Inspirativna priča o ženskoj vinarskoj obitelji s Pelješca

Dok svijet obilježava Međunarodni dan žena, sljedećom pričom želim vas podsjetiti kako smo okruženi hrabrim i inspirativnim pričama žena oko nas. Ispričat ću vam priču o ženskoj vinarskoj obitelji s Pelješca koja već generacijama stvara čarobna vina. Ova priča započinje prije 12 generacija, u malom kutku Hrvatske gdje se ljubav prema vinu prenosi kao sveta baština. Na poluotoku Pelješcu nalazi se vinarija Mrgudić, čije korijene možemo pratiti kroz stoljeća i čiji je svaki gutljaj vina poput otvaranja zapečaćene kutije prepune obiteljskih priča i tradicija.

Ova obitelj nije samo obični proizvođač vina, oni su čuvari naslijeđenih znanja i strasti za vinom koje se prenose s koljena na koljeno generacijama, a kad je riječ o posljednje četiri generacije, riječ je isključivo o ženama vinogradarkama i vinarkama.

Foto: Privatna arhiva/vinogradi i vinarija obitelji Mrgudić na Pelješcu

U srcu naše priče nalazi se Marija Mrgudić, žena čije je ime postalo sinonim za kvalitetu i autentičnost peljeških vina. Dakle, upoznajmo Mariju Mrgudić, poznatiju kao Mare, koja od malih nogu živi između redova vinove loze, upijajući mudrosti i vještine koje su se prenosile s generacije na generaciju. Njezina strast prema vinogradu i vinu nije samo profesionalna dužnost, to je neodvojivi dio njenog života i identiteta. Danas i njena djeca uspješno nastavljaju tradiciju, uzimajući sve ono najbolje što su naučili od svojih roditelja.

Obiteljske vrijednosti i tradicija

Mare, kako je obitelj i prijatelji s ljubavlju zovu, već od malih nogu sudjeluje u svakom koraku proizvodnje grožđa i vina. Za nju su obiteljske vrijednosti i tradicija neizostavni sastojci u svakoj boci koju proizvode. Uzgoj vinove loze odvija se na tradicionalan način, s minimalnim intervencijama, dopuštajući grožđu da dostigne punu zrelost, što rezultira uravnoteženim okusom i mirisom u vinima.

Vinogradi obitelji Mrgudić smješteni su na području vinogorja Pelješac, a uključuju kultni položaj Postup i položaj Primorsko kod Orebića. Svaki vinograd ove obitelji prima posebnu pažnju, poštovanje i ljubav, budući da znaju kako se prava čarolija događa u vinogradu.

Foto: Privatna arhiva/Marija Mare Mrgudić u svojim vinogradima

Vinarija Mrgudić postala je simbol kvalitete i autentičnosti peljeških vina te su njihova vina danas ikone dalmatinskog vinogradarstva i apsolutni »must try«, a posebice njihova premium etiketa Mare Postup, čija se boca više uvijek traži među vinoljupcima.

Linija vina koju proizvode odražava bogatstvo i raznolikost peljeških vinograda, te strast i predanost koju Mare, a sada i njezina djeca ulažu u svaku svoju bocu. Svaka etiketa nosi priču generacija, ističući autentičnost i strast njihove obitelji prema ovom poslu. Osim dobro znane linije vina Postup Mare, u ponudi imaju još i Plavac mali Marica te Prošek Moskar od sušenog grožđa s predjela Postup. Obitelj je izuzetno ponosna i na novu liniju vina Basina, kroz koju žele spojiti tradiciju i moderan pristup proizvodnji koja je odraz novih mladih snaga u vinariji.

Foto: Privatna arhiva/ Marica Plavac Mali, 2. etiketa obitelji Mrgudic

Svaka boca vina nosi svoju priču

S druge strane, nepravedno bi bilo izostaviti Marinog brata Niku koji ima vlastitu liniju vina Bura, koja podjednako, baš kao i Mare, nudi vrhunska vina, a koja odražavaju njegovu strast i talent za vinarstvom ove obitelji. Obje ove linije vina, Mare i Bura, upisane su u ikone dalmatinskog vinarstva te se kao takve željno iščekuju na policama vinoteka, a podjednako tako nose pečat autentičnosti i kvalitete obitelji Mrgudić i obitelji Bura. Iako su ove dvije obitelji, brata i sestre, danas podijeljene u dvije vinarije, njihova zajednička ljubav prema zemlji, vinogradima i vinu ostaje neraskidiva. Svaka boca vina iz njihovih vinarija nosi priču o naslijeđu, tradiciji i ljubavi koja se prenosi s koljena na koljeno, čineći ih ne samo proizvođačima vina, već čuvarima pelješke vinarske baštine.

