Zadarska koncertna sezona svijetla je točka u promišljanjima o glazbenoj sceni u Dalmaciji

Danas u Svečanoj drovarni na Sveučilištu s početkom u 20 sati održat će se koncert Zadarskog komornog orkestra sa flautisticom Anom Domančić Krstulović, a sve pod dirigentskom palicom Ivana Repušića.
Posljednji koncert sezone Zadarskoga komornog orkestra donosi gostovanje flautistice Ane Domančić, koju je glazba iz rodnog Splita odvela na pozornice diljem svijeta, i praizvedbu Koncerta za flautu i gudače istaknutoga hrvatskog skladatelja Davorina Kempfa.
Mnoga su se desetljeća izmjenjivala na trnovitom putu Zadarskoga komornog orkestra, ali danas ZKO s pravom uživa potporu svojega šefa-dirigenta, Grada Zadra, Koncertnog ureda Zadar i što je najvažnije – Zadrana, zbog kojih i postoji. Njegova je važnost za Zadar neupitna i neizbrisiva, pa i Ivan Repušić, kojega su njegov talent i upornost doveli do mjesta šefa- dirigenta važnih europskih glazbenih kuća (Državna opera u Hannoveru, Njemačka državna opera u Berlinu, Simfonijski orkestar Minhenskoga radija), unatoč svojem gustom rasporedu ne propušta biti uključen u život Zadra i njegova orkestra s kojim svake godine izvede niz uspješnih koncerata s ambicioznim programima.
Ana Domančić Krstulović diplomirala je flautu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Tinke Muradori, te magistrirala na Državnoj visokoj školi za glazbu i primijenjene umjetnosti u Stuttgartu, u klasi prof. Klausa Schochowa i Aurele Nicolet. Kao dobitnica Fulbrightove stipendije stekla je umjetničku diplomu i doktorat na Peabody School of Music u Baltimoreu (SAD), u klasi prof. Brittona Johnsona. Na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu podučava flautu i komornu glazbu, ali nastavlja i karijeru solistice te komorne i orkestralne glazbenice. U svojem bogatom repertoaru posebnu pozornost posvećuje suvremenoj glazbi hrvatskih skladatelja. Na njezinu je inicijativu nastalo više novih djela za flautu, među kojima su skladbe Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara, Igora Kuljerića te Olje Jelaske. Ana je i autorica prvog hrvatskog udžbenika za flautu. Izdala je šest nosača zvuka, među kojima valja istaknuti album cjelokupnog opusa Borisa Papandopula za flautu, koji je snimljen 2006. u povodu stote obljetnice njegova rođenja.
Recite nam nešto više o vašoj suradnji sa Zadarskim komornim orkestrom i maestrom Repušićem?
Sa Zadarskim komornim orkestrom sam već davno surađivala, i rad s orkestrom mi uvijek pruža posebni užitak i kreativno ispunjenje. Posljednji se put radilo o izvedbi Koncerta za flautu i gudače Rudolfa Matza, našeg svjetski poznatog violončelističkog pedagoga. Kuriozitet te izvedbe je bio taj što se to djelo tada, zapravo, praizvelo (prvi put izvelo, op. a.), više od 35 godina nakon što je nastalo! Maestra Repušića poznajem već desetljećima i s najvećim ponosom pratim sve njegove kreacije i dostignuća. Mi smo inače i kolege profesori na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Ovo je pak naš prvi zajednički nastup, kojem se neizmjerno veselim.
Kakav ćete program izvesti na koncertu?
Na koncertu ću praizvesti najnovije djelo našeg poznatog skladatelja Davorina Kempfa, koncert za flautu i gudače, inače meni napisano, a zove se Senza parole, i skladano je 2018. 
Što možete reći o klasičnoj glazbenoj sceni Splita i Dalmacije i gdje tu vidite Zadar, koji ima bogatu koncertnu sezonu koja obuhvaća pretplatničke koncerte, Ciklus Zadarskog komornog koncerta i ostalo?
Klasična glazbena scena Dalmacije, a pogotovo Splita, trebala bi biti znatno, znatno aktivnija, pogotovo ako se sjetimo nasljeđa prošlih vremena, a i povezanosti sa Europom, i još u zadnje vrijeme turističkom sezonom. Koncertni sadržaji morali bi biti osnova ponude naših duhovnih vrijednosti. Ono što daje nadu je sve veći broj nadarenih i sposobnih mladih naraštaja, a koji se školuju i na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Ostaje nam nadati se da će oni svojom upornošću ipak nešto promijeniti! Zadarska koncertna sezona, zajedno sa ciklusom ZKO-a, svijetla je točka u promišljanjima o glazbenoj sceni u Dalmaciji. Zadar je uspio zadržati Koncertni ured i time može poslužiti svim ostalim sredinama kao svijetli primjer. Još je nešto vrlo značajno u Zadru, a to je intenzivna povezanost sa svim djelujućim glazbenicima, koji potiču iz Zadra, od maestra Pavla Dešpalja do maestra Mičića i Repušića, a da ne spominjem sve ostale, koji pronose zadarski ponos svijetom. Svojim primjerom Zadar pokazuje da je i nemoguće – moguće!
Kako se opuštate od napornih zahtjeva pedagoške i umjetničke karijere?
Uglavnom idem iz posla u posao, ali kako je sav taj posao uglavnom kreativan, on je sam od sebe opuštajući, jer ispunjava duhom. Inače su mi morski sportovi glavna rekreacija, ali i planinarenje po brdima.
Koje biste glazbene partiture ponijeli sa sobom na pusti otok?
Na pusti otok ne bi bilo baš jednostavno donijeti sve partiture koje su meni pri srcu, osim toga najljepša partitura na pustom otoku je upravo sam otok i njegovo okruženje. Ako bih mogla pojednostavniti, i praktično skupiti sve u jedno, onda bi to bio Johann Sebastian Bach i njegov najsveobuhvatniji opus.
Na koji ste trenutak svoje pedagoške, a na koji trenutak izvođačke karijere najponosniji i zašto?
Čitav niz lijepih trenutaka čine moju izvođačku i pedagošku praksu. Najponosnija sam ipak na dvostruki CD djela Borisa Papandopula za flautu, a prvenstveno zato što je njegova, za nas posebno značajna baština nedovoljno poznata u svijetu. Od pedagogije sam posebno ispunjena u času kada vidim da moji studenti, a ima ih već oko četrdesetak, ostvare svoj životni poziv!