Marko Selin: Učit ću od čovjeka koji je trenirao Bendera i Žižića

Prošlotjednim odlaskom trenera kadeta Zadra Marka Selina u Vevey Rivieru zaključen je egzodus iz trofejnog omladinskog pogona kluba s Višnjika. U proteklih 14 mjeseci Zadar je napustilo četvero trenera, od kojih se jedan, Rajko Vidaković, krajem lipnja vratio na mjesto voditelja omladinskog pogona te čak desetero mladića koji su kroz proteklih nekoliko ljeta dobivali pozive u mlade reprezentacije. Svatko je pritom imao svoje razloge da košarkaški put nastavi izvan Donatovog grada, oni su varirali od obrazovanja, preko kvalitetnijeg plana razvoja i veće prilike u seniorskoj momčadi, pa do novih profesionalnih izazova u novim sredinama.

Iskorak u karijeri

Upravo je potonje motiviralo 37-godišnjeg stručnjaka na odlazak u Švicarsku nakon punog desetljeća rada u rodnome gradu. Selinu će to biti drugo međunarodno iskustvo nakon što je 2014. nekoliko mjeseci radio na košarkaški egzotičnom Tajlandu.

– Presudila je moja želja za radom u inozemstvu, daljnjim usavršavanjem i novim profesionalnim izazovima. Procijenio sam da će mi trener s kojim ću surađivati donijeti određeni iskorak te sam se teškog srca odlučio za odlazak iz Zadra – kazao je u uvodu Marko Selin.

Odabir je na koncu pao na švicarskog prvoligaša iz pitoresknog gradića na sjevernoj obali Ženevskog jezera, a poveznica s momčadi u kojoj je profesionalnu karijeru započeo nekadašnji 13. odabir na NBA draftu Thabo Sefolosha seže još iz djetinjstva i »basket« poznanstva s Ivanom Beramom koji je nedavno preuzeo seniorsku selekciju Vevey Riviere i sa sobom »povukao« Selina i Tonija Vidaića.

– Beram je moj jako dobar prijatelj i veliki košarkaški fanatik koji je nakon srednje škole u Splitu studirao za fizioterapeuta, nakon čega je završio i višu trenersku školu te se fokusirao na košarku. Među ostalim, trenirao je Dragana Bendera i Antu Žižića, da spomenem samo najpoznatije igrače, te je dosta cijenjen kao stručnjak za individualni rad u splitskih krugovima, a kasnije je svoju košarkašku sreću potražio u inozemstvu. Ivan i ja imamo dosta slične poglede, ne samo na košarku, već i na život općenito te smo čitavo vrijeme pričali da bi bilo dobro uspostaviti profesionalnu suradnju. Još lani smo intenzivirali planove, no tada se nešto bilo zakompliciralo, ali čim se ove godine otvorila prilika brzo smo se dogovorili – otkrio je donedavni trener kadeta Zadra.

Foto: ŠIME ZELIć/KK ZADAR

Dijan i Mandir

Tijekom desetljeća rada u omladinskom pogonu kluba s Višnjika Selin je prošao puno toga, od slatkih i dramatičnih pobjeda, do gorkih poraza, no više od svega će pamtiti međuljudske odnose i stečena prijateljstva koja vrijede više od svih medalja.

– Razdoblje u kojem sam surađivao s Tonijem Dijanom je bilo posebno, te ako i za čim žalim iz vremena u Zadru žalim za time što su ga »digli« u seniorsku momčadi i što nismo nastavili zajednički put te ostvarili planove koje smo imali. Rastavili su nas prije nego što smo sve zacrtano uspjeli implementirati, no tri godine koje smo proveli zajedno su mi bile najbolje u klubu. Uz to, istaknuo bih i višegodišnju suradnju s Marijom Mandirom s kojim sam uživao raditi. U rezultatskom smislu najviše pamtim trofeje, posebno zbog sreće na licima igrača, roditelja i ljudi iz kluba, no osobno mi najviše znači što sam sa svima ostao u jako dobrim odnosima. Kao treneru i pedagogu naši iskreni razgovori godinama kasnije mi predstavljaju najveće zadovoljstvo – naglasio je prošlosezonski trener kadeta Zadra.

Krajem prošle jeseni pozornost javnosti je privukla odluka da se omladinski pogon Zadra vrati u dvoranu Jazine koja već godinama ne zadovoljava suvremene sportske standarde, već je uvelike podložna okolnim atmosferskim (ne)prilikama. Ljeti je vruće i sparno, zimi, pak, vrlo hladno. Uvjeti su to nedostojni »Grada košarke« i 21. stoljeća.

– Kada su naši juniori prije dvije godine osvojili naslov prvaka Hrvatske imao sam osjećaj da smo organizacijski i radom na najvišoj razini u posljednjih petnaestak godina, no ove sezone smo pali ispod toga. Nadao sam se da će omladinski pogon Zadra nastaviti rasti, ali to se nije dogodilo. Odlazak u Jazine nije bio dobar što se tiče uvjeta, no to nije nas pretjerano ometalo u radu. Imali smo ono što nam je trebalo – dvoranu, lopte i koševe. Istina, koji puta bi bilo hladno pa su se i momci žalili, ali to se dogodilo samo pet-šest puta. Ipak, valja kazati da to nije nešto čemu trebamo težiti. Ako smo prije par godina imali dobre termine na Višnjiku i nekoliko puta odlazili na nacionalne i međunarodne turnire, ne smijemo se vraćati u Jazine i zatvoriti u sebe. Ne smijemo se vraćati na gore, već moramo napredovati, a imam osjećaj da nismo napravili korak naprijed – priznao je Selin.

Foto: KK ZADAR

Propuštena prilika

Nakon dvostruke krune u omladinskim kategorijama, ovo ljeto je uslijedio pravi egzodus iz Zadra. Klub je napustila gotovo čitava juniorska petorka, a otišla su i dva ponajbolja zlatna kadeta Michael Ružić i Vito Perković. Dodamo li tome i mladiće koji su prošlo ljeto napustili Višnjik, dolazimo do brojke od ukupno deset mladih reprezentativaca koji su sreću potražili na drugim adresama. Kako god se ta situacija pokušala predstaviti prema vani, očito je da puno toga ne štima u klubu.

– Mladi igrači se nisu žalili na tretman koji su imali od strane trenera u omladinskom pogonu, stoga pretpostavljam da razlog tolikog broja odlazaka leži u tome što je netko odlučio da nisu dovoljno kvalitetni za nastup u seniorskoj momčadi Zadra. Lako je meni reći, pogotovo sada kada sam otišao, ali ja se ne slažem s tim. Smatram da je od deset mladića koji su otišli njih barem polovica zaslužila ozbiljnu priliku u prvoj momčadi, no to se nažalost nije dogodilo i pretpostavljam da ih je to motiviralo na odlazak. Naravno, ne mora to biti konačno, nadam se da će se neki od tih momaka probiti i okolnim putem si iskrčiti put do Zadra.

Jedna od »tajni« dobrih rezultata u omladinskim kategorijama u posljednjim godinama krila se u strukturi razvojnih momčadi koje su talentiranim mladićima služile kao izvrsna prilagodba na seniorsku košarku. Druga muška liga Jug se pokazala idealnom za kadete, a Prva muška liga idealnom za juniore. Ipak, dojam je da je toj »piramidi« nedostajala završna stepenica u vidu momčadi u HT Premijer ligi koja bi poslužila kao završni korak pred priključivanje prvoj momčadi Zadra.

– Sigurno bi pomoglo da je Zadar uspostavio takvu vrstu suradnje s nekim od premijerligaša, međutim to nije lako napraviti. Klubovi rijetko razvijaju i svoje mlade igrače, te u pravilu nisu pretjerano motivirani da to rade s igračima drugih klubova. Moje mišljenje je da su naši mladići imali i više nego dovoljno utakmica u kojima su mogli igrati. Naravno, ne u ABA ligi, već u hrvatskom prvenstvu protiv slabijih suparnika. Ne možeš dati priliku svima i tu treba dobro probrati, ali morao se napraviti bolji posao. Valja istaknuti da to nije odgovornost trenera, već stvar politike kluba i čelnog čovjeka koji određuje smjer sportske politike. Zadar to očito nije imao.

U pokušaju sanacije štete nedavno je iz kluba stiglo priopćenje u kojem je istaknuto da »svi mladi igrači u Hrvatskoj žele doći u Zadar«. Kako onda objasniti da nitko od mladih igrača u posljednje dvije godine nije došao u klub, pa čak ni mladići iz Puntamike, a da je, s druge strane, čak desetero mladih reprezentativaca napustilo Višnjik?

– Bez obzira na sve probleme, Zadar i dalje ima najbolje uvjete za rad u Hrvatskoj, a posljednjih pet godina smo stvarno napravili odličan posao. Nije to floskula ili bespotrebno hvaljenje samoga sebe, već ljudi iz struke i drugih klubova otvoreno pričaju o tome. Istina je da veliki broj mladih igrača želi doći u Zadar, no nedostajao nam je završni korak da od mnoštva talenta koje smo imali nekoga plasiramo u seniorsku momčad. Zašto se to nije dogodilo je kompleksna tema i na tome ćemo zaista morati poraditi u budućnosti – zaključio je Selin.