Nedjelja, 28. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

8 C°

Rijeka emocija

Mekić: Volio bih da svaki sportaš u svojoj karijeri doživi nešto slično

Autor: Andrija Dešpoja

06.06.2023. 09:38
Mekić: Volio bih da svaki sportaš u svojoj karijeri doživi nešto slično

Foto: Luka Jeličić



Ovo može samo Grad košarke – jedinstveni je zaključak apsolutno svih aktera treće finalne utakmice doigravanja za prvaka Hrvatske, a posebno slavljenika, igrača Zadra, koji su se potpuno raspametili u trenutku kada je istekla i posljednja sekunda duge i mukotrpne sezone u kojoj su morali odigrati čak 70 utakmica. No, itekako im se sve na kraju isplatilo. Ni sve nedaće, svi problemi, sav umor, iscrpljenost, ali i egzistencijalna borba s kojom su se nažalost susretali po putu, nisu mogli zasjeniti sreću, zadovoljstvo i opijenost ogromne mase ljudi u trećoj finalnoj utakmici koja je nakon dvije godine ponovno uzdignula zadarsku košarku na pijedestal.


Slatki problemi


Zadar je potvrdio da je uistinu najkošarkaškiji grad u Hrvatskoj, to je valjda svima opet dano do znanja nakon čarobne atmosfere koju je stvorilo devet tisuća grlatih navijača u Krešinom domu, a sve je kulminiralo podizanjem pehara od strane igrača Zadra. Kad se tome pridoda činjenica da su najviše postolje u državi prije seniora uspjeli zaposjesti juniori i kadeti Zadra, onda nije pucanj u prazno konstatacija da se košarka uistinu živi u Donatovom gradu. Da se ne radi o pukoj floskuli dokaz su i neuobičajeni problemi s kojima su se igrači Zadra susretali po završetku utakmice koja im je donijela naslov. A te u svakom slučaju slatke probleme jedino je bilo moguće riješiti tako da su svi odreda slavljenici, njih 12, na kraju ostali u donjem rublju. »Teška« sudbina koja snađe apsolutne pobjednike u Krešinom domu je da navijači pošto-poto žele doći do dresa, znojnica, patika i čarapa, pa čak idu i toliko daleko pa traže i »mudante« igrača za uspomenu, a u takvoj situaciji za koju se toliko trudiš i krvariš deset mjeseci duge sezone nemaš druge nego popustiti upornim molbama ljudi bez kojih ne bi bio ni desetinu takav gušt proslaviti naslov prvaka Hrvatske. Odjevno »razoružan« se tako našao i Dario Drežnjak niti nekoliko minuta nakon što je zaključena finalna serija. Po parketu Krešinog doma pored šampanjca koji je dobrano poškropio sve prisutne, pored pjesme, navijanja, rezanja mrežica i paničnog trčkaranja pripadnika sedme sile koji pošto-poto žele doći do neke izjave, uhvatili smo najefikasnijeg igrača treće utakmice s 19 koševa koji je bio još i sretan što je uspio sačuvati bokserice i potkošulju na sebi.





– Ovo je stvarno neopisiv osjećaj. Istrčati na teren uoči početka utakmice bilo je jedno nevjerojatno iskustvo koje nikad nisam doživio dosad. Sve je ključalo u dvorani, galama, pjesma, pozdravi sa svih strana, prava ludnica. Ovakvu atmosferu mogu stvoriti samo zadarski navijači, a mi smo im uzvratili na najbolji mogući način. Odigrali smo odličnu utakmicu i stavili ruke na trofej koji ćemo sigurno znati proslaviti – kazao je još uvijek vrući Drežnjak koji je u cijelom finalnom okršaju sa Splitom uz Božića i Ramljaka bio članom tog svetog zadarskog trojstva bez kojeg titula ne bi bila moguća. Naravno, 25-godišnji krilni centar nije propustio odati priznanje svim svojim suigračima koji su sudjelovali u osvajanju naslova. Ipak se radi o momčadskom sportu i svaki je igrač imao svoju ulogu i dao svoj doprinos za konačni cilj.


Šutili i radili


– Otvorilo mi se u jednom trenutku, no moram istaknuti kako smo svi do jednoga odigrali fenomenalnu obranu i odradili sve s ogromnom energijom koja je bila nevjerojatna pa zato Split nije imao šanse protiv nas. Svi smo na kraju jednako doprinijeli ovoj tituli, bez obzira koliko je tko koševa zabio na kraju – skromno će Drežnjak koji je potom utrčao u zagrljaj momku koji je došao ovog ljeta na Višnjik kako bi ponovno pronašao svoj košarkaški put nakon teške ozljede leđa koja ga je na godinu dana odmaknula od košarkaških terena. Arijan Lakić je svojevremeno kotirao kao veliki talent srpske košarke, bio je jedan od nositelja juniorske momčadi C. zvezde koja je osvojila ABA titulu, no desila se ozljeda nakon koje je bio prisiljen ponovno tražiti svoju nišu u svijetu košarke. Preko Osijeka i Sarajeva Lakić se ove sezone skrasio u Zadru i definitivno pogodio. A nije sve tako bajno izgledalo tamo početkom ljeta prošle godine.


– Stvarno smo se trudili, još od 1. kolovoza kad smo se skupili na pripremama. To je i trener Jusup cijelu sezonu ponavljao u svlačionici kako bi nas dodatno motivirao i kada smo izlazili na parket u ovoj trećoj utakmici finala odzvanjale su nam njegove riječi u glavama. Od početka sezone samo smo šutili i radili i evo na kraju smo sve zaključili s naslovom prvaka Hrvatske – kazao je Lakić koji nije mogao ne osvrnuti se na navijače koji su cijelu sezonu bili onaj pravi šesti igrač.