Foto: Privatna arhiva/Postup Mare, premium vino i 1. etiketa obitelji Mrgudić

Proizvodnja u vinariji Mrgudić ograničena je na 10.000 boca godišnje, budući da ova obitelj vjeruje kako je kvaliteta važnija od količine. Svaka boca vina nosi sa sobom pečat obiteljske baštine, predstavljajući spoj tradicije i suvremenosti, strasti i predanosti.

Razgovarali smo s Marijom Mrgudić, legendom hrvatskog vinogradarstva i ženom koja je zadužila hrvatsko vinogradarstvo svojom ulogom u njemu te svojim iznimnim vinima. Zamolila sam Mare Mrgudić da podijeli s nama svoju fascinantnu obiteljsku priču o ženama vinaricama u obitelji.

Intervju i uvid u zaboravljeni dio povijesti vinarstva Dalmacije

Možete li ispričati koja je prva žena u vašoj obitelji započela s vinarstvom i kako je to izgledalo?

– U našoj obitelji vrlo je izražena ženska uloga u vinogradarstvu i vinarstvu. Moja baka je kao mlada žena ostala udovica s djecom i egzistencija joj je bila vezana isključivo za vinogradarstvo i vinarstvo. Bilo je to negdje između dva rata. Zatim je moja majka također ostala udovica s nas dvoje djece, ja sam imala 11 godina, a moj brat 13 godina. Tako sam, zapravo, odrasla gledajući kako gospodarstvom upravljaju žene. Svaka od nas radila je, dakako, u drugom sistemu. Moja baka bavila se vinogradarstvom i vinarstvom u vrijeme dok su se vina još pravila u vlastitim konobama, a prodavali su ga trgovcima kao vino u rinfuzi. To je bilo doba kad se vino u odvozilo u mjehovima i na mazgama do izvoznih luka, Trstenika, Crkvica i Trpnja. Moja majka ostala je udovica kad je već zadrugarstvo bilo u velikom razvoju, tako da smo mi prodavali grožđe zadruzi, a u to doba nije bilo moguće izlaziti na tržište sa svojim bocom, dok smo u svojoj konobi proizvodili vino za osobne potrebe. Ja sam stasala u doba kad je, dolaskom demokracije, bilo moguće izaći sa svojom bocom i etiketom na tržište, tj. zaokružiti proizvodnju od loze do boce. Sve u svemu, iskustva koje su imale moja baka i majka prenosile su na mene i uvijek se našlo nešto što mi je koristilo, a tako i ja danas prenosim na moju kćer koja je četvrta generacija žena i ostala je u vinogradarsko-vinarskom poslu.

Foto: TZ OPĆINE JELSA

S čime ste se vi i žene prethodnice u vašoj obitelji nosile najteže te kako su vas kolege vinari doživljavali? Jeste li imali otegotnih okolnosti i koje su to bile?

Žene održavale obitelji i imanje

– Pa nije baš bilo neuobičajeno da na našim područjima žene vode gospodarstvo. Zbog napornog rada, loše ishranjenosti i svih epidemija koje su harale ovim područjima mnoge su žene ostajale udovice. Žene su ostajale same u domaćinstvu i zbog velikog udjela muškaraca koji su zbog krize u vinogradarstvu i vinarstvu odlazili u potragu za boljom egzistencijom ili bi odlazili u pomorce. Tako su kod kuće ostajale žene koje su održavale cijelo gospodarstvo i obitelj držale na okupu. Te žene morale su znati raditi sve poslove u vinogradu i podrumu te se nisu bojale konkurirati sa svojim vinima. Tako je jednom prilikom kod jednog tada znanog trgovca najbolje prodano vino te davne 1896. godine bilo vino jedne udovice. Moje iskustvo također nije bilo traumatično, moji kolege su me prihvatili sasvim normalno, nisam nikad imala nekih loših iskustava. Možda su me ponekad prihvaćali malo neozbiljnije, ali ja sam imala i brata koji je krenuo u isto vrijeme, pa su mnogi poistovjećivali našu ulogu. Moj brat bio je pomorac i dugo mu je trebalo da pomorstvo zamijeni vinogradarstvom i vinarstvom, a na kraju je to i učinio. Ja sam krenula prije 30 godina i bila sam prva žena nositeljica vinarskog gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Međutim, u to vrijeme bilo je dosta žena koje su bile u tom poslu, bilo kao žene vinara, enolozi u velikim vinarijama i sl. I te žene su također imale važnu ulogu u stvaranju vinske scene Hrvatske. Sada je na vinskoj sceni Hrvatske puno više žena koje nose vinska gospodarstva i to mladih žena koje unose nove trendove i novu snagu u tu gospodarsku granu.

