Život bez povezanosti s Bogom ostavlja nutarnju prazninu i osjećaj besmisla

S. Dijana: Vjerovati podrazumijeva živjeti s Bogom kao s prijateljem, a svako pravo prijateljstvo naš život ispunja radošću, smislenošću i novom snagom. Tada se događa da vjera djetinjstva prerasta u stil svjesno odabranog načina življenja
Nedavno je u samostanu karmelićanki Božanskog Srca Isusova (BSI) u Bibinjama održana duhovna obnova za djevojke srednjoškolske i studentske dobi. Program duhovne obnove bio je ispunjen molitvenim, meditativnim, kreativnim i rekreativnim sadržajima. Redovnička zajednica karmelićanki BSI nastavlja s projektom duhovnih obnova za djevojke i u ovoj akademskoj godini. Stoga je i ove godine pripremila bogate duhovne sadržaje.
Duhovnu obnovu vodile su s. Marina Kosina i s. Dijana Mlinarić iz Zagreba. U povodu ovog događaja razgovarali smo sa s. Marinom i s. Dijanom koje su nam, između ostalog, opširnije predstavile sadržaje duhovne obnove i duhovnost karmelskog reda.
s. Marina: Susreti ovakvog duhovnog karaktera imaju za cilj razvijati u mladima iskustvo vjere i duhovnog života. Lijepo je vidjeti da mlada osoba razvija svoje intelektualne, umjetničke, sportske i druge sposobnosti. No, ne bismo smjeli zaboraviti niti marginalizirati religioznu dimenziju čovjeka. U svakoj od navedenih dimenzija je potrebno rasti, ulagati i usavršavati. U radu s mladima doživljavamo vapaj njihove nutrine, koji nam poručuju da ih je slogan “kruha i igara” ostavio neispunjenima te sada žele “smisla i ideala”. Ukoliko mladima ne pružimo vrednote i ideale, premalo smo im dali, nismo za njih učinili ono što smo trebali. To je iskustvo imala i Utemeljiteljica naše redovničke Družbe Blažena Marija Terezija od sv. Josipa. Nakon što je nezbrinutoj i napuštenoj djeci pružila dom i sve što im je potrebno za život dostojan čovjeka zaključila je da je “odgajati dijete bez vjere nepravda koja se nanosi mladom biću”.
Sugovornice ističu da se u susretima s mladima polazi od tema koje su primjerene i bliske njihovoj dobi te se mladima nastoji osvijetliti pozornica njihovog svakodnevnog života kroz Božju poruku koja osobi nudi nevjerojatne mogućnosti.
s. Dijana: Kroz duhovnu obnovu i njene sadržaje moguće je dobiti odgovor na pitanje: “što ja očekujem od života?”, ali i “što život očekuje od mene?” Za temu ovog susreta odabrali smo misao: Vjerujem, dakle, postojim! Riječ je o parafrazi znamenite misli filozofa R. Descartesa iz razdoblja racionalizma. Kroz ovaj moto mi smo zapravo željele prenijeti do sada stečeno iskustvo samih mladih koji su spoznali da kršćanska vjera pruža životu nešto doista prevažno i oslobađajuće. Naglasak je na njihovom doživljaju da život bez praktične vjere i povezanosti s Bogom postaje životarenje ispunjeno osjećajem zasićenosti, dosade i besmisla. Naime, vjerovati podrazumijeva živjeti s Bogom kao s prijateljem, a svako pravo prijateljstvo naš život ispunja radošću, smislenošću i novom snagom. Tada se događa da vjera djetinjstva prerasta u stil svjesno odabranog načina življenja.
Rasadište duhovnih velikana
Djevojke se kroz duhovnu obnovu mogu susresti s Bogom, kroz tišinu, odvajanje od svoje obitelji i svakodnevnih poslova, molitvu i ozbiljno traženje volje Božje za svoj život. To možemo usporediti s riječima proroka Hošee iz Svetog pisma: “Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu. Ondje će mi odgovarat’ ona kao u dane svoje mladosti.” Na susretu se moglo ostvarivati poniranje u nutrinu, u prostore srca, kako bi se ostvarivao put intenzivnog zajedništva s Bogom koji govori ljudskom srcu. Karmel se može promatrati kao jedna duhovna oaza i izvor duhovne plodnosti. Pojasnite.
