Marcus Goree, no imao je i Jusup u svom špilu nekoliko »akuža« u liku Marka Popovića, Damira Tvrdića, Hrvoja Perinčića i Marka Šamanića koji su uz pomoć suigrača slavili s 91:88 i odnijeli pehar tadašnje Goodyear lige prema Narodnom trgu. Nevjerojatna priča, koja bi u nekoj drugoj državi sigurno dobila i filmski predložak, pokazala je da u sportu novci često nisu prevaga i da srce uz momčadsku igru može donijeti i nadmoć nad snažnijim protivnicima.

Kobni Partizan

No, nakon te šampionske 2003. godine nije se uspjelo doći do direktnih prilika za uspon na najviše postolje, iako je u sezonama koje su slijedile Zadar uspio još triput postati sudionikom doigravanja. Novu šansu za napad na trofej imali su sezone 2004./05. u kojoj je kormilar bio Rudolf Jugo i u kojoj se regularni dio natjecanja zaključio na sedmom mjestu s omjerom pobjeda i poraza 19-11. Zadrani su na »Final Eightu« održanom u beogradskom Pioniru za protivnika dobili drugoplasirani Partizan i na koncu ostali bez polufinala u utakmici koja je debelo otišla na stranu »Crno-bijelih« s 99:72. Imali su Jugini igrači, nošeni oporavljenim od ozljede Kyleom Hillom, deset koševa prednosti (29:39) sredinom druge dionice, no Partizan je sve preokrenuo u trećoj četvrtini i lagano stigao do pobjede, no nije došao i do naslova jer je poražen u finalu od Hemofarma. Najveći obol su u porazu dali Hill s 22 poena, te Marko Banić i Juby Johnson s 14 i 13 poena, dok su domaćina predvodili Luka Bogdanović s 19 i Dejan Milojević sa 17 koševa. Treće doigravanje uslijedilo je naredne sezone koju je s klupe otvorio Jugo, nastavio Vlado Vanjak, a zaključio Petar Popović. Zadar je prema završnom turniru u Sarajevu krenuo s osme pozicije (14-12) i ponovno naletio na Partizan koji je slavio s 93:81. Prvo poluvrijeme bilo je potpuno izjednačeno (45:45), da bi Beograđani riješili stvari u nastavku. Kod Zadra je s 27 poena prednjačio Todor Gečevski, 19 je dodao Damir Tvrdić, a u pobjedničkom taboru petoricu dvoznamenkastih igrača su predvodili Milojević i Kosta Perović svaki s po 17 ubačaja. Zanimljivo, ni tada »Crno-bijeli« nisu uspjeli osvojiti naslov, ovog puta im se u finalu ispriječio FMP. Najbliže ponavljanju ljubljanskog uspjeha Zadrani su stigli sezone 2007./08., ujedno posljednje koja se igrala u hramu zadarske košarke, legendarnim Jazinama. Pod vodstvom Aleksandra Ace Petrovića odrađen je najbolji ikad osnovni dio sezone, završilo se na drugom mjestu s omjerom 18-8 i stoga je za četvrtfinalnu seriju dobiven nominalno lakši protivnik, radilo se o sedmoplasiranom FMP-u, no nije moglo bez trilera u sve tri utakmice, a posebno je šokantna bila prva utakmica koja je u Jazinama nakon produžetka pripala Acinim trupama s rezultatom 95:91. U junaka te utakmice prometnuo se Pankracije Barać s čak 39 postignutih koševa, dok je ništa manje napeta bila i majstorica sa sretnim završetkom (74:73), u kojoj je konce igre Zadra vukao Corey Brewer s 23 ubačaja. Nažalost, odlični regularni dio sezone kao i ratnička četvrtfinalna serija nisu bile dovoljne da se riješi polufinalna prepreka Hemofarm koji je u polufinalu »Final Foura« u Ljubljani slavio s 81:72. S napuštanjem Jazina i preseljenjem u novo, velebno zdanje na Višnjiku, Zadar je stupio u desetljeće i pol razdoblja svojevrsne košarkaške dekadencije i više je životario, nego što je bio ubrojivim subjektom u borbi za regionalnu titulu. Čak 12 godina je trebalo čekati na prvi trofej od prelaska u novu dvoranu (Krešin kup 2020.), a 15 ljeta je trebalo proći da se nađu i u abaligaškoj kremi na koncu osnovne sezone.

Povratak na scenu

Naravno, bez prstiju Jusupa teško da bi se tako nešto i dogodilo, a najtrofejniji trener Zadra u povijesti je potvrdio svoju klasu osvojenim sedmim mjestom nakon 26 odigranih kola (11-15), a zanimljivo prije početka sezone nitko nije ni u primislima vidio momčad sklepanu od »ostataka« iz Druge ABA lige tako visoko. Naravno, sami plasman u doigravanje smatrao se grandioznim uspjehom, pa se nitko nije razočarao laganim hodom Crvene zvezde kroz četvrtfinalnu seriju, a i tekuća sezona po mnogočemu nalikuje onoj prethodnoj, s naglaskom na poznatu Coubertinovu izjavu da je ipak najvažnije sudjelovati… Mogu li ipak, u nekom sretnom scenariju, Jusupovi štićenici napraviti iskorak u odnosu na prethodnu sezonu najbolji odgovor će dati sutrašnji sraz s Budućnosti koji će bez obzira na ishod imati pravu svečarsku kulisu. Prvenstveno zbog rezultatskog imperativa i jakog protivnika, ali i zbog aklamacije pred popunjenim Višnjikom dvojca koji je i najzaslužniji za povratak Zadra na veliku regionalnu scenu. Naravno, radi se o Luki Božiću, koji će uoči početka utakmice primiti dvije nagrade, za MVP-ja i najboljeg strijelca lige, te Danijelu Jusupu koji će dobiti priznanje za trenera sezone.