Žene na dva kotača u Zadar stižu 28. ožujka

Svjetska štafeta bajkerica 2019. (Women Riders World Relay  2019.) koja se vozi na svim kontinentima svijeta proći će za tjedan dana i  kroz Hrvatsku, gdje će štafetu nositi desetak bajkerica s ovih prostora.  Prijave su otvorene još do petka, tako da je zadnji trenutak da se pridruži  tko želi. Od bajkerica koje će voziti hrvatsku rutu tri su iz Hrvatske, jedna  je Nizozemka, jedna Australka, a ostale su Slovenke.
Štafeta je krenula u veljači iz Škotske, a potom kroz Irsku, Wales, Englesku, Španjolsku, Portugal, Andoru, Italiju i Sloveniju dolazi do Hrvatske te nastavlja kroz Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Srbiju, Mađarsku, Slovačku, Poljsku i tako dalje, sve do povratka  štafete u Veliku Britaniju u proljeće 2020. godine.
U Hrvatsku stiže 27. ožujka u Delnice i Senj, zatim 28. prolazi kroz Zadar i Pakoštane gdje će motoristice prenoćiti, a sljedećeg dana nakon doručka u Vodicama nastavlja za Bijaču gdje će štafeta biti predana sudionicama bosanskohercegovačke rute.
Bajkerice će u Zadru u Rock caffeu na cesti D8 dočekati članovi Motokluba Beštije.
– Pripremamo zakusku i osvježenje za drage kolegice, da se upoznamo  i podružimo. Sretni smo što je Zadar na svjetskoj mapi gradova kroz koje  prolazi prva globalna ženska motoristička štafeta. Podržavamo svaku  bajkersku inicijativu i ostale pozitivne priče koliko smo u mogućnosti,  drago nam je da su se žene u motociklizmu udružile u ovako lijepoj inicijativi, a uz sve to, ovo je ujedno i jako dobra promocija za Zadar, kazao  je Vedran Sitnica, tajnik Motokluba Beštije. U Zadru ima tek nekoliko  bajkerica i zasad ne postoji inicijativa za osnivanje ženskog motorističkog kluba.
U ovoj utrci su dobrodošli i muškarci, ali kao pratitelji i podrška. Ideja  je došla od bajkerica iz Velike Britanije koje su željele pokazati da itekako  postoji veliko tržište žena u motociklizmu te da su jedinstvene. Cilj je  oformljavanje sestrinstva inspirativnih žena u promociji hrabrosti, avanturizma, samopouzdanja, jedinstva i strasti prema motorima na svim  stranama svijeta, po prvi put na globalnom nivou.
Ambasadorica za Hrvatsku je Jossan Geerdink, Nizozemka koja živi u  blizini Beograda što je vrlo neobično jer je svaka ambasadorica iz one zemlje za koju radi rutu.
– Imam 58 godina i prije 11 godina sam se doselila u Srbiju, a motor  sam počela voziti prije 5 godina. Sa svojim dečkom sam obišla sve zemlje  bivše Jugoslavije, a u Dalmaciji sam ljetovala kad sam bila mala, tako da  se veselim hrvatskoj ruti jer će to za mene biti i putovanje kroz sjećanja iz  djetinjstva, kazala je Jossan, koja planira sudjelovati na srpskoj, slovenskoj, hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj, crnogorskoj, albanskoj i makedonskoj ruti.
Kako kaže, to je ostvarenje njenog velikog sna.
– Dugo to već želim napraviti, ali WRWR mi je dala motivaciju koja mi  je možda nedostajala da zaista i krenem. Ovako ću proputovati 4.000 kilometara, što sama, što u društvu i to s jednim lijepim ciljem. Obožavam  sve zemlje bivše Jugoslavije, imam po svim zemljama puno prijatelja jer  sam ovdje neko vrijeme živjela i radila, poslije sam dolazila svake godine  i onda ponovno doselila. Jako sam uzbuđena i veselim se, rekla je Jossan  koja je ambasadorica za Hrvatsku, ali i Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju i sve to radi volonterski.
Svaka žena ima pravo upisati svoje ime i prezime u štafeti koja će obići  svijet u ovom jedinstvenom događaju. WRWR zasad broji preko 15.000  članica u 80 zemalja svijeta, a sve je krenulo od ideje osnivačice Hayley  Bell, motoristice koja se nije pomirila s time da u bajkerskim dućanima  ima vrlo malo izbora opreme za žene, a ako i ima su, stereotipno,  ružičaste boje. Rečeno joj je da ne postoji žensko tržište u motociklizmu.  Ovime je dokazala da nisu u pravu.
Paralelno uz glavnu WRWR voze se i alternativne, takozvane ripple rute za one sudionice koje nisu u blizini glavne rute, a žele na neki način  sudjelovati. One se dogovaraju preko foruma i društvenih mreža, a na  svojim rutama mogu ostaviti zastavicu i to sve do prosinca ove godine.

Nema odjeće za motoristice
Kako kaže Jossan Geerdink, u motociklizmu ima 20 posto žena, a na tržištu je  oprema za bajkerice zastupljena možda 1 posto.
– Recimo, ja imam prevelike grudi i niti jednu motorističku jaknu ne mogu zakopčati. Pristaje mi svugdje, na laktovima i ramenima, ali preko grudi ne ide. Zatim,  nadalje, ne volim ružičastu boju, a sve što se nudi je uglavnom ružičasto. Također,  imam kratke noge. Pa kad kupim hlače, štitnici za koljena su daleko ispod mojih koljena… Ali izbora nema, pojašnjava Jossan kroz smijeh probleme tehničke prirode za  žene u motociklizmu.
– Ovo nije feministička stvar. Muškarci su dobrodošli i velika su nam podrška, ali  ovime smo htjeli pokazati da itekako postojimo, kazala je Jossan.