Kultni „Trainspotting“ večeras na platou Gradske knjižnice Zadar

Jedan od najutjecajnijih britanskih filmova devedesetih, kultni „Trainspotting“ Dannyja Boylea, večeras, u srijedu 26. kolovoza u 21 sat, stiže na plato pored Gradske knjižnice Zadar. Film koji je obilježio cijelu generaciju, lansirao karijere svojih glumaca i ostavio dubok trag u popularnoj kulturi ponovno se gleda ondje gdje njegova energija najbolje dolazi do izražaja – na velikom platnu.

U središtu priče je Mark Renton, mladi ovisnik iz Škotske koji sa skupinom prijatelja pokušava pobjeći od dosade, siromaštva, društvenih očekivanja i vlastitih autodestruktivnih navika. Njegovu svakodnevicu čine heroin, klubovi, nogomet, sitni kriminal, kaotična prijateljstva i stalni pokušaji da pronađe izlaz iz života koji se uvijek vraća na isto mjesto.

Uz Rentona su ekscentrični Sick Boy, naivni i simpatični Spud, nasilni i nepredvidivi Begbie te Tommy, jedini među njima koji isprva živi izvan svijeta droge. Njihovo prijateljstvo istodobno je izvor potpore i jedan od razloga zbog kojih se iz začaranog kruga toliko teško izvući.

Široka tema

„Trainspotting“ se često opisuje kao film o heroinu, no njegova je tema mnogo šira. To je priča o prijateljstvu, izdaji, odrastanju, klasnoj frustraciji i potrazi za smislom u svijetu koji mladima ne nudi mnogo razloga za optimizam. Boyle pritom izbjegava moraliziranje: prikazuje i euforiju i užas ovisnosti, bez uljepšavanja, ali i bez pojednostavljenih lekcija.

Film je nastao prema istoimenom romanu škotskog pisca Irvinea Welsha, dok scenarij potpisuje John Hodge. Njegova čuvena uvodna tirada „Choose life“ postala je jedna od najprepoznatljivijih filmskih replika devedesetih – istodobno ciničan komentar na potrošačko društvo i očajnički odgovor generacije koja ne pronalazi svoje mjesto u njegovim pravilima.

Velik dio snage filma proizlazi iz režije Dannyja Boylea, koji priču vodi gotovo adrenalinskom brzinom. Nagli rezovi, subjektivna kamera, halucinantne slike i vizualni postupci preuzeti iz estetike glazbenih spotova dali su „Trainspottingu“ izgled koji je 1996. djelovao radikalno svježe, a i trideset godina kasnije zadržava iznimnu energiju.

Među prizorima koji su odavno ušli u filmsku ikonografiju su Rentonovo poniranje u „najgori zahod u Škotskoj“, halucinantna apstinencijska kriza i niz scena koje u nekoliko sekundi prelaze iz crnog humora u čisti užas. Upravo ta sposobnost filma da istodobno bude smiješan, odbojan, tragičan i uzbudljiv jedan je od razloga njegova trajnog kultnog statusa.

Jednako važan dio identiteta filma je i njegov soundtrack, jedan od najpoznatijih filmskih albuma devedesetih. Iggy Popov „Lust for Life“ prati frenetičnu uvodnu scenu, Lou Reedov „Perfect Day“ jednu od najmračnijih epizoda filma, dok glazbenu sliku nadopunjuju Blur, Pulp, Underworld i drugi izvođači koji su definirali britansku glazbenu scenu tog vremena.

Zanimljivo je da je Noel Gallagher odbio mogućnost sudjelovanja Oasisa na soundtracku jer je, prema poznatoj anegdoti, iz naslova zaključio da film doista govori o ljudima koji promatraju vlakove.

Film je istodobno bio odskočna daska za čitavu glumačku generaciju. Ewan McGregor u ulozi Rentona ostvario je nastup koji ga je pretvorio u međunarodnu zvijezdu, dok su se široj publici snažno nametnuli i Robert Carlyle, Jonny Lee Miller, Ewen Bremner i Kelly Macdonald.

Brojne nagrade, ali i kontroverze

Po premijeri „Trainspotting“ je izazvao i kontroverze zbog tvrdnji da romantizira konzumaciju droge. No već sam film tu interpretaciju neprestano potkopava. Euforiju ovisnosti prati fizički i emocionalni raspad, smrt, izdaja i potpuna nemogućnost napredovanja. Svako privremeno oslobađanje samo vodi prema novom početku istoga kruga.

Upravo je ta kružna struktura jedan od ključnih elemenata filma. Renton pokušava prestati, uspijeva se udaljiti, seli se, pronalazi posao i pokušava izgraditi drukčiji život, ali prošlost ga neprestano sustiže. Prijatelji koji su mu najbliži istodobno su ljudi koje najviše voli i najveća prijetnja njegovoj mogućnosti da se izvuče.

„Trainspotting“ je 1997. nominiran za Oscara za najbolji adaptirani scenarij, dok je John Hodge godinu ranije osvojio BAFTA-u. Film je ubrzo proglašen jednim od ključnih britanskih ostvarenja devedesetih, a njegov utjecaj osjetio se u nizu kasnijih filmova, televizijskih serija, reklama i glazbenih spotova.

Tri desetljeća nakon premijere, njegova pitanja nisu izgubila mnogo na aktualnosti. Što znači „izabrati život“ ako vam ponuđeni život izgleda prazno? Koliko čovjeka određuju prijatelji i okruženje? I koliko je teško pobjeći od samog sebe kada je autodestrukcija postala svakodnevna rutina?

Crnohumoran, brutalan, brz i vizualno razigran, „Trainspotting“ ostaje jedan od rijetkih generacijskih filmova koji nisu ostali zarobljeni u vlastitom vremenu. Njegova energija i dalje djeluje neposredno, a iza provokacije i stilskog vatrometa ostaje prilično jednostavna, ali bolna priča o ljudima koji pokušavaju pronaći način da nastave živjeti.