Za preživjeti na ulici treba imati skromnost i otvoreno srce, kazuje Miljenko Udorović (58) koji na hrvatskim ulicama, od Karlovca, Rijeke, Zagreba pa do Zadra i Splita, provodi posljednjih 40 godina. I onda kada ste takvi, to vam se vrati, pojašnjava. Prositi je prvi puta počeo u Zagrebu kada je mu je umro otac.
– Bio sam tada na starom autobusnom kolodvoru i tamo sam počeo. Završio sam obućarski zanat u Dubravi, nakon čega sam krenuo u Rijeku gdje mi se udala majka. Tamo sam boravio 25 godina. Prosio sam kod Indexa, na Brajdi, kod sindikata… prepričava svoju priču Miljenko.
Skrasio se posljednjih petnaestak godina u Karlovcu, no put ga tijekom ljetnih mjeseci odvede prema obali. U Zadar ljeti dolazi posljednjih 20 godina.
-Ljudi me znaju i bolje mi je nego tamo, jer u Karlovcu sada nema ljudi. Možeš sjesti na ulicu, ali jednostavno nema nikoga. U Zadru me, pak, prepoznaju oni koji dođu iz Karlovca. Nasmiješe se kad me vide.
Ljudi su fini prema njemu i uvijek mi pomognu, ističe Miljenko.
– I u autobusu i u vlaku, pa i ovako kada prođu. Nije mi bitno da mi daju novca, dobro je i kad me pozdrave, jer i to mi znači. Mnogima kažem ‘ne morate mi svaki dan dati, pa niste Abramoviči. Popričajte sa mnom i to je u redu’, pojašnjava.
Kada je vruće, donose mu i sladoled, druge dane burek…
– Evo, i robu mi donesu. Ljudi su jako brižni, često si nemam za robu pa pomognu. Ove hlače sam gledao koliko dođu, sto kuna su koštale rabljene. Nisam imao toliko, pa su mi ih donijeli. Od dva milijuna njih, možda bi se našao jedan koji je baš arogantan i bezobrazan. No do tog jednog, treba proći dva milijuna ljudi, to nije malo, kazuje Miljenko.
Usprkos tome što na ulici često prose i oni koji nisu u tako teškim životnim situacijama, narod u Zadru je dobar, ističe.
– Zadrani su dobri po pomoći. Kao i Splićani. Prema meni su fini. A što me najviše gane? Kada mi dođu dječica, pa onda od svoje marende odvajaju kune. Ne želim da odvajaju od svog sendviča ili soka, pa ne želim primiti novac, ali oni su neumoljivi, odvajaju kunu po kunu. To je najljepše i to me uvijek gane, priča Miljenko.
I tijekom jučerašnjeg razgovora barem pet, šest prolaznika pozdravilo ga je, čučnuli su pored njega i ubacili nekoliko kuna u dlanove. Ulica mu pomaže da preživi. Šesto kuna socijalne pomoći jednostavno nije dovoljno za sve, pojašnjava, a i za ostalo se mora snalaziti.
– Evo vidite ove vijke u protezama, njih sam sam stavio, jer su stari popucali. Nove vijke mi prema rasporedu mogu staviti tek poslije ljeta. A ne želim biti u kolicima, pa ih popravim sam. Jer, ako zastanem, sjednem u invalidska kolica, nema povratka, mišići oslabe i to je to. Zato, moram se kretati, u kretanju je spas, poručio je ovaj vremešni čovjek s ulice.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
ODLUKA VLADE
Hrvatska kupuje dvije mobilne brodice-ljekarne, ići će u teško dostupna područja
Košarka
Košarka
Lakersi otpustili trenera: “Bio je pakao sjediti na ovom stolcu”
Scena
EUROSONG
Baby Lasagni stigao paket HNS-a, kad ga je otvorio ovo je odmah morao isprobati
Nogomet
Druga ŽNL, 18. kolo
Sv. Mihovil u derbiju pobijedio Raštane i preuzeo prvo mjesto
Svijet
PROCJENA FRANCUZA
Gotovo 150.000 ruskih vojnika poginulo u Ukrajini
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
EMOTIVNA PJESMA
Petar Strmota napisao emotivnu pjesmu u čast Franka Lisice: ‘Plače nebo, muka grlo steže sve jače…’
Crna Kronika
smrtno stradao
TRAGEDIJA: U Rovanjskoj smrtno stradao ronilac
Plodovi zemlje i mora
Najulov 2024.
Josipov impresivni ulov: ‘Kaos je bio toliki da sam mislio da ću je izgubit koliko je podivljala’
Zadar
WINGS FOR LIFE