s. Marina: Karmelski Red je drevni Red prepoznatljiv po svojem kontemplativnom obilježju duhovnosti, molitvenom životu provedenom u prisutnosti Boga koji je ljubav. Za mnoge je postao mjesto susreta s Bogom. Karmel je Crkvi darovao brojne duhovne velikane, to jest svece te naučitelje Crkve. Najpoznatiji su među njima: Terezija Avilska, Ivan od Križa, Terezija iz Lisieuxa, Edith Stein… Njihovi životi i spisi su nezaobilazna literatura iz područja duhovne teologije te su postali neprolazni bestseleri. Oni pružaju poticaj da se u životu ne zadovoljimo s minimumom ostvarenosti kada nas je Bog stvorio da bismo od života učinili nešto doista veliko i neprolazno vrijedno. Zato kroz karmelsku duhovnost ne samo Bogu posvećene osobe, već i brojni vjernici laici pronalaze način kako će živjeti svoju povezanost s Bogom u svakodnevnim okolnostima života. Pri našoj Družbi se spontano razvila Zajednica Karmelskih laika BSI. Osobe koje su kontaktirale s nama i imale prilike upoznati karmelsku duhovnost iskazale su želju i uputile nam molbu da organiziramo neke duhovne sadržaje za njih te im približimo modele duhovnog života. Slična je bila inicijativa i s mladima te je nastala “karmelska mladež”.
Danas u vremenu brzog života, ovaj susret u Karmelu BSI otvara nove prostore blizine, zajedništva, Božje prisutnosti i Njegove ljubavi koja može potpuno ispuniti čovjekovo srce ukoliko mu se potpuno prepusti. Koliko je važno ovo poniranje u nutrinu, s pogledom usmjerenim na ono bitno, kako bi se još više ostvarivali putovi Božje blizine i djelovanja u čovjekovom životu, a zamišljeno u vidu karmelske duhovnosti?
s. Marina: Naša civilizacija je stvorila tempo života koji često opterećuje i zamara svojom brzinom. Veoma je važno naučiti upravljati svojim životom i uskladiti ponude sa stvarnim potrebama. Karmelska duhovnost uči kako posvetiti i najmanje svakodnevne trenutke života te ih učiniti dragocjenim. Zanimljivo je kako su osobe duboke vjere i predanosti molitvenom životu bile i veoma djelatne, rekli bismo, prezaposlene. Potrebni su nam mjesto i vrijeme da bismo svoj duh osvježili u Božjoj blizini. Prijateljski odnos s Bogom nije moguće živjeti bez sakramenata, molitve, razmišljanja nad Božjom Riječju, trenutaka tišine u kojoj se ponire u nutrinu. U nama je ugrađena duhovna antena, ali mi moramo učiniti “dial-up”. Odreći se takvih trenutaka znači odreći se duhovnog blaga.
Majka 10.000 djece
Koliko ovakvi susreti pomažu djevojkama na putu traženja životnog poziva, a posebno ukoliko osjećaju da ih Bog zove u posvećeni život?
s. Dijana: Iz ovakvih susreta izrasla su ili dozorila i brojna zvanja u Bogu posvećeni život. Djevojke su vidjevši naš život izbliza spoznale da je to ono što žele: živjeti za Boga i bližnje. Radost nam je susresti i mlade bračne parove koji su nekada bili dionici duhovnih susreta i drugih aktivnosti koje smo organizirale. Gdje god život odveo njih ili nas, u našim srcima i molitvama oni će uvijek ostati naši dragi mladi.
Na čemu je temeljena duhovnost Karmela Božanskog Srca Isusova i karmelićanki vašega reda?
s. Marina: Iz Karmelskog Reda izraslo je i više desetaka redovničkih Kongregacija. One preuzimaju karmelsku duhovnost, ali joj pridružuju i karitativni rad sukladan potrebama čovjeka u danom vremenu. Doista, sa zahvalnošću Bogu se može promatrati što je sve Crkva preko Bogu posvećenih osoba učinila za konkretnog čovjeka i humaniju sliku čovječanstva u cjelini. Naša redovnička zajednica Karmelićanki Božanskog Srca Isusova je nastala u Berlinu 1891. godine. Osnovala ju je Ana Marija Tauscher van den Bosch koja će kao redovnica odabrati ime Terezija od sv. Josipa. Ona je bila nadarena, poduzetna i odvažna osoba, doslovno zaljubljena u Boga i posjedovala je istančan osjećaj za potrebe ljudi. Njezin je otac bio protestantski pastor, a majka veoma aktivna na karitativnom području. U tridesetoj godini života Ana Marija prelazi na katoličku vjeru. Zbog svoje odluke proživjela je mnoga trpljenja. Osobito joj je bilo bolno što je otac do kraja života prekinuo svaki kontakt s njom zbog njene odluke. No, Ana Marija je shvatila da neke žrtve samo Bog ima pravo tražiti.
Drugi značajni događaj za Ana Mariju Tauscher van den Bosch bilo je čitanje životopisa Terezije Avilske čija je duhovna kći željela postati.
s. Marina: Međutim, problemi koje je sa sobom u velikim gradovima donijela industrijska revolucija, a osobito prežalosni položaj djece i mladih koji su u to vrijeme u Berlinu bili doslovno u novinama nuđeni na poklon, potakli su je na osnivanje nove redovničke Zajednice: Karmela BSI. Spoznala je da osim molitvenog života, Bog od nje traži da učini nešto za bližnje, konkretno za djecu. Stoga je 1891. godine u Berlinu otvorila prvi “Dom za beskućnike” utočište za napuštenu i nezbrinutu djecu, djecu bez roditelja. Ovu odvažnost Ane Marije povezala bih s pitanjem koje je uime mnogih izrekao Dostojevski kada preko lika iz jednog svog romana postavlja pitanje zašto ljudi trpe, a nadasve zašto moraju trpjeti čak i djeca? Ana Marija je na to pitanje odgovorila vrlo konkretno i životno. Uložila je cijeli život da tu patnju umanji i ukloni. Bila je toliko hrabra te je u moru patnje koje je susretala oko sebe nastojala ukloniti kap po kap, odnosno spasiti život po život, što je istovremeno mnogo, ali i malo. “Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti”, geslo je i poruka Blažene Marije Terezije od svetog Josipa karmelićankama za njihov rad i molitveno djelovanje. U 100 domova za djecu beskućnike utemeljenih u Europi te Americi, tijekom njihove povijesti je našlo utočište 10.000 djece. Zato je jedan autor nakon utemeljiteljičine smrti rekao: umrla je Majka 10.000 djece!
Dobrota mijenja svijet
Sestre su stigle na osnutak u Hrvatsku 1917. i to na učestali zahtjev same Osnovateljice.
s. Dijana: Ona se u to vrijeme nalazila u Americi te je tamo susrela brojne Hrvate koji su u novom svijetu često bili dezorijentirani. Veoma je zavoljela naš narod te je željela u Družbi imati sestre Hrvatice koje bi potom pomogle svojim sunarodnjacima u Americi. S tom nakanom pisala je zagrebačkom biskupu mons. Antunu Baueru. Osnutak se u Hrvatskoj dogodio 1917. u Zagrebu gdje je otvoren Dom za nezbrinutu djecu. Sama Osnovateljica je nakon povratka iz Amerike, među prvim samostanima koje želi posjetiti odabrala upravo onaj u našoj domovini, u Hrvatskom Leskovcu, kamo su sestre preselile iz Zagreba zajedno s djecom. U Hrvatskoj smo sada prisutne u deset samostana, od Međimurja, Zagorja, Slavonije, Primorja, Dalmacije do Hercegovine…
Koja je uloga molitve u vašem Redu, u skrbi i brizi za djecu, mlade, stare i potrebite te uopće za djelovanje karmelićanki?
s. Dijana: Molitva je nešto što je temeljno, izvorno iz čega crpimo svu svoju snagu za život, rad i djelovanje. Želja naše utemeljiteljice Blažene Marije Terezije od svetog Josipa je da taj duh širimo onima koji su najpotrebniji, počevši od napuštene djece, staraca i svih potrebitih. Uvijek njegujte u sebi veliku čežnju za Bogom, kaže Blažena Marija Terezija, naša utemeljiteljica. Duh Karmela je duh sabranosti i molitve.
s. Marina: Karmelićanke BSI se u hrvatskoj Provinciji bave ponajviše radom s djecom i mladima. Gotovo pri svakom našem samostanu postoji vrtić u kojem iznad svega želimo djeci približiti odgojne vrednote. U sklopu naših samostana sestre djeluju i u dva dječja Doma gdje skrbe za djecu i mlade svih uzrasta: od novorođenčadi koje su ondje stigli izravno iz rodilišta pa do mladih studentske dobi. Osim toga, redovnice preuzimaju skrb za starije osobe u vlastitom staračkom domu, bave se katehizacijom u školi i župi, animiranjem liturgije, vode crkvene zborove, posjećuju bolesnike, pomažu siromasima prema mogućnostima.
Sestre iz Hrvatske su ostvarile uspješne osnutke u Brazilu, Nigeriji i Rusiji gdje su razvile brojne i raznolike načine djelovanja.
s. Marina: Osobito nas raduje što mnogi dobročinitelji prate projekte sestara u misijama. Osobito je to vidljivo u Nigeriji gdje sestre žele osigurati za djecu prvotno svakodnevnu prehranu, a potom i mogućnost školovanja. Zadivljujuće je što se za ovu inicijativu odazivaju također i osobe koje nisu financijski imućne, ali svijest da za relativno malen iznos i žrtvu odricanja jedno dijete može dobiti sve što mu je potrebno da završi još jedan razred, je velika motivacija da se uključe u tzv. “kumstvo” djeteta u misijama.
Duhovni poziv
Kako se odvija put djevojke prema redovničkom životu? Je li duhovni poziv i danas aktualan?
s. Marina: U samostan može biti primljena djevojka koja za to ispunjava određene uvjete, to jest ima potrebne psiho-fizičke kvalitete i nadnaravne motive koje zahtijeva naš specifičan način života. U današnje vrijeme pridružuje nam se sve više djevojaka koje se odlučuju na duhovni poziv nakon što su završile studij ili su već bile zaposlene. Djevojka koja želi postati redovnica prolazi od Crkve razborito određene stupnjeve formacije, to jest inicijacije u redovnički život koji vode konačnom predanju života s Bogom i za Boga. To se čini polaganjem evanđeoskih zavjeta koje nama sestrama imaju ono predivno značenje koje djevojkama ima dan vjenčanja. Ove godine su u našoj Družbi započele svoj redovnički život četiri djevojke, jedna od njih je iz Zadarske nadbiskupije. Svako novo duhovno zvanje doživljavamo kao znak da nas Bog voli i pohađa. Također Družba broji i lijepi broj mlađih sestara, dakle onih bez položenih doživotnih zavjeta
s. Marina: Mene je osobno potaknulo na razmišljanje o redovničkom pozivu, poput mnogih drugih djevojaka, proučavanje karmelske literature, osobito lik svete Terezije iz Lisieuxa. Upoznajući karmelske svece te bogatstvo koje mi moj Bog i vjera nude, počela sam intenzivno razmišljati o redovničkom pozivu. Shvatila sam da živeći život kroz put posvećenja Bogu mogu dobiti taj dragocjeni biser Božjeg blaga, odnosno samoga Gospodina. Naime, mi redovnice ne opredjeljujemo se za duhovni poziv radi ostvarenja neke ideje, čak niti one humanog karaktera već prvotno zbog ljubavi prema Kristu. Ta svijest i osjećaj da trebam biti redovnica je bio tako snažan, da mi se činilo da ću promašiti svrhu svoga postojanja ako to ne ostvarim.
s. Marina: Kuća Karmelićanki BSI u Bibinjama je blagoslovljena na Ime Marijino, 12. rujna ove godine. Sestre su u Bibinje došle 1996. godine, a djelovale su u kući privremeno preuređenoj za stanovanje sestara. Daljnja obnova i rekonstrukcija kuće sestara je trajala dvije godine. Ovih dana u sklopu samostana počeo je djelovati dječji vrtić.
