Za njega su sjećanja – i kad bi govorio kako se Hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade, bila drama s dva protagonista. A to je ostala i danas: To su zemlja i Branitelji. U ratu i miru, za njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima se Ona desila slučajno. To ga je ispunjavalo gorkim i onim njemu samo svojstvenim ponosom. Često se je pitao.. a možda se je i nadao da će ga, ako ne ovi sadašnji.. da će ih potomstvo razumjeti. A opet mu se činilo da se ta njegova generacija izdigla iznad te nade. I još mnogih drugih??? Ili je sumnjao. Mislio je kako je domovina ostvarena protiv volje ne samo većine, ne samo Jugoslavena.. nego protiv većine njegove vlastite elite. Koliko li je ljudi u povijesti ove nesretne Trojedne kraljevine bilo suočeno s istom takvom dramom: Da uvjek su tu oni protiv njih samih.. Hrvati protiv Hrvata. Njegova je odrješitost nesvakidašnