Doživjeli su bolno prizemljenje, odgojili su zvijezde, a sada žele svrgnuti 'kralja' s trona

Mediteran osjeća nogomet. Živi ga. Diše ga. Južnjačke klubove prati poseban štimung na tribinama, a kada se osvoji pokoja ‘kanta’ ona se burno slavi – danima, godinama, satima. U drugom po veličini francuskom gradu i jednoj od najvažnijih sredozemnih luka, Marseilleju, lopta je kist kojim su se kroz povijest izražavali nogometni artisti, koji su stvarani u inkubatoru Olympique de Marseilleja, kluba koji još čeka na reprizu zlatnog razdoblja s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Tada ih je na pijedestal postavio Bernard Tapie, tajkun i političar koji je kao predsjednik Marseilleja na Velodrome dovlačio zvijezde poput Klausa Allofsa, Chrisa Waddlea i Rudija Vollera, čije je znanje i umijeće pomoglo u osvajanju četiri vezana francuska prvenstva i Lige prvaka 1993.

No Tapie je 1994. optužen za financijske nezakonitosti i namještanje utakmica, što je Marseille poslalo u drugu ligu, a u procesu im je i oduzet naslov osvojen u godini kada su postali prva francuska momčad koja je trijumfirala u Ligi prvaka. Marseille je dvije godine proveo u nižem rangu, zbog čega su opet morali graditi sve ispočetka, a u međuvremenu su se razvili i drugi klubovi koji su se kvalitetom i budžetom udaljili od nekadašnjih vladara Europe. Pozicije na ljestvicama varirale su od sezone do sezone, no u Marseilleju su iskustvo stjecali Franck Ribery, Robert Pires, Samir Nasri, Didier Drogba, Hatem Ben Arfa i Daniel Van Buyten, koji su taj klub držali u gornjoj polovici Ligue 1.

Možda najzvučniji rezultat u post-Tapie eri bilo je finale Kupa UEFA-e 2004., ali tamo su nabasali na španjolske prvake, Benitezove ‘Šišmiše’ iz Valencije, koji su finale pretvorili u jednosmjernu ulicu nakon crvenog kartona Fabiena Bartheza. No padom Lyona i dolaskom nekadašnjeg kapetana Didiera Deschampsa na klupu stiže i toliko priželjkivana titula prvaka Francuske. Deschamps je 2009/10. složio zanimljivu ekipicu, posloživši je u formaciji 4-2-3-1 s desetkom Luchom Gonzalezom, krilima Brandaom i Valbuenom te devetkom Niangom, a naslov nije mogao izmaći.

De Zerbijeva revolucija

Godinu dana kasnije u francuski nogomet ulazi Nasser bin Ghanim Al-Khelaifi, čija je organizacija Qatar Sports Investments kupila Paris Saint-Germain, uloživši samo u transfere do sada preko 2 milijarde eura. To je ostavilo Marseille da se bori za mrvice u ligi, koju su u eri katarskog bogataša osvajali samo PSG, Montpellier, Monaco i Lille. No ambicije Marseilleja nisu se smanjile, a gas se dao na trenerskom polju. Zadnjih godina su se u marsejskoj svlačionici izmjenjivali Marcelo Bielsa, Michel, Jorge Sampaoli, Rudi Garcia, Igor Tudor i Andre Villas-Boas, a sve je upotpunjeno angažmanom sadašnjeg trenera Roberta De Zerbija, za kojim je ludovalo pola nogometne Europe.

De Zerbi i marsejski navijači spoj su iz snova, a prošla sezona i osvojeno drugo mjesto iza Treble-prvaka PSG-a samo su bili ‘teaser’ za ono što gledamo danas. U Brightonu je De Zerbi uglavnom birao 4-2-3-1 sustav, u kojem su krila Solly March i Kaoru Mitoma bila praktički uz liniju, što je ‘širilo teren’ za Caiceda, Mac Allistera, Grossa i Welbecka. Isto De Zerbi traži i od Masona Greenwooda i Igora Paixaa, koji su dosta opasniji od Mitome i Marcha u igri 1 na 1, dok u ostalim linijama ima super-iskusne i prekaljene face poput Benjamina Pavarda, Emersona Palmierija, Pierrea-Emilea Hojbjerga i Pierrea-Emericka Aubameyanga.

Danac je u još boljem fizičkom stanju nego što je bio u Spursima, a na Aubi se uopće ne može primijetiti da se nalazi u zadnjem stadiju karijere. Gabonac trči, trči i trči. De Zerbijev Marseille napada sa svih strana, no protiv Toulousea smo primijetili rupe koje ostavljaju u ‘prvoj trećini’. Kad se Weah i Emerson pridruže Paixau i Aubi u napadima, jedna izgubljena lopta čini svaku kontru potencijalno opasnom po gol Geronima Rullija. Također, gol koji su primili u posljednjim trenucima, a koji im je izbio dva boda iz ruke, teško da je mogao biti jeftiniji (nakon ubacivanja iz auta). Ali to je De Zerbi. Može li se s kamikaza-napadačkim nogometom ugroziti PSG, koji je daleko od prošlosezonske forme? Teško, ali Talijan će pokušati. Jer to je on.