Božićne pjesme navijača, uragan igrača

– Bio je to jedan od najboljih susreta koji je posljednjih pet – šest sezona viđen u Jazinama. Domaćine je krasila kolektivna igra u kojoj su korišteni najjači aduti Skroče i Sunara, ali su i ostali igrači domaćih dali značajan doprinos konačnom uspjehu. Posebna je bila uloga mladog Vrankovića, koji je, može se slobodno kazati, isključio Žižića iz igre u prvih 27 minuta, dok nije napravio pet osobnih pogrešaka – piše za Slobodnu Dalmaciju Milan Komazec, novinar i nekadašnji košarka Zadra. Tekst se odnosi na dvoboj Zadra i Crvene Zvezde odigran prije 40 godina, na Badnjak 1983. Utakmicu su Zadrani dočekali bez dvojice igrača Petra Popovića i Veljka Petranovića, te trenera Giuseppea Giergie (zamijenio ga je Ivo Učo Pulanić), koji su kažnjeni (svi po dvije utakmice) nakon polufinala Kupa u Sinju protiv Alkara (taj je dvoboj u neobičnim okolnostima pripao Sinjanima rezultatom 82:81). Odluka o kazni stigla je neposredno pred utakmicu sa Zvezdom i kao da je dodatno zbila zadarske redove u dvoboju s momčadi koju je vodio izbornik Ranko Žeravica. Zanimljivo, piše Komazec, Žeravica je u najavi kazao: »ne bih volio da netko od Zadrana bude suspendiran pred ovako važan susret. Pobjeda protiv oslabljenog Zadra ne bi me posebno obradovala«.

Posebna atmosfera

A na kraju su se obradovali Zadrani i to u atmosferi koja je uvijek pratila utakmice u tom dijelu godine. Nije to bilo prvi put da se igra u danima oko Božića, i nije bilo prvi put da su se u krcatim Jazinama pjevale božićne pjesme i palile prskalice. Spomen na to razdoblje izaziva posebne emocije kod svjedoka vremena kada se svim silama pokušavalo nemoguće, izbirati svijest o pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi. Ni posebne mjere »predostrožnosti« nisu imale učinka, bio je neponovljiv doživljaj u kojem je svjetlo pobijedilo tamu režima.

– Atmosfera je uvijek bila posebna kada smo igrali u božićnom vremenu. Ne sjećam se detalja s te konkretne utakmice, ali znam da nas je publika uvijek nosila i da smo igrali nekad i iznad svojih mogućnosti. Navijači su u Jazinama bili blizu parketa i to je stvaralo posebnu povezanost s njima – kaže Ante Matulović (1958.), sjajni zadarski šuter. Zadar je slavio 98:94, a čak 40 koševa postigao je nezaustavljivi Branko Skroče. Ivan Sunara u pobjedu je ugradio 28 poena, dok je Matulović dodao 13. Ističe se i odlična igra u obrani mladog Stojka Vrankovića, kojeg se spominje kao »potencijalnog reprezentativca«. Tako je Žeravica rekao kako Vranković ima »smisao za igru u obrani« uz uvjerenje »da će se brzo razviti u vrsnog igrača«, što se i dogodilo. Za Matulovića Komazec ističe da je pružio najbolju igru nakon povratka iz Jugoplastike.

– Matulović je u jednom trenutku ostao bez daha i sam je tražio izmjenu, da bi na kraju sačuvao prisebnost u završnici koja je bila dramatična – istaknuo je Komazec na što se nadovezao Matulović.

– Kada oko vas svi navijaju i pjevaju, zaboravite na umor i sve probleme. Idete na glavu u svakoj akciji. To su utakmice u kojima se nitko ne štedi.

Utakmica je i imala i disciplinski epilog pa je »zbog bacanja raznih predmeta na parket« klub kažnjen s 20 tisuća dinara (usporedbe radi cijena ulaznice je bila 200 dinara). Na kraju sezone Zadar je s 13 pobjeda i devet poraza završio kao šesti (poraz 2-1 u četvrtfinalu doigravanja od Bosne), dok je Crvena zvezda bila četvrta, s jednom pobjedom više.

Glava u torbi

Zanimljivo se prisjetiti i dvoboja istih rivala odigranog u Jazinama na Božić 1971., neposredno nakon sloma Hrvatskog proljeća. Beograđani su pobijedili 60:61, iako su Zadrani u 35. minuti vodili 58:52. No, tada se ozlijedio Giuseppe Giergia, daleko najbolji zadarski igrač, koji je morao izaći iz igre. Gosti su to iskoristili i preokrenuli rezultat. Utakmici je, kao i svakoj za koju se sumnjalo da će imati »ispade hrvatske nacionalnosti«, prethodila posebna priprema. Narodni list je tako objavio poruku u kojoj se »igrači i uprava« navijačima obraćaju na Ti (veliko početno slovo).

– Vjerujemo u Tvoju dobronamjernost, pa Ti preporučamo da na utakmicu ne nosiš nikakve predmete koji bi Te mogli dovesti u iskušenje, da ih upotrijebiš u zanosu oduševljenja ili nezadovoljstva – piše, između ostalog, u poruci.

Sutra, na Badnjak, snage će odmjeriti Zadar i Partizan. Bilo bi lijepo kada bi se s tribinama ponovno čule tako posebne hrvatske božićne pjesme. Za spomen i živo sjećanje onima koji su riskirali život kada se, čak i zbog pjesama, nosila »glava u torbi«.

»Titule i trofeji« koji nisu u vitrinama

– Nerijetko nas je raspored spajao bas u ovo, Božićno, doba godine. Često da bi slučajno bilo. Zašto? Jesmo li bili trn u oku, ušima nešto »neprimjereno« za slušati, nešto što treba isprovocirati, nešto što bi voljeli da ne postoji, ne znam, ali dosta nam i to govori. Da smo Veliki. Nismo klub s najviše osvojenih titula, europskih finala, ali mislim da neću biti subjektivan, ako napišem da smo kao avangarda u svemu, igri, »tribinama«, poviješću, tradiciji, igračkim i trenerskim veličinama… najveći hrvatski klub. Pa i ovaj događaj početkom 70-ih godina, s ugašenim svijetlima u dvorani, sto bi i danas bilo teško za izvesti, upaljenim šterikama i u glas pjevanom »U sve vrime godišta«..govori da smo avangarda, netko kog se obožava ili mrzi, ravnodušan teško tko da ostaje – objavio je Muzej zadarske košarke 27. prosinca 2020.