»Zadar je moj dom i ne želim više seliti«

Prošlo je nešto više od dvije godine otkako je skupina Sirijaca doselila u Hrvatsku, u Zadar, kamo su pobjegli od ratnih strahota koje su poharale njihovu domovinu. Iako je tada u naš grad došlo ukupno 40 Sirijaca, od čega 12 djece, nakon dvije godine ostale su tek dvije obitelji s ukupno šestero mališana, dok su ostali odlučili potražiti sreću i izgraditi budućnost negdje drugdje.

Odlično govori hrvatski
Prilikom dolaska u Zadar sva su djeca upisana u Osnovnu školu Šime Budinića koju i danas pohađa petero učenika koji su se sasvim integrirali u školu te se odlično slažu sa svojim vršnjacima.
Jedan od njih je i dvanaestogodišnji Ayman Hami, učenik četvrtog razreda s kojim smo imali priliku razgovarati. U ove dvije godine naučio je odlično govoriti hrvatski te više nema jezičnih barijera kao kad su tek doselili.
– Jako volim Zadar. Ovdje mi je super, imam odlične prijatelje s kojima često vozim bicikl, igram nogomet, a preko ljeta se volim otići kupati. Ja sam se rodio u Damasku, ali zbog rata smo morali pobjeći te smo prvo otišli u Tursku, gdje smo živjeli šest godina. Nakon toga su roditelji tražili azil te smo došli u Hrvatsku, gdje smo najprije bili tri mjeseca u Kutini u prihvatilištu, a potom smo došli u Zadar, priča nam Ayman koji nas je dočekao u dvorištu škole sa svojim nastavnicama – učiteljicom Dolores Nanić te Matejom Jurjević, profesoricom koja je radila s učenicima te im pomogla svladati hrvatski jezik.
Njegova je obitelj po doseljenju u Zadar živjela u hostelu u blizini škole, što je razlog zašto su djeca upisana u OŠ Šime Budinića. Međutim, poslije su se preselili na Borik, ali Ayman nije htio mijenjati školu već svakodnevno putuje autobusom do škole.
– Nekada zna doći i sat vremena ranije ispred škole kako bi se družio i igrao s drugom djecom. Inače, ostala djeca su odlično prihvatila nove učenike i nikakve razlike više ne postoje, govori učiteljica Dolores Nanić ističući kako je Ayman odličan učenik, vrlo marljiv i pristojan. Kaže kako su sva djeca jako pristojna jer su tradicionalno odgojeni te pokazuju veliko poštovanje prema starijima, posebno profesorima.

Teško je naći stan
Učiteljice su nam pojasnile kako su dolaskom u Zadar sva djeca, zbog razlika u školskim programima i jezičnoj barijeri, izgubila jednu školsku godinu, ali ni to im nije smetalo da se brzo uklope.
​Na njene riječi se nadovezuje i profesorica Mateja Jurjević, koja je također provela mnogo vremena s djecom.
– Kad su novi učenici tek došli trudili smo se ne forsirati situaciju već se sve nekako prirodno odigralo. Ostali učenici su ih prihvatili i vrlo brzo su se sprijateljili. Oni se sada više ne drže svoje grupice već se svatko druži sa svojim društvom, rekla je Mateja dodavši kako su i roditelji jako zahvalni na prilici da njihova djeca imaju priliku nastaviti školovanje.
Ipak, ove godine javlja se jedan ključni problem oko doseljenja ovih obitelji u Zadar, a to je da im nakon dvije godine država prestaje pomagati te plaćati stanarinu. Naime, pretpostavlja se da bi se u dvije godine već trebali situirati. Međutim, naše obitelji iz Sirije sada će imati probleme kao i svi ostali žitelji Zadra koji žive kao podstanari, a to je da jedva i nikako ne mogu naći stan za najam. Naime, oni trenutno također žive u stanu koji je u turističkoj zoni te, kako nam je Ayman rekao, mogu u njemu ostati do ljeta, nakon čega moraju naći novi podstanarski stan.
Aymanov otac radi kao građevinar te je zadovoljan jer u Zadru ima posla, ali boje se da će teško naći drugi stan. Ipak, nadaju se da će u tome uspjeti, kako ne bi trebali ponovo seliti te se opet snalaziti u novoj sredini.
– Ja bih volio ostati u Zadru jer mi je ovdje lijepo i imam prijatelje, nije me strah i dobro sam se uklopio u društvo te ne želim seliti, zaključuje Ayman.

»Nekada zna doći i sat vremena ranije ispred škole kako bi se družio i igrao s drugom djecom. Inače, ostala djeca su odlično prihvatila nove učenike i nikakve razlike više ne postoje«
Dolores NANIĆ