Oporavili tlo loše kvalitete na kojemu sada uzgajaju više vrsta povrća

Dosadilo im je kupovati konvencionalnu, tretiranu i genetski modificiranu hranu, pa su uzeli u najam 1,6 hektara zemlje, na 30 minuta vožnje od Raleigha, glavnog grada američke savezne države Sjeverne Karoline. Tako je, otprilike, svoju priču započela Amanda Zephyr koja se prije tri godine sa suprugom počela baviti uzgojem zdrave hrane.

Ova američka država poznata je po poljoprivredi, odnosno po uzgoju gotovo svih vrsta voća i povrća, osim citrusa, kao i po proizvodnji duhana i uzgoju stoke. Država je, što se tiče klime, na sredini i to između hladnije kakva vlada u državama koje se nalaze sjevernije od nje i vlažnije, kakva je u državama južno od Sjeverne Karoline.

Foto: BOJAN KECMAN/ AGROKLUB

Zemlja skupa za kupnju

Amanda je jedna od mnogih koja se počela baviti proizvodnjom zdrave hrane koja postaje sve više popularna, ne samo u Sjevernoj Karolini, već i u ostalim državama. Njezina obitelj nije mogla kupiti zemlju, a budući da su cijene od 800.000 dolara pa naviše za jedan hektar, unajmila je 1,6 hektara na kojima proizvodi hranu za svoju obitelj, ali i tržište.

»Budući da živimo u Raleighu, cilj nam je bio da nađemo zemlju koja je smještena maksimalno 30 minuta vožnje od grada. I uspjeli smo u tome. Na ovoj parceli, koju smo unajmili na desetak godina, u početku je tlo bilo izuzetno loše kvalitete, budući da se na njemu dugo godina uzgajao duhan. Evo, nakon tri godine uspjeli smo ga oporaviti i uzgajamo dosta vrsta povrća«, rekla je. Najviše uzgajaju rajčicu, krumpir, dinju, lubenicu, kupusnjače, krastavac, luk, paprike, grah. Morali su ograditi neke parcele, budući da ih stalno posjećuju jeleni.

Pripremaju se za eko certifikaciju

Od Sveučilišta Sjeverna Karolina dobivaju subvenciju za povrtlarske kulture koje uzgajaju, a cilj im je da postanu i ekološki proizvođači, iako i sada ne koriste pesticide.

»Ne dobivamo poticaje od države već od sveučilišta, a da bi postali eko proizvođači moramo izdvojiti dosta novca za certifikat. Trenutačno si ne možemo da izdvojimo toliko veliki iznos novca za certifikat, ali za godinu, dvije mislim da ćemo uspjeti, budući da smo sad na nuli«, kaže naša sugovornica navodeći da su puno novca uložili u pripremu zemljišta i njegovo ponovno vraćanje u funkciju.

Sada ne obrađuju tlo, koriste pileći stajnjak, kompost od gljiva, tekući malč od riba, kao i borove iglice i šumsku stelju oko borova.

»Ove godine krumpir nam je izuzetan, a oko njega je malč od borovih iglica. Također koristimo karton i vreće od kave koje stavljamo između redova i oko biljaka«, pojašnjava Amanda.

Što se tiče zaštite, koristi se bakar, korisne bakterije kao što je Bacillus thuringiensis, dijatomejska zemlja i posebno kaolinska glina koja je glavna u borbi protiv štetnika. Svoje proizvode plasiraju na veliku farmersku tržnicu, Duke sveučilište i jednom tjedno na autocesti gdje imaju svoj štand.

Amanda napominje kako se nikada nije pokajala što je krenula s ovom proizvodnjom, budući da je upoznala mnogo farmera koji se bave istim poslom, kao i da svakog dana može naučiti nešto novo, što joj može pomoći da poveća i poboljša svoju proizvodnju.