Ovogodišnji urod manji gotovo za 50 posto od prosječnog

Vinogradarska godina koju vinogradari neće upamtiti po dobrom približava se kraju. U tijeku je berba grožđa, a nakon toga slijedi rad u podrumu da bi se do blagdana svetog Martina poslovi završili.

Brojne su nedaće pratile vinogradare tijekom cijele vegetacijske godine. Ipak najveći problem je bilo hirovito vrijeme s obilnim količinama oborina tijekom ljeta i visokim temperaturama. Takve vremenske prilike pogodovale su razvoju bolesti, prvenstveno plamenjače. Nema vinogradarskog kraja i regije gdje plamenjača nije ubrala danak. Uz brojna prskanja većina nije uspjela u potpunosti sačuvati urod, tako da ove godine ima vinograda koji su rodili iznad prosjeka, ali i onih u kojima se neće odvijati berba.

Vrućine tijekom druge polovice kolovoza i iznimno toplo vrijeme u rujnu pogodovali su zrenju grožđa, tako da su se pojedine rane sorte počele brati krajem kolovoza, bez obzira na vinorodno područje.

Dok je berba u priobalju i otocima na obiteljskim vinogradima rutinski posao, u kontinentalnim vinorodnim područjima to je mala fešta.

Uzorni vinogradi

– Bez obzira na skromni urod tradicija se mora poštovati. Makar ubrao sto kila grožđa, ekipa se treba okupiti, govori Joža Stiperski iz okolice Podsuseda, čija supruga Ivančica je naslijedila vinograd na Bilogori na području Pitomače. Grožđe će u vinogradu, dakako, brati i obitelj Borovec koji su susjedi – međaši sa Stiperskima jer i oni žive u Podsusedu, a vinograde obrađuju zajedničkim snagama.

– Moraš doći na berbu jer kako ćemo odrediti sladore i preraditi grožđe, prijeti mi Joža preko telefona. Da si se stvorio u petak u vinogradu jer berba započinje u subotu točno u osam sati, izdaje mi Joža zapovijed.

Na pitomačkom dijelu Bilogore su Otrovanski breg i Aršanj, mjesta uzornih vinograda i kakvosnih vina. Graševina, pinot bijeli, chardonnay, traminac bijeli, silvanac zeleni, rajnski rizling, moslavac, zelenac slatki…, čine bogatstvo bijelih vinskih kultivara združenih s onim crnima, frankovkom, pinotom crnim, zweigeltom i merlotom.

Naravno tu je slikovita i opjevana podravska klet u koju odjednom stane cijeli svijet. Mjesto je to gdje je svatko dragi gost. Gdje Štef postaje Štefek, Joža Jožek, Mara Marička i tako redom. Tu je i međaš prijatelj na kojeg se uvijek i u svakoj prigodi može računati.

Upoznavši ljude pitomog podravskog kraja prije mnogo godina, znajući njihovu mirnu narav i druželjubivost, bio bi grijeh ne poći u berbu vinograda. Osim toga davne 2007. godine pobratimile su se općine Pitomača i Polača i to se prijateljstvo nastavlja do današnjih dana.

Tradicionalno je da se vinogradi u Zagorju, Podravini i Međimurju podižu na brdovitom terenu, budući da je ravnica namijenjena ratarskoj i povrćarskoj proizvodnji. Osim toga, tlo na brdovitim terenima je lagane strukture, gotovo da se radi o pijesku nastalom kroz tisućljeća kada su vjetrovi nosili pijesak iz isušenog Panonskog mora i taložili ga na kamenu jezgru Bilogore. Na brdu je također manje magle i mraza u nepovoljnim dijelovima godine.

Obilati doručak

Berači su prijatelji i rodbina. Berači dolaze ujutro oko osam sati, jer će berba početi oko devet kada nestane rosa. Prije nego se krene s poslom treba doručkovati, budući da se može gladan raditi, a do završetka berbe neće biti hrane. Doručak je tradicionalan podravski. Suha šunka i slanina, sir svježi s vrhnjem, domaće kobasice kako one suhe, tako i svježe iz lokalne mesnice. Tu su i neizostavni kolači od kojih prevladavaju oni od dizanog tijesta, makovnjača i orahnjača, a ima i sitnih različitih vrsta koje u Podravini zovu prkanci.

