Svjedoci smo političke partije šaha preko leđa kluba, no paralelna linija zapovijedanja ne postoji

Nakon velikog prvog dijela, donosimo vam i nastavak razgovora s Dinom Martinovićem, predsjednikom Nadzornog odbora KK Zadar.

Zanimljiva je i situacija s razvojnim momčadima, gdje je nakon sastanka ljudi iz kluba došao naputak izvršne vlasti tko mora biti odabran. Osobno smatram da je odluka ispravna i da su Zadru Jazine itekako potrebne, ali poništavanje odluke ljudi iz kluba s Narodnog trga nije praksa koja bi trebala biti racionalno i moralno prihvatljiva. Kakav je vaš stav o toj konkretnoj situaciji i u kojoj mjeri su ostale odluke koje je donio NO bile usmjerene od strane izvršne vlasti?

Opet ste, po mom mišljenju, prenapuhali čitavu situaciju. Nikakav naputak ni naredba nije došla, dapače, iz Grada su samo pomogli da uvjerimo Jazine da prihvate naš inicijalni prijedlog koji je bio u financijskom i sportskom interesu kluba. Da pojasnim, inicijalna želja sportskog direktora Pleslića je bila da Jazine ostanu naša razvojna momčad, međutim ono što smo postavili kao uvjet zajedničkom odlukom v.d. direktorice i Nadzornog odbora je da Zadar ne treba dodatno financijski podržavati svoju razvojnu momčad kao što je to bio slučaj prethodnih godina, budući da joj već besplatno osiguravamo igrače, trenere i dvoranu za treniranje. Tu je nastao kamen spoticanja. Budući da su Jazine odbile naš prvi prijedlog, sportski direktor Pleslić je krenuo pregovarati s drugim zadarskim klubovima od kojih je Diadora bila prvi izbor, međutim, nakon „hlađenja vrućih glava“ s obje strane, ponovno smo sjeli za stol i uspjeli ispregovarati inicijalni prijedlog da Jazine ostanu razvojna momčad unutar Prve muške lige koja je neophodna za razvoj naših juniora, ali bez financijskog djela obveze kakvu je Zadar imao ranije. Dobri rezultati naših mladića na početku ove sezone samo potvrđuju da je napravljena kvalitetna odluka za budućnost zadarske košarke.

FOTO: Luka Jeličić

Politički kompromisi

Kolika je u čitavoj priči uloga trenutnog stanja u Gradskom vijeću i kratkoročnih političkih kompromisa koji se dijelom lome na KK Zadar i zašto Nadzorni odbor, kada je mogao, nije pokazao stav? U kolikoj mjeri je bila riječ o strahu da će se produžiti situacija u kakvoj je bio direktor David Gunjević, čiji su se poneki potezi opstruirali, i strahu da neće doći novac ni od politički instrumentaliziranih sponzora, a ni od javnih sredstava, i u kolikoj mjeri su takvi kompromisi zaista jedini put za opstojnost kluba?

Grad Zadar je vlasnik kluba i bez obzira na to što mislili o bilo kojoj političkoj opciji, njegov usuglašeni stav se treba poštovati jer su to jednostavno pravila igre. Na Nadzornom odboru i na Upravi kluba je da lobira i da s kvalitetnim argumentima od vlasnika dobije najbolju moguću podršku. Bez te podrške iluzorno je očekivati bilo kakav napredak i stabilizaciju KK Zadar. Stoga je, po mom mišljenju, ključno unutar NO-a imati što je moguće više stručnjaka iz različitih područja koji će svojim znanjem i prijedlozima uspjeti progurati kvalitetnije poslovne politike koji će dobiti podršku vlasnika, a koja će Uprava kluba implementirati. Primjer toga je i trogodišnji ugovor između kluba i Grada koji nam je donio toliko potreban mir i financijsku stabilnost u naredne dvije sezone.

