Uskrsne pisanice s motivom sicanja

Poznata zadarska umjetnica i kiparica Zvonimira Karavida, koja je postala popularna nakon predstavljanja njene neponovljive »staklene periske«, za sve ljubitelje umjetnosti u staklu pripremila je jedinstvenu i limitiranu kolekciju uskrsnih pisanica sa jedinstvenim motivom – sicanjem. Ono što je izdvaja od velikog broja umjetnika njezine generacije, je ljubav prema staklu kao glavnom materijalu za njezine morske skulpture. Svoje staklene periske, koje su jednako oduševile i struku i publiku, prvi put je predstavila krajem 2020. godine, i od tada interes za njima ne prestaje.

Zvonimira Karavida

Punktiranje kože

– Sicanje je tehnika kojom su se tetovirala (sicala) kršćanska djeca, najviše u Bosni i Hercegovini, ali i u Dalmaciji, kada je BiH pala pod osmanlijsku vlast. Turci su otimali kršćansku djecu da bi popunili svoje redove, a kako bi ih zaštitili i obilježili njihovu pripadnost, katolici su razvili praksu tetoviranja stiliziranih kršćanskih motiva. Tetovirale su se prvenstveno žene, a sicale su se ruke, čela i prsa. Izvršiteljice ukrašavanja kože obično su bile starije, iskusnije žene koje su tehniku prenosile s generacije na generaciju. Sam događaj oslikavanja tijela za jednu obitelj predstavljao je svečanost kojoj su se svi veselili zato su i sam obred nazivali svečanošću dražesne ljubavi. Obred ukrašavanja kože obavljao se na Cvjetnicu ili na bilo koji dan u Velikome tjednu i upravo zbog toga u suradnji s Jurom Liskom odlučila sam na staklena jaja gravirati najčešće sicane ornamente, kazala nam je Karavida.

Sicanje ili bocanje predstavlja trajno punktiranje kože, koje je uglavnom prakticirano kod ženskog dijela populacije i specifično je za prostor srednje Bosne i žena katolkinja. Prema povijesnim podacima, predstavlja dio ilirskog naslijeđa, a posebno »popularno« bilo je u vrijeme osmanske okupacije srednjovjekovne Bosne. Premda je ova praksa skoro iščezla u proteklom stoljeću, u posljednje vrijeme mladi ljudi se odlučuju na iscrtavanje simbola koji su korišteni u ovo vrijeme kako bi predstavili prvenstveno vjerski pa nacionalni i regionalni identitet.

Tradcijske tetovaže

– Staklene pisanice sa gravurom dugo su mi bile u planu izrade, no nisam odmah došla na ideju motiva sicanja. Tu mi je pomogao prijatelj i umjetnik Jure Lisak. S njim sam u suradnji osmislila ovu ideju i implementirala je na staklu. Prvotna mi je ideja bila pisanice ukrasiti nekim od naših tradicionalnih uskrsnih motiva, no Jure mi je dao izvrsnu ideju sa sicanjem, kazala je Karavida, ističući da motivi tradicijskih tetovaža u uskrsnom razdoblju znače još i više, pošto su se žene najčešće tetovirale upravo u proljeće.

Osobna arhiva

– Set se sastoji od pet pisanica sa različitim motivima, a za jednu mi seriju treba oko tri dana izrade. Jedan mi dan otiđe na rezanje i brušenje stakla, da bi staklo potom dva dana bilo u peći. Potom mi preostaje probušiti staklo te ukrasiti ga vrpcama, kazala je Karavida i dodala kako se njezina kolekcija sicanih pisanica ubrzano prazni.

– Ostalo mi je svega još pokoji set, jer sam namjerno napravila količinski limitiranu kolekciju, poručila je Karavida.