ZADARSKI LIST – OD IDEJE DO INSTITUCIJE Dogovori osnivača i pripreme u Klubu prognanika Škabrnja (4)

Nakon raz(mimo)ilaženja s  Narodnim listom uslijedili  su novi „domjenci“ u  Marini, na koje, vjerojatno zaokupljeni svojim poslovima (?!), nisu  više dolazili Jović i  Marčev. Ali, s vremenom nam se pridružio i  budući direktor Tomislav Marijan Bilosnić.  Paralelno su se odvijali  sastanci i u sjedištu već  etablirane Agencije  Sanmark, vlasnika Petra  Anića.
 

Urednik još  nepostojeće novine
 Osim u spomenutoj  agenciji u ulici Knezova  Šubića Bribirskih 10,  sastajali smo se i u prostorijama Adriatic osiguranja, vlasnika Nedjeljka Grabića, u prizemlju jednog od pet nebodera na Voštarnici.    Ja  sam, u međuvremenu,   sačinio elaborat, sadržajni koncept, sinopsis  lista i financijsku  konstrukciju na pretpostavljenoj nakladi,  troškovima i prihodima.  Prihvatio sam i ulogu  glavnog urednika tada  još nepostojeće novine i  15. listopada postao prvi zaposlenik netom registrirane tvrtke Zadarski list d.o.o. koje smo  osnivači i dioničari bili  Pero Anić, Dane  Vučenović. Davor Lovrin, Zvonko Kucelin i  ja.
Urednik bez novine i  redakcije, djelatnik tvrtke bez prihoda, sjedišta i ureda.
Sve je tek trebalo  stvoriti i to u rekordno  kratkom vremenu jer,  prema dogovoru, prvi  broj novine trebao je  izići točno za petnaestak dana.
 

Redakcija u klubu  prognanika

– Ako nemaš gdje,  eno, koristi se našom  prostorijom Kluba prognanika Škabrnje – uputio me Zoran Gurlica,  tada načelnik Općine  Škabrnja. Gurlicu sam  znao iz rata, a s predsjednikom kluba Šimom  Škarom odmah sam dogovorio i potpisao ugovor o suradnji i zajedničkom korištenju prostorije. Točnije sobice 2  puta 2,5 u tzv. Providurovoj palači na Trgu Petra Zoranića 1. Isti dan,  15. listopada, pristupilo  se opremanju: Lovrin je  odnekud donio polovni  kancelarijski stol i dvije  stolice, Vučenović neki  zeleni telefon, ja svoj pisaći stroj marke "Olimpija" i – posao je mogao  krenuti.
 

Umalo zaglavili u  okupiranom Žitniću

Za samo nekoliko dana, po ugledu na moderne europske news magazine osmislio sam grafički i sadržajni koncept  od prve do posljednje  stranice, sačinio sinopsis  i hodogram aktivnosti u  vezi pokretanja lista.
U koncept se nitko nije miješao.
Imao sam puno povjerenje suvlasnika i za Elaborat o isplativosti pokretanja Zadarskog lista.  I sinopsis i elaborat svidjeli su se gospodarstvenicima Boži Jusupu, Marijanu Vrkiću, Frani Skoblaru i još nekolicini  direktora zadarskih tvrtki koje su potpisale  godišnje ugovore o  oglašavanju u budućoj,  još nepostojećoj novini. Platile avansno. Dovoljno za tiskanje prvih  četiri-pet brojeva pa  smo Bilosnić i ja pohitali put Splita i s vodstvom Slobodne Dalmacije d.d. dogovorili  uvjete. Potpisali ugovor  o tiskanju Zadarskog  lista u tiskari Slobodne  Dalmacije. Povoljno,  toliko da smo smijući  se i zafrkavajući, na  povratku fulali cestu i  umjesto prema Zadru  skrenuli te – umalo zaglavili u okupiranom  Žitniću. Da je vrag odnio šalu vidjesmo tek  pred neprijateljskom  barikadom.
– Mogli smo poginuti, a novinu ne izdati,  rekoh Bilosniću. On se  glasno nasmijao. Zapravo,   smijali smo se  cijelim putem,  grabeći  prema Zadru.