– Očekivao sam da će biti puna dvorana jer znam da ovaj grad voli KK Zadar i da navijači poštuju igrače koji se maksimalno bore za dres i to sam primjetio ne samo danas, već cijelo vrijeme koliko sam tu. Nije bila ovako puna dvorana kroz sezonu, no oni ljudi koji su dolazili na sve utakmice davali su nam onu dodatnu energiju i uistinu im hvala na tome jer bez njih ovo ne bi bilo moguće – istaknuo je strijelac 13 koševa u odlučujućoj utakmici finala koje je ukupno gledajući ispalo i prelagano s obzirom na činjenicu da je Split kotirao puno bolje uoči početka finalne serije


– Split je u ligaškom dijelu bio prvi tako da su i po tome bili favoriti u finalu. Međutim, išli smo iz utakmice u utakmicu, davali maksimum u svakoj od njih i da nismo imali takav mentalitet ne bismo pobijedili ni u jednoj, a kamoli u tri utakmice. Mislim da je na kraju motivacija presudila u borbi za trofej – kazao je Lakić, dok je sve snoje snove u grotlu Višnjika ostvario, kako će i sam potvrditi, Makedonac Adem Mekić. Stigao je u svlačionicu zadnji, i to tek pred dva i pol mjeseca, no u tom kratkom razdoblju u kojem je mogao igrati samo u utakmicama domaćeg prvenstva pokazao je kvalitetu, ali i emociju na parketu. Svakako je podsjetio na svog proslavljenog sunarodnjaka Todora Gečevskog koji je ostavio jako dubog trag u Zadru.


Na tragu Gečevskog


– Emocije su do neba. Jako sam dobro znao gdje dolazim i što nas očekuje ako uzmemo naslov. Vjerovao sam u svoje suigrače, u trenera i stručni stožer i želio bih se zahvaliti cijeloj organizaciji KK Zadar, suigračima i trenerima što su me primili kao da sam dio momčadi već godinama, a ne tek dva i pol mjeseca. Moram kazati da sam u tom kratkom razdoblju koliko sam ovdje stvarno uživao. Pogotovo što sam krenuo tim nekim stopama Gečevskog i ne mogu opisati riječima koliko mi sve ovo znači, jako sam sretan i uživat ću u svakoj sekundi proslave naslova prvaka – nije mogao Mekić sakriti oduševljenje epilogom sezone koja je okrunjena doživljajem za cijeli život.


– Ova atmosfera u našoj dvorani je bila fenomenalna. Iskreno bih volio da svaki sportaš u svojoj karijeri uspije doživjeti nešto slično. Ovo je jedno iskustvo koje ne mogu nadomjestiti sve pare na ovom svijetu. Emotivan sam igrač i puno bolje igram u ovakvim uvjetima, što se mene tiče nisam osjećao ni malo treme ni pritiska uoči početka, dapače imao sam osjećaj da nam navijači cijelo vrijeme daju vjetar u leđa i uživao sam u svakoj sekundi provedenoj na parketu – istaknuo je reprezentativac Sjeverne Makedonije koji je sigurno bio taj faktor iznenađenja u Jusupovoj strategiji u finalnoj seriji. I obrambeno i napadački Mekić je bio na visini zadatka te je ugradio veliki doprinos u osvajanju titule.


– Ne bih stavljao takvu zaslugu na svoja leđa. Mi smo prije svega radnička momčad, naravno tu je Luka Božić koji je MVP svih mogućih liga i fenomenalan je dečko. No, svi ostali smo se podredili kolektivu, trener nas je vrhunski posložio i dao nam slobodu u napadu, ali smo isto tako znali što moramo odraditi u obrani. Meni se otvorilo u ovoj trećoj utakmici, iskoristio sam tu priliku, no ja sam tu najmanji nekakav x-faktor i svi smo dali svoj maksimum. Pobijediti momčad kao što je Split s 3-0 pokazuje da smo bili jako gladni za ovim naslovom, što mi se jako svidjelo i zato sam bio uvjeren i prije početka finalne serije da ćemo otići do samoga kraja – kazao je za kraj Mekić.


Davis: Vjerovali smo u naše mogućnosti


Američki igrači su prije dvije godine bili najzaslužniji što je Zadar nakon 13 godina ponovno proslavio naslov prvaka Hrvatske. Ove sezone uspjelo mu je to bez značajne pomoći američkih igrača, no doprinos jednog, ali svakako vrijednog, zadarskog Amerikanca ove je sezone bio nemjerljiv. Juan Davis atipičan je predstavnik najkošarkaškije nacije na svijetu jer nije nametljiv, ne ističe se ni izvan, a ni na terenu za razliku od mnogih mu sunarodnjaka koji nastupaju po Europi. Uklopio se u sustav trenera Jusupa, šutio je i radio cijelu sezonu te u svakoj utakmici doprinio da se ostvari konačan cilj, naslov prvaka države.


– Bila je jako duga i teška sezona koja je završila na najbolji mogući način. Za trofeje se igra, a mi smo ga na kraju podigli u zrak i to je velika stvar za nas jer smo vjerovali u naše mogućnosti i imali smo taj potreban mentalitet i fokus da bi došli do samoga kraja. Zahvalio bih se svima u klubu, prvenstveno mojim suigračima i trenerskom osoblju, posebno treneru Jusupu koji me zvao ovog ljeta da dođem nakon što sam proveo jedan dulji period kući u SAD-u. Zahvalan sam na pruženoj prilici jer sam u ovih deset mjeseci u Zadru stekao mnogo prijatelja i stekao jedno nezaboravno iskustvo – kazao je Davis.