Tri P koja mijenjaju život
Život i poslanje svete Male Terezije od Djeteta Isusa, odnosno čitanje životopisa ove svetice potaknulo vas je na redovnički život. Što biste istaknuli iz života i poruke svete Male Terezije od Djeteta Isusa?
s. Marina: Za mene je sveta Terezija od Djeteta Isusa bila otkriće jer je vratila svijetu sliku i biblijsko lice Boga kao milosrdnog Oca koji ljubi ljude. Ta je slika Boga bila tijekom povijesti zamagljena. S obzirom da se na našoj slici o Bogu zasniva i naše ponašanje prema njemu, ova “zamagljenost” je imala i konkretne negativne posljedice u duhovnom životu ljudi. Stoga je ova „najveća Svetica modernih vremena” kako ju je Sveti Otac nazvao, postala veoma važna u povijesti Crkve i duhovnosti. Njena duhovnost može se svesti na tri “P”: poniznost, pouzdanje, predanje. Poniznost je istina o sebi, o svojim ograničenjima i krhkostima, ali i vlastitoj veličini jer smo po stvaranju djeca Božja. Samim time imamo neizmjerno dostojanstvo i duhovni kapital. Stoga, nema te slave, časti ili ugleda koji može čovjek steći na zemlji, a da bi to bilo veće od onoga što nam Bog daruje: beskrajnu slavu i ljubav.
Drugi element terezijanske duhovne oporuke je: pouzdanje u Boga.
s. Dijana: To znači da što god se dogodilo u životu, osobito kada su posrijedi bolne egzistencijalne situacije, čovjek se može uhvatiti za Boga kao za stijenu u sigurnosti da je Bog uz nas te da je posrijedi neki važan detalj iz mozaika čiju potpunu svrhovitost razumije jedino Bog. Mala Terezija je voljela rečenicu iz knjige o Jobu: “Čak kad bi me Bog ubio, ja bih se u njega pouzdao .” Njen život nije bio lagan. Majka joj umire kada je imala četiri godine. Potom slijede i drugi bolni rastanci s ostalim članovima obitelji. Proživljava neuspjehe, zatim slijedi i teška očeva bolest… I njoj je bilo vrlo bolno suočiti se s patnjom, proživljava krizu… Pronašla je smisao za svaku životnu situaciju iščitavajući epizode Isusovog života na zemlji koji je nama ljudima želio biti u svemu jednak i zato nas razumije. Vjerovati u Boga, a ne imati pouzdanja u Njega, za Tereziju je bilo protuslovlje. Stoga se opredijelila za stav potpunog  pouzdanja u njega, upravo kao što djeca imaju povjerenje u svoje roditelje. Stav predanja Bogu je treći element duhovnosti svete Male Terezije od Djeteta Isusa.
s. Marina: Došla je do stupnja oslobađajućeg predanja u Boga te iznimne mudrosti i zrelosti jer se slikovito govoreći, bacila u naručaj Boga Oca i odlučila ondje ostati. Stranice njenog autobiografskog životopisa su prožete tolikom toplinom, optimizmom i smislenošću, da nije čudo da su brojne osobe čitajući ih doživjele pravi duhovni obrat. Njezina duhovnost je istovremeno jednostavna, duboka, ali i zahtjevna ako se pokuša provoditi u život. Mala Terezija je zato postala jedna od najobljubljenijih i najpoznatijih svetica u povijesti duhovnosti, a njena knjiga “Povijest jedne duše” uz Sveto pismo i Ispovijesti svetog Augustina su vječni bestseler, koji mnoge oduševljava. Također možemo izdvojiti Terezijine roditelje Louisa i Zelie Martin koji su proglašeni blaženima, upravo da bi bili uzor obiteljima. Oni su, naime, divan uzor supružničke ljubavi i odgoja djece. Iako su bili poslovni, bogati i uspješni, uvijek su znali sačuvati vrijeme za svoju djecu, za zajedništvo, radost, igru, izlete, za čitanje Svetog pisma, molitvu, za šetnje u prirodi, obiteljske svečanosti… Ovakvo ozračje obitelji je za njihovu djecu postalo predivno iskustvo ljubavi, topline, odgoja za vrednote koje su potom bile ugrađene u daljnji život.

 SUSRETI KARMELSKE MLADEŽI

s. Marina: Zanimljivo je ovom prigodom spomenuti i to da se redovito odvijaju godišnji susreti karmelske mladeži na kojem se pod vodstvom sestara okupljaju mladi iz raznih dijelova Lijepe naše. Ove godine sestre karmelićanke BSI iz Bibinja su u kolovozu posjetile njihovu središnju kuću Maticu u nizozemskom Sittardu. Na ovom susretu sudjelovali su i mladi iz Bibinja i svima je to bilo predivno iskustvo zajedništva u vjeri.

 BITI S ISUSOM

Neke su od misli sudionica prijašnjih duhovnih obnova, upisane u knjigu dojmova.
– Predavanja su bila jako poučljiva, korisna za život i kroz život. Za moj prvi dolazak na duhovnu obnovu, mislim da su zadaci koje smo radili bili super i da za moj početak ništa nismo propustili. Meditacije i molitve: sve super, drago mi je zbog ovoga susreta. Ozračje: sami prostor, biti gdje je Isus, “biti s Isusom”. Dojam: doček, ulazak u samostan – fantastično. Sve mi se svidjelo, sve je bilo super, a ponajviše mi je drago što mi se pružila prilika da se na duhovni način izrazim, da prenesem svoje iskustvo i na druge, ali i mlađe od sebe. Duhovna obnova ispunila je moja iščekivanja. Htjela bih ne reći, nego zahvaliti na svemu: od molitve, druženja, a ponajviše razgovora u “četiri oka” koji mi je jako dobro došao, pomogao, otvorio oči, mirnija sam, sretnija i putem toga razgovora spoznala sam neke stvari o sebi, a i o životu.
– Predavanja su bila lijepa i zanimljiva. Meditacije i molitve su bile prelijepe, nešto posebno kada znam da sam pod istim krovom s Isusom. Jednostavno te to ispuni i daje ti snagu i hrabrost da ideš dalje pravim putom s osmijehom i još većom i čvršćom vjerom. Pomogli ste mi da shvatim kako se kretati u životu i kako postupati s ljudima. Da ne moramo raditi zbrku oko nekih sitnica, nego biti strpljiv i “dostupan” ljudima, dragim prijateljima i Bogu.
– Predavanja su bila zanimljiva, poučna, poticala na razmišljanje, a određene teme čak i dirljive. Ozračje je bilo jako ugodno, puno topline i ljubavi, razumijevanja, nade i optimizma. Mogu reći da su ispunjena moja očekivanja, neke sumnje koje su me mučile su nestale, dobila sam “objašnjenja” na neke svoje odgovore, a ono što je najbitnije od svega duhovnu snagu i spoznaju koliko nas Isus zapravo voli.
– Super mi je bilo na ovoj duhovnoj obnovi. Vladalo je toplo ozračje, upoznala sam drage cure. Zajedno smo molili i sreli Isusa! Drago mi je što sam upoznala nove prijateljice!
– Predavanja su bila zaista super, vrlo poučna i svako predavanje potaklo bi me na duboko razmišljanje o Isusu, o sebi i o svom odnosu s njim. Zadaci su bili zanimljivi. Pogotovo pismo koje smo pisali Gospodinu. Nikad se tako nisam obraćala njemu i to mi je bilo baš lijepo. Potakne na razmišljanje…
– U srcu osjećam da sam bliža Isusu i da ću se više moliti, više mu vjerovati, nego do sada.

 PISMO NEBESKOG OCA TEBI

– Duhovnu obnovu doživljavam kao ohrabrenje i usmjerenje u životu, s iskustvom da nas Bog vodi i daje snagu za daljnji put. Na duhovnoj obnovi održanoj početkom ove godine u samostanu karmelićanki BSI u Bibinjama najviše mi je ostala u sjećanju radionica na temu “Pismo Nebeskog Oca tebi”. S temom smo se upoznali kroz izabrane citate iz Svetog pisma, napisane u obliku sadržajnih poruka da Bog nikoga ne ostavlja samog, da je uvijek prisutan i da sve u svoje vrijeme dolazi. Stoga, treba biti strpljiv i živjeti otvoreno prema Božjim poticajima – rekla nam je u razgovoru 25-godišnja Renata iz Zadra.

 ČAST JE SLUŽITI GOSPODINU

Što biste posebno izdvojili iz sadržaja duhovne obnove ili poručili mladima, a posebno onima koje Bog poziva na posvećeni život?
s. Marina: Mladima bih poručila da ih kroz život nosi spoznaja da ih Bog bezuvjetno voli te da budu osobe koje od života mnogo očekuju. Onima koji osjećaju da ih Bog poziva na posvećeni život uputila bih riječ ohrabrenja da razviju do punine svoju ljubav prema Gospodinu jer velika je čast i radost upravo u ovom vremenu služiti Gospodinu.