Za posjet logopedu nikad nije prerano

Povodom ovogodišnjega Europskog dana logopeda, koji se svake godine obilježava 6. ožujka, zadarska podružnica Hrvatskog logopedskog društva će u srijedu, 11. ožujka, organizirati okrugli stol na temu »Danas čitam. Sutra…?«, koji će se održati u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru s početkom u 12 sati.
Inače, ovogodišnja tema Dana logopeda je »Poremećaji čitanja i pisanja – nove tehnologije i novi pristupi«, a zajedničko obilježavanje u organizaciji Hrvatskog logopedskog društva održano je u Zagrebu 6. i 7. ožujka.
Osim navedenog okruglog stola, u Zadru se Europski dan logopedije obilježava i na manifestaciji Dani kroatistike 2020. pri Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru. Tema programa je čitanje, te će logopedice Deniza Marasović i Ivana Marcelić tim povodom danas, 9. ožujka u suradnji s Udrugom Lampica održati radionicu »Emocionalni svijet učenika s disleksijom«.

Dvoipolgodišnje dijete govori svega nekoliko riječi
I ovogodišnji Europski dan logopeda bio je prigoda da se upozori na nedovoljan broj logopeda koji su u Hrvatskoj već dugo deficitarno zanimanje. Tako je Hrvatska, po broju ovih stručnjaka, čija je pomoć neophodna djeci, ali i odraslim osobama s govornim poteškoćama, ispod europskog prosjeka. Dok u EU, primjerice, jedan logoped dolazi na 3.000 do maksimalno 4.000 stanovnika, u Hrvatskoj je taj omjer jedan logoped na 7.000 stanovnika.
Ni na zadarskom području logopeda nema dovoljno, iako se njihov broj zadnjih godina povećao, no to još uvijek nije zadovoljavajuće s obzirom na sve veće potrebe za ovim stručnim kadrom.
U zadarskoj podružnici Hrvatskog logopedskog društva naglašavaju kako kod roditelja ima mnogo dvojbi i nejasnoća vezanih uz komunikacijske i jezično-govorne teškoće čije je
pravovremeno detektiranje od iznimne važnosti. Stoga članice zadarske podružnice HLD-a – Duška Perić Krpeljević, Tamara Alibašić Ciciliani, Antea Žaja, Anamarija Jurin, Matea Jović, Tajana Cvjetković, Nikolina Jezernik i Jelena Degač, u prigodi ovogodišnjeg Europskog dana logopeda žele ponuditi odgovore na neka od najučestalijih roditeljskih pitanja iz različitih područja logopedije.
– Jedno od čestih pitanja zabrinutih roditelja vezano je uz trenutak prvog odlaska logopedu, kaže Duška Perić Krpeljević, mag. logoped i članica zadarske podružnice Hrvatskog logopedskog društva, te navodi primjer zabrinute majke koja je uočila da njeno dvoipolgodišnje dijete govori svega nekoliko riječi, pitajući se je li prerano za odlazak logopedu.
– Za prvi posjet logopedu nikad nije prerano. Ako su roditelji zabrinuti, ne mogu opušteno i prirodno poticati razvoj svog djeteta, bolje je posjetiti logopeda i savjetovati se, nego čekati i zabrinuto strepiti nad djetetovim razvojem, kaže logopedica Duška Perić Krpeljević i navodi da će logoped procijeniti komunikacijske i jezično-govorne vještine djeteta i dati roditeljima savjete kako ga poticati u svakodnevnim situacijama i igri. Pravovremeno javljanje je bitno zbog činjenice što se u podlozi nedovoljno razvijenog govora nerijetko kriju dodatne teškoće, prvenstveno teškoće komunikacije, pažnje i koncentracije, motoričkog planiranja i slično. Bez logopedske procjene, teško je odrediti pravi uzrok kašnjenja u govoru, pa se samim time i zakašnjelo djeluje na uzrok. Važno je istaknuti da čak 30 posto djece s jezično-govornim odstupanjem u najranijoj dobi, zadrži neki oblik jezično-govornih teškoća i kasnije u djetinjstvu iz čega je još jednom vidljivo kako je prevencija – najbolja intervencija!

Pitanja i nedoumice roditelja
Među nedoumicama roditelja je i činjenica što su mnoga djeca naučila puno engleskih riječi gledajući crtiće na televiziji i youtubeu, pa se roditelji pitaju je li to dobro ili loše, odnosno trebaju li to poticati.
– Rano izlaganje djeteta ekranima nije dobro jer utječe na cjelokupan djetetov razvoj i način funkcioniranja mozga. Istraživanja pokazuju da djeca koja su puno izložena ekranima često imaju kraću pažnju i kasne u razvoju jezično-govornih vještina. Učenje engleskog jezika s ekrana nije prirodno i funkcionalno jer dijete ne uči riječi koje su mu potrebne za komunikaciju (npr. daj mi piti, hoću jesti, želim se igrati) već usvaja niz pojmova (abecedu, brojeve, boje, oblike) koji nemaju funkcionalnu primjenu, objašnjava dalje Perić Krpeljević.
Treba li dijete znati čitati i pisati prije polaska u školu, pitanje je koje također muči mnoge roditelje.
– Ne treba, ali se pred polazak u školu očekuje da ima razvijene predvještine koje će mu omogućiti uspješno ovladavanje čitanjem i pisanjem: slogovna analiza i sinteza, prepoznavanje i proizvodnja rime, izdvajanje prvog glasa, glasovna analiza i sinteza, prepoznavanje i imenovanje slova, glasovno stapanje (sinteza), glasovna raščlamba (analiza) i prepoznavanje slova predstavljaju najznačajnije prediktore uspješnosti početnog čitanja i pisanja, kaže još logopedica Duška Perić Krpeljević.
Među učestalim pitanjima roditelja je i ono o primjerenom programu školovanja za dijete koje ima disleksiju, što objašnjava Tamara Alibašić Ciciliani.
– Za dijete s disleksijom, najčešće je najprimjereniji program školovanja redoviti program uz individualizirani pristup. Učenik usvaja sve sadržaje, ali se primjenjuju specifični postupci i metode u radu, kaže Tamara Alibašić Ciciliani, ističući kada je riječ o pravima djece s disleksijom pri upisu u srednju školu, djeca s rješenjem o primjerenom programu školovanja imaju pravo izravnog upisa u programe obrazovanja za koje Hrvatski zavod za zapošljavanje daje preporuku.