Krimen odnosa prema mladim igračima

Ove godine su na vidjelo izašli veliki problemi u radu omladinskog pogona. Premda su osvojene medalje u svim kategorijama, od čega dvije zlatne, klub je napustio ogroman broj mladih reprezentativaca, kao i četvorica trenera. Što je Zadar konkretno napravio da zadrži te mladiće jer je morao znati da je dotadašnji Zakon neustavan i da krši ljudska prava? Zašto nisu ranije potpisani ugovori s najtalentiranijim juniorima i kadetima, zašto se nije učinilo sve da ih se zadrži i kolika je tu uloga sportskog direktora Denisa Pleslića, pa i trenera Danijela Jusupa? Zadar je time, ne samo izgubio svoje „zlato i srebro“, potencijalno i novac od transfera, već je i pokazao da nije sposoban razvijati ni generacijske talente poput Michaela Ružića, jer nema plan rada, koncept ni mogućnost da shvati što takvim igračima treba, ni u budućnosti vrlo dobre abaligaške igrače poput Tomislava Buljana, Vite Perkovića ili Duje Brale, ali ni vrijedne klupske igrače koje može modelirati po potrebi poput Antonija Sikirića, Roka Lukića ili Gabriela Karamarka.

– Nadzorni odbor je već u ožujku postavljao pitanja i upozoravao sportskog direktora Pleslića da nam dostavi plan kako zadržati zlatnu generaciju koju smo imali. Odgovori koje smo dobivali su bili uvijek isti, da igrači imaju važeće (stipendijske) ugovore te da ih nemamo mogućnosti zadržati ako žele otići. Ono što je mene osobno, a i ostale kolege u NO-u, ljutilo je da se nije radilo na alternativnim rješenjima, kao što je na primjer suradnja s nekim premijerligašem koji bi bio voljan angažirati naše igrače kroz posudbe dok ne stasaju dovoljno da se pridruže seniorskoj momčadi. Stručna sportska pitanja nisu moja domena, ali mi se to rješenje činilo logičnim, što nedavna posudba Sikirića u Zabok potvrđuje. Nažalost tu je sportski segment kluba na čelu sa sportskim direktorom Pleslićem po mom skromnom mišljenju zakazao. Trebalo se i moglo se napraviti sigurno više. Siguran sam da mu nije bilo lako, jer činjenica je da su današnji mladi igrači pod pritiskom roditelja i agenata puno nestrpljiviji nego starije generacije, ali osim da budu strpljivi i čekaju, pravu alternativu za razvoj im nismo ponudili, a to je nešto što je KK Zadar dužan prema svojoj školi košarke i svojoj dugogodišnjoj tradiciji – kazao je Martinović.

FOTO: ABA liga

Kako biste opisali svoje djelovanje u Nadzornom odboru, prije svega u posljednjih deset mjeseci, i u kojoj mjeri ste zadovoljni učinjenim? Neki vas prozivaju da ste dio Grada košarke i da s Dariom Kljajićem i Arsenom Travicom donosite odluke, drugi kažu da ste igrač HDZ-a, jer je jako mala vjerojatnost da bi itko bez zaštite stranke došao na poziciju na kojoj jeste, dok treći kažu da pokušavate „igrati igru“ i da se priklanjate struji koja je najjača. Što je od toga istina?