Foto: Privatna arhiva/Prosušivanje grožđa za Prosek u vinogradima

Smatrate li da Vi i Vaša kćer kao žene imate ponešto drugačiji pristup vinogradarstvu i vinarstvu negoli vaši muški kolege?

Nema podjele poslova

– U našoj vinariji smo uvijek svi radili sve, tj. nije bilo poslova koji su se dijelili na muške i ženske. Budući da se radi o obiteljskom poslu, podjednako je važno da svi znamo zamijeniti jedan drugoga, a ako nekog nema, posao treba znati odraditi, jer ne možete odgoditi berbu zbog toga što netko nije prisutan u vinariji. Tako danas moji kćer i sin odrađuju posao uzajamno si pomažući. Njima sam danas prepustila posao, meni je draže biti u prirodi, u vinogradima, nego u vinariji.

Koliko je danas, a koliko je to bilo nekada fizički zahtjevno biti žena vinar tj. vinogradar?

– Iz mojeg iskustva najveća je razlika između muškog i ženskog vinara u fizičkoj spremnosti. Izuzetno je fizički zahtjevno raditi u vinogradu i u vinariji, posebice kad radite obiteljski. Sav posao obavlja se unutar obitelji i nije ga uvijek najlakše obavljati, ali s vremenom se nauče metode i stekne se kondicija, pa se i to prebrodi.

Koja vina i koja godišta tih vina biste istaknuli kao vina kojima se najviše ponosite u svojoj bogatoj vinskoj karijeri?

Kćer i sin odabrali vinarstvo

– Od vina koja potječu iz naše obiteljske vinarije tu je svakako Postup Mare iz 2005., 2011. i 2013. godine. To su bila godišta koja su klimatski dala izuzetne rezultate u našim vinogradima, a u podrumu je samim time napravljeno izuzetno vino. Svakako je tu i emotivni dio priče, a to su boce koje su prve izašle pod imenom Postup Mare, a riječ je o 2004. godini. Tu je i Prošek Moskar iz 2011. godine kao diplomsko vino moje kćeri Antonije Mrgudić.

Foto: Privatna arhiva/Marija Mare Mrgudić i njena nasljednica i kćer Antonia Mrgudić

Koji su vam planovi vinarije i što biste voljeli učiniti u budućnosti u svezi s vašim vinima i vinarijom?

– Cijela naša obitelj sudjeluje u radu vinarije, od najmlađih do najstarijih. Što se tiče budućnosti, mislim da sam nadogradila naše obiteljske temelje duge 12 generacija, budući da je moj sin Boris izabrao osnovati obitelj i život na Pelješcu, baveći se vinogradima i vinarijom, a moja kćer Antonija izabrala je da se bavi enologijom, za sada u našoj vinariji, ali se nadam kako će, i kad osnuje svoju obitelj, ma gdje bila, ostati u vezi i s poslom oko vina. Moje treće dijete kćer, Lucija, izabrala je drugi put, otišla je u medije i poslom nije vezana za vinariju, ali je vrlo je vezana za obitelj i našu vinarsku priču. Nadam se da je na njima budućnost vinograda i vinarije te da će je oni znati uklopiti u svoje živote i nastaviti dugogodišnju tradiciju naše obitelji nadograđujući naše obiteljsko stablo, koje datira iz davne 1626. godine.

Ostaje nam samo poželjeti mnogo sreće i uspjeha ovim hrabrim ženama obitelji Mrgudić, a dok svijet obilježava internacionalni Dan žena ova priča o obitelji Mrgudić s Pelješca podsjeća nas na važnost ženske uloge u vinogradarstvu i vinarstvu, kako danas, tako i kroz povijest. Kroz generacije su hrabre žene poput Mare Mrgudić čuvale naslijeđena znanja i strast za vinom, postavljajući standarde kvalitete i autentičnosti peljeških vina. Njihova priča nas podsjeća da su žene ne samo nositeljice tradicije, već i ključne inovatorice i moćne snage u vinarskom svijetu. Dok slavimo njihovu predanost i doprinos, ne zaboravimo podržati sve žene koje nastavljaju naslijeđe i grade budućnost vinskog svijeta. Neka i ova priča bude inspiracija svima nama da slijedimo svoje snove s ljubavlju i predanošću.