Pavle Tomas: 'Ovdje je priroda najzahvalniji motiv koji mogu eksploatirati unedogled'

Zadranin Pavle Tomas od 2022. godine živi u kanadskom Vancouveru, gradu koji slovi za jedan od najljepših i najugodnijih gradova Sjeverne Amerike. I to zato jer je smješten na geografski i klimatski vrlo povoljnom mjestu. Od otvorenog Pacifika štiti ga Vancouver Island, a sa sjeverne strane naslanja se na prašumu i obronke planinskog lanca. Tamo je u takozvanoj kišnoj šumi nastala većina ovih fotografija. To područje Pavle istražuje hodajući i snimajući neponovljive kadrove kojih u okolici Vancouvera ima u izobilju. Upravo je zato neke od najboljih kadrova odabrao za izložbu “Kišna šuma”, koja je izložena u Ogranku “Aleksandar Stipčević” gradske knjižnice Zadar.

Vancouver i njegova okolna područja dom su nekim od najspektakularnijih umjerenih prašuma na sjeverozapadu Tihog oceana. A pokrajina Britanska Kolumbija dom je čak 25 posto svjetskih umjerenih kišnih šuma. Ta je obalna prašuma dom raznolikim zbirkama divljih životinja, biljaka, starog drveća i naših kanjona koji oduzimaju dah.

Porazgovarali smo zato s njim o ljepotama Vancouvera i inspiraciji koju njegov novi dom ima na njegovo fotografsko stvaralaštvo.

Veliki ste dio fotografija posvetili vankuverskoj kišnoj šumi. Što je odlikuje i zašto je tako fotogenična?

Kišna šuma svakako je ponajljepša i najimpozantnija karakteristika Vancouvera. Ja sam navikao na pogled na Velebit, jednu veliku planinu. Ovdje se vidi prvih nekoliko lanaca, a dalje se može zamisliti beskonačan niz planina koje se protežu sve do sjeverne Aljaske i prekrivene su gustom vegetacijom.

Zahvaljujući blagoj klimi s puno kiše i vlage, stabla i šumski su podovi prepuni mahovine i paprati bogate zelene boje. Poseban je doživljaj penjati se po tim stazama, preskakati potoke, prelaziti drvene mostiće i lako se vratiti kući javnim prijevozom u roku od sat vremena.

Uz to, šuma u blizini grada je puna divljih životinja. Ja nisam dugo tu, a vidio sam već medvjede, kojote, rakune, jelena i srndaće, orlove i svih boja vjeverica. Bio u blizini risa na kojeg me upozorio jedan šetač pasa. Nijedna od tih životinja nije posebno opasna po ljude. Ovdje žive poprilično pristojni crni medvjedi, koji upadaju ljudima u kante za smeće, ali su generalno tolerirani. Oni opasni, grizli medvjedi, žive i lunjaju sjevernije u unutrašnjosti i klone se ljudi. Zanimljivo je da su grizli jako opasni ako ih se sretne u divljini, ali je zakonom zabranjeno na njih otvarati vatreno oružje.

Kako ste se počeli baviti fotografijom? Koja su Vaša najvažnija područja interesa i kakvi Vas kadrovi najviše privlače?

I prije nego smo došli ovamo, imao sam veliku želju provoditi vrijeme u ovoj šumi. Posrećilo mi se da sam na početku dobio posao šetača pasa u planinama Sjevernog Vancouvera. Dok sam radio, simultano i bjesomučno sam mobitelom slikao šumu, planine i pse. Moja sestra radi kao knjižničarka u Gradskoj knjižnici Voltino u Zagrebu gdje organizira izložbe i ostala kulturna događanja pa mi je predložila da izaberem dvadesetak fotografija za izložbu “Vancouver Rainforest”. U prosincu se izložba ponovila u još jednoj zagrebačkoj gradskoj knjižnici, i sad evo i u arbanaškoj gradskoj knjižnici. S obzirom da je mobitel jedina oprema s kojom raspolažem, fotografiram u prolazu preko dana kad je dobro svjetlo, najčešće razne pejzaže i vizure grada.

Naginjete li više fotografiranju prirodnih ili urbanih krajolika?

Ovdje je priroda svakako najzahvalniji motiv i u tom smislu se može eksploatirati unedogled. Od promatranja kitova i tuljana, pješčanih plaža i zalazećeg sunca iznad Vancouver Islanda, plavih ledenjaka na vrhu planina, do tamnozelenih šuma obavijenih u oblake i brojnih slapova skrivenih u planinskim usjecima. Jednako zanimljive mogu biti slike gusto izgrađenog “downtowna”, s morem i planinama u pozadini. Ili nadzemni metro vlak koji prolazi kroz zgrade i shopping centre i vijuga kroz kvartove. Zahvaljujući drugim poslovima, često sam imao prilike s visine dokumentirati Vancouver i okolne gradove, tako da ću jednom pripremiti materijal za izložbu s tom tematikom.

Što nam možete kazati o Vancouveru kao fotografskom subjektu, a što kao o sredini za kreativne umjetnike?

Vancouver je prekrasan grad, prepun drveća i zelenila. Pogotovo u proljeće kada na mnogim mjestima cvjetaju stabla trešanja. Čak postoji i mapa ulica sa stablima japanske trešnje kako bi se turisti lakše snašli. Isto tako je moguće u nekim dijelovima godine u gradu promatrati polarnu svjetlost. Ja je još nisam nažalost doživio jer zahtijeva određenu pripremu i strpljenje, a za fotografiranje dodatnu opremu.

Koliko sam vidio, ima puno prilika i prostora za kreativne umjetnike. Tu je život dosta skup, pa pretpostavljam da moraš biti komercijalno plodan umjetnik da ti ne treba dodatan izvor prihoda, ali bio sam na puno uličnih festivala gdje ljudi imaju priliku prodavati svoje kreacije. Posebno me zainteresirao jedan bivši motel čije su sobe pretvorili u ateljee za lokalne umjetnike da stvaraju i prodaju svoje umjetnine.

Koliko Vas i kako inspirira krajolik Britanske Kolumbije? Možemo li u budućnosti očekivati neku izložbu posvećenu ljepotama te kanadske provincije?

Britanska Kolumbija je ogromna. Teško je doživjeti točno koliko. Donekle dobiješ dojam ako odeš na kampiranje na neko jezero udaljeno dva sata vožnje, a onda na karti vidiš da zapravo nisi bio daleko. Za razliku od odlične cestovne povezanosti na koju smo navikli u Europi, ovdje u odnosu na prostranstvo ima jako malo cesta. Ne možeš baš ići kud god si zamislio. Ima puno manjih, divljih cesta preostalih od šumarske industrije za koje treba vozilo s pogonom na sva četiri kola. Možda s vremenom skupim dovoljno materijala za izložbu posvećenu cijeloj provinciji.