Zaboravili ste da je jedno vrijeme dio pristaša HDZ-a govorio da sam dio Rubešine i Meštrovićeve struje. U dvije godine koliko sam član Nadzornog odbora uspio sam zaista biti Keyser Söze kojeg je igrao Kevin Spacey u odličnom filmu „Privedite osumnjičene“. Mene sve to zapravo nasmijava i veseli. Kad znaš da si svoj i da si tu s ispravnim ciljevima, bez fige u džepu, onda te takvi komentari ne mogu dirati. Ono što je istina je kad ste dio tijela kao što je NO u kojem postoje različiti stavovi oko ključnih tema, u nekim trenutcima morate procijeniti za koju temu vam je netko saveznik u glasanju oko neke teme, a kad ta ista osoba nije. Ponekad ste uspješni u tome, a ponekad ne. Lobiranje u tom smislu je dio života i posla. Vjerujem da je to razlog tih različitih etiketa. Ljudi su nažalost skloni tome, jer im je teško povjerovati da je netko zaista svoj i da u različitim situacijama pronalazi različite istomišljenike ovisno o svojim uvjerenjima i ciljevima. Istina je da sam u NO ušao u mandatu kad je Gradonačelnik Dukić okupio tim stručnih i apolitičnih ljudi u koji sam zaista vjerovao da može napraviti velike i brze promjene. Nažalost, nakon lokalnih izbora, oporba to nije tako vidjela pa smo zadnjih godinu i pol dana svjedoci političke partije šaha preko leđa KK Zadar. Na sreću, uspjeli smo u konačnom cilju, a to je ujediniti izvršnu vlast i veći dio oporbe oko podrške za trogodišnji ugovor između Grada i kluba koji jamči financijsku stabilnost i nastavak financijskog oporavka kluba, tj. vraćanje svih dugova koji remete svakodnevno poslovanje. To bih izdvojio kao sigurno najveći uspjeh NO-a pod mojim vodstvom. Tek sad kad imamo tu stabilnost, možemo pričati o organizacijskom i poslovnom unaprjeđenju, koji će, nadamo se, pratiti i sportski uspjeh, ali samo u onoj mjeri i okvirima u kojoj politika financijske odgovornosti i štednje to dozvoljava. To znači da iduće tri-četiri godine vjerojatno nećemo gledati europski Zadar, ali siguran sam da možemo gledati Zadar koji je konkurentan u ABA ligi i koji se svake godine bori za domaće trofeje.

„U dvije godine koliko sam član Nadzornog odbora uspio sam biti Keyser Söze. Mene sve to zapravo nasmijava i veseli. Kad znaš da si svoj i da si tu s ispravnim ciljevima, bez fige u džepu, onda te takvi komentari ne mogu dirati

Dino Martinović

Maraska i budućnost

Akcija „Zajedno za Zadar“ koja je predstavljena kao suradnja Maraske i kluba je nedvojbeno bila jako dobar PR za Marasku na prostoru grada, no koliko je bila dobra za klub? Koliko je porasla prodaja Amarene, u kojoj mjeri se to može povezati sa samom akcijom, i koliko je KK Zadar uprihodio od te akcije?

Nevjerojatan mi je stav manjeg dijela javnosti koji misli da je ta akcija dobra samo za Marasku. Prvi puta u povijesti Zadar radi ovakvu vrstu marketinške aktivnosti, koja je normalna i poželjna stvar u ozbiljnom sportu. Klubu ova suradnja služi i kao pilot projekt da s dobrim rezultatima sutra može pokucati na vrata bilo kojoj velikoj pivovari (kucamo već itekako, ne brinite) ili bilo kojem drugom proizvođaču kojem bi bila zanimljiva ovakva suradnja. Poslovni aranžman ove suradnje nikako ne ide na štetu kluba jer ono što Maraska dobiva marketinški po pitanju vidljivosti brenda ne izlazi iz okvira kakve Zadar ima s ostalim sponzorima. Razlika je samo što ostali sponzori kažu odmah ja ću uložiti X, dok Maraska svoje ulaganje akumulira kroz prodaju vlastitih proizvoda na kojima se odrekla djela vlastite marže kako bi investirala u klub, a povrat investicije očekuje kroz rast prodaje. Za prvih šest mjeseci suradnje Maraska je klubu uplatila 14,164.20 eura za prodanih 157.380 bočica Maraska Amarena nektara u staklenoj ambalaži. Rast je to u prodaji od 20 posto koji je sigurno rezultat ove suradnje. Na kraju krajeva, tu je matematika jednostavna, što veće prodajne brojke to veće sponzorstvo za klub koje će se nastaviti uplaćivati svaka tri mjeseca. Da, treba priznati da Maraska s ovom aktivnosti trenutno nije veliki sponzor u odnosu na one najveće, ali ja bih postavio protupitanje. Zašto se ne analiziraju javno dostupni prihodi i dobiti 50 najuspješnijih zadarskih firmi pa da vidimo koliki postotni udio prihoda ili dobiti te firme ulažu u KK Zadar ili zadarski sport i kulturu općenito? Ne kažem da su Stanić Grupa i Maraska šampioni u tome, ali prvi pozitivan korak je napravljen. Volio bih vidjeti više takvih zadarskih kompanija, premda je i na klubu zadatak da osmisli kvalitetne sponzorske projekte i inicijative koje će lokalnim kompanijama i manjim tvrtkama biti zanimljive i koje će im pomoći u povećanju vlastitih prihoda ili izgradnji bolje percepcije i imidža među potrošačima ili korisnicima njihovih usluga. Maraska zasigurno dugoročno rasti kao sponzor kluba, ali to mora biti održivo. Sponzorski iznosi koje javnost očekuje iznosili bi 20 do 30 posto cijelog Maraskinog proračuna za marketing. Zar stvarno netko misli da je to realno i da bilo koja kompanija u današnje vrijeme može toliko ulagati bez da se očekuje povrat investicije?

Prihodi od Maraske

Za prvih šest mjeseci suradnje Maraska je klubu uplatila 14,164.20 eura za prodanih 157.380 bočica Maraska Amarena nektara u staklenoj ambalaži

FOTO: KK Zadar

Koliko god si volimo utvarati da smo „Grad košarke“ i koliko god uistinu bili među pet najgledanijih klubova u Hrvatskoj po pitanju posjećenosti, činjenica je da je Zadar u široj slici malen grad, koji u zadnjim godinama živi od turizma, te je činjenica da klub ima malu navijačku bazu te da nema „know-how“, a ni ambicije, da se proširi na regiju (govorim o Dalmaciji). U kolikoj mjeri je realno očekivati da KK Zadar „živi“ od sponzora, odnosno da u postojećoj situaciji sve veće profesionalizacije sporta i sve većih ulaganja ne ovisi o lokalnoj politici, javnim sredstvima i lobističkim dogovorima?

Dojma sam da je trenutna nešto manja popularnost košarke u Zadru, pored globalne popularizacije nogometa zadnjih godina, prije svega rezultat nedovoljno dobrog upravljanja klubom proteklih petnaestak godina. Može se i moglo se puno bolje. Rekao bih da se Zadar kao „Grad košarke“ zbog toga malo uspavao, ali baza „navijača spavača“ koju samo treba probuditi – definitivno postoji. Pokazatelj za takvu tezu nedvojbeno je finalna utakmica prošle sezone sa Splitom i delirij koji je nastao na ulicama Poluotoka nakon osvajanja naslova. Odgovor na pitanje što učiniti da klub ne ovisi toliko o gradskom proračunu je zapravo jako jednostavan, a pritom ne mislim na dolazak „Mesije“ u vidu investitora. Premda, dug je i mukotrpan put kako doći do te razine funkcioniranja, jer su potrebna brojna organizacijska unaprjeđenja na svim razinama. Primjera radi, kad bi Zadra prosječno gledalo tri i pol tisuće ljudi, što na srednji rok ne bi trebalo biti nemoguće postići jer se do te brojke dođe s tisuću i pol pretplatnika i dvije tisuće pojedinačno kupljenih ulaznica, klub bi samo od prodaje karata godišnje zarađivao oko 750 tisuća eura. Potroši li uz to svaki drugi navijač i još samo dva eura na neku dodatnu uslugu (hrana, piće ili navijački suvenir) klub bi zaradio još pedesetak tisuća eura. S takvom bazom postali bismo marketinški magnet za sponzore, jer koliko god Zadar bio mali grad on gravitira tržištu od 200 tisuća ljudi, što nije malo za niti jedan hrvatski ili regionalni brend koji se želi kvalitetnije pozicionirati u regiji. S takvim dodatnim prihodima klub bi jako brzo postao poprilično neovisan o gradskom proračunu, tj. on bi se sveo na financiranje isključivo omladinskog pogona i djela radne zajednice koja nije vezana za seniorsku momčad. Prošla sezona, koju smo uz smanjenu kapitalnu pomoć Grada u iznosu od 663.614 eura uspjeli završiti sa „samo“ 68 tisuća eura minusa, govori u prilog tome da je to definitivno izvedivo. Naravno, prvi korak je vraćanje starih dugova i zato smo inzistirali na milijun eura iz gradskog proračuna kroz narednih pet godina kako bismo mogli servisirati stare dugove i paralelno raditi na unaprjeđenju efikasnosti klupske organizacije i postepenom povećanju poslovnih prihoda – zaključio je Martinović.

Marketing i odnosi s javnošću

Kada klub misli ustrojiti profesionalnu PR i marketing službu, kakvu, među ostalim, treba imati sukladno obvezama prema ABA ligi? Riječ je o poslu koji po svojoj prirodi nije posebno kompliciran, ali je pritom potrebna jasna organizacija i koordinacija, te je potrebno uložiti dodatna sredstva. Donedavno je taj posao koji su prije nekoliko godina s istim ili jako sličnim uspjehom radile jedna ili dvije osobe, što je bilo strašno podkapacitirano, radilo četiri ili pet osoba, no činjenica je da je pritom kronično nedostajalo organizacije i profesionalnosti. Klub na razini godine troši oko dva milijuna eura, zbog čega je pritom teško odvojiti nekoliko tisuća eura mjesečno i zaposliti ljude koji bi se time bavili, umjesto da se plaćaju vanjski suradnici, koji su po prirodi osnova ekonomije skuplje rješenje i bave se tim poslom uz svoje druge poslove?

Kao osoba koja na svom osnovnom poslu vodi puno veći marketinški tim od onog koji treba KK Zadar, moram reći da se ne slažem s tezom koju ste provukli kroz vaše pitanje. Opseg posla koji klubu treba nikako ne mogu pokriti jedna ili dvije zaposlene osobe, već minimalno tri do četiri stalno zaposlena, ali nažalost to si ne možemo priuštiti još neko vrijeme. Pod opsegom posla mislim na PR, zatim odnos s postojećim i akvizicijama novih sponzora, marketinške aktivnosti u svrhu povećanja prodaje ulaznica i ostalih „match day“ prihoda, kao i brigu za web shop, budući fan shop te vođenje komunikacije putem društvenih mreža i kreiranje sadržaja za sve digitalne kanale. Za kvalitetno pokrivanje svih tih usko specijaliziranih poslova gotovo je nemoguće pronaći jednog ili dva „all roundera“ koji to mogu pokriti kvalitetno, zato je outsource jedina moguća opcija za klub kao što je Zadar, jer nam to omogućuje da imamo stručne ljude posvećene zadacima za koji su kompetentni te koji mogu zadatke kvalitetno i stručno odraditi. Takav outsource je sigurno jeftiniji i povoljniji model za klub, to vam s velikom sigurnošću mogu potvrditi. Ono s čime se mogu složiti s vama da je u proteklih godinu dana nedostajalo kvalitetnijeg koordiniranja između vanjskih suradnika (dvoje ih je, a ne pet), a razlog za to je što klub nije bio financijski u mogućnosti zaposliti dodatnu osobu koja bi preuzela ulogu koordinatora vanjskih suradnika i pokretača svih potrebnih projekata koji nedostaju klubu poput vlastitog fan shopa primjerice. Taj smo problem na sreću riješili, jer smo radnu zajednicu pojačali za stručnog suradnika u marketingu. U klub se od 1. studenoga vratio Josip Begonja koji je i prije nekoliko godina radio u Zadru. Tada je Josip samostalno obavljao cijeli opseg posla koji sam ranije naveo, a sada će na raspolaganju imati dva vanjska suradnika koji će mu pomoći da se operativno posveti ključnim zadacima vezanim za povećanje klupskih prihoda. Ovim putem mu želim mu svu sreću i dobrodošlicu na povratku u klub nakon „školovanja“ u Cedeviti – kazao je Martinović.