Zapadne zemlje lome koplja oko Hrvatske

Ulazak Hrvatske u EU oživljava geopolitičke podjele između Njemačke i Velike Britanije, dok Francuska zaključenje pregovora usporava inzistiranjem na monitoringu pravosuđa
Premda je većina europskih ministara vanjskih poslova po dolasku na radnu večeru u briselsku palaču Justus Lipsius u ponedjeljak uvečer bila naklonjena odluci o brzom zaključenju pregovora s Hrvatskom, to se nije dogodilo. Puna tri sata europski šefovi diplomacija žustro su raspravljali o Hrvatskoj, i to u potpunoj medijskoj izolaciji, no potpunog konsenzusa o kvalificiranosti Hrvatske za ulazak u EU nije bilo.
Zemlje EU ostale su podijeljene, i kada se radi o završetku pregovora, i kada je riječ o datumu ulaska Hrvatske u EU. Međutim, nakon sastanka u ponedjeljak uvečer Europsko vijeće dalo je zeleno svjetlo Europskoj komisiji za izradu pregovaračkih stajališta za preostala otvorena poglavlja, što je – uz političku volju – preduvjet za njihovo zatvaranje. Očito je i da postoji ciljani datum ulaska Hrvatske u EU (špekulira se o 1. srpnja 2013.), jer bez tog datuma nije moguće izraditi pregovaračko stajalište za poglavlje Financijske i proračunske odredbe, koje određuje međusobne financijske obveze između EU i nove članice.
Čekaju ocjenu Haaga
Međutim, taj datum još nitko ne želi potvrditi. Istini za volju, za famu o datumima najzaslužniji su hrvatski novinari, jer su organizatori iz mađarskog predsjedništva EU na vrijeme upozoravali kako neće biti nikakvih formalnih zaključaka, pa ni o datumu ulaska Hrvatske u EU. Ta će odluka ipak morati pričekati sljedeći summit EU 23. i 24. lipnja, kada bi šefovi država ili vlada, kao i u svim dosadašnjim slučajevima, morali donijeti odluku o zaključenju hrvatskih pregovora.
Po završetku radne večere, ministri su mogli hvaliti “napredak Hrvatske”, no za konačnu odluku morat će pričekati sljedeći izvještaj Europske komisije o Hrvatskoj, koji će biti gotov u narednim tjednima. Velika Britanija i Nizozemska žele čuti i još jednu ocjenu glavnog haškog tužitelja Sergea Brammertza o suradnji Hrvatske s Haagom, jer smatraju kako na taj način njihovo oklijevanje oko Hrvatske dobiva na vjerodostojnosti.
Hrvatska bi na kraju mogla zaključiti pregovore krajem lipnja ili početkom srpnja, dok bi se do punopravnog članstva nad Hrvatskom uspostavio monitoring ispunjavanja preuzetih obveza, kakav predlaže Francuska.
Mala zemlja
Koliko god Hrvatska i u europskom kontekstu bila mala zemlja (na Hrvatsku otpada samo jedan posto stanovništva EU), proširenje EU na Hrvatsku ipak je strateška odluka, na kojoj se ponovno prelamaju sukobljeni geopolitički interesi velikih zapadnih sila. Baš kao i početkom devedesetih, na jednoj je strani skupina zemalja kojoj su na čelu Austrija i Njemačka, zajedno sa ponovno probuđenim zemljama Višegradske skupine (Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka), koje smatraju kako je Hrvatska i predugo bila tretirana s predrasudama i koje snažno podržavaju zaključenje pregovora u lipnju u što skoriji ulazak u EU. Na drugoj pak strani Velika Britanija i njezine velike saveznice na kontinentu, poput Nizozemske, Danske i skandinavskih zemalja, deklarativno podržavaju Hrvatsku, no ne žele žuriti s odlukom, priželjkujući zaključenje hrvatskih pregovora tek krajem godine, dokad bi i Srbija mogla ispuniti uvjete za stjecanje kandidature.
Francuska također objektivno usporava zaključenje pregovora, inzistirajući na nadzoru ispunjavanja mjerila u pravosuđu. Francuska predlaže poseban postupak monitoringa od zaključenja pregovora do ulaska Hrvatske u EU, a neslužbeno se spominje i monitoring, i to sa mogućnošću sankcija, i nakon što Hrvatska postane punopravna članica EU. Po nekim interpretacijama, neispunjavanje obveza u konačnici bi moglo ugroziti ulazak Hrvatske u EU.

 FRANCUSKA ČEKA VRIJEME “KADA SU SVI NA PLAŽI”

Francuski prijedlog uvođenja monitoringa, međutim, ne odražava principijelnost vezanu za pregovarački proces, nego se može pripisati isključivo političkom pragmatizmu aktualne francuske desne vlade. Kako EUobserveru otkriva neimenovani europski dužnosnik, Nicolas Sarkozy želi odgodu završetka pregovora do srpnja, “kada su svi na plaži”, nadajući se da tada završetak pregovora neće snažno odjeknuti u javnosti, izrazito nenaklonjenoj proširenju.