Nakon obilnog doručka svatko odlazi na svoje radno mjesto, berači s kantama i škarama u redove, a osoblje zaduženo za preradu u podrum. Svaki vinograd ima kuću koja se zove klet, a sastoji se od stambenog dijela, velike terase, pomoćnih prostorija i vinskog podruma. Nekada su kleti bile drvene pokrivene slamom od raži, a danas su to moderna zdanja sa svim potrebnim sadržajima za ugodan boravak. Nažalost, sve više takvih zdanja je na prodaju jer mlađi ljudi su otišli trbuhom za kruhom, a stariji su onemoćali. Klet, bolje reći komfornu vikendicu s vinogradom i voćnjakom moguće je kupiti za 10 do 15 tisuća eura, pa tko voli neka izvoli.

– U vinogradima je plamenjača učinila svoje, pa je ovogodišnji urod manji gotovo za 50 posto od prosječnog, ali za obiteljske potrebe i prijatelje bit će dovoljno vina, govori Miljenko Borovec koji je zadužen za posao prerade grožđa.

Uz ekipu koja je angažirana na branju i preradi grožđa, postoji i ekipa zadužena za logistiku. Imati berbu, a ne ispeći odojka ili janje i skuhati gorički gulaš je isto kao biti u Rimu, a ne vidjeti Papu. Gorički gulaš je tradicionalno podravsko jelo koje se sprema u kotliću. Nekada se spremao na otvorenoj vatri, a danas se to radi na plinskim štednjacima. Koliko ima majstora za gulaš, toliko ima i recepata, ali sve se svodi na to da je osnova goričkog golaša meso divljači, prvenstveno divlje svinje, uz dodatak junetine. Sve ostalo je varijacija na ovu temu.

Pečenje za berače

Obzirom na broj berača i pomoćnog osoblja, kao i putnika namjernika, nabavlja se odojak ili janje. Odojak u Podravini ima prednost nad janjetinom, no ove godine je obrnuto. Nikada nije u Podravini cijena odojka bila veća od cijene janjetine. Ovih dana odojci se prodaju po šest eura za kilogram žive vage i gotovo ih je nemoguće nabaviti. Oni koji su uporni potegnuli su po odojke u susjednu Mađarsku. Tamo se još uvijek mogu naći kvalitetni odojci po povoljnoj cijeni, saznajem od Tome Mlinjarića koji za berbu u subotu odlazi po odojka u okolicu Barča u Mađarskoj.

Janjetina žive vage prodaje se po 4,50 eura po kilogramu i može se naći u okolnim selima. Doduše, Stiperski nemaju taj problem jer na svojem obiteljskom gospodarstvu imaju stado ovaca. Janje treba staviti na ražanj i početi peći da bude pečeno kada završi berba, tako da berači ne čekaju gladni. Zbog toga je Emil Huljek zvani Bumbar, šef od kužinavanja, naložio vatru u cik zore jer nikada se ne zna što može krenuti po krivu. Uz janjetinu za prilog se poslužuju grah i krumpir salata začinjena s bučinim uljem, jer maslinovo ulje većini Podravaca ne ide.

Posao berbe i prerade obavljen je za nekoliko sati, nakon čega počinje druženje do kasnih noćnih sati. Ujutro će gospodari Joža i Miljenko prionuti poslovima u podrumu, a to je taloženje mošta, ulijevanje u bačve, dodavanje šećera i enoloških pripravaka. Koliki je slador i koji enološki pripravci se dodaju to je tajna svakog gospodara.

Za sve je, dakako, ostavljeno nekoliko dana godišnjeg odmora jer u preradi mošta u vino ništa se ne smije prepustiti slučaju. A naša ekipa nakon nekoliko burnih dana polako kreće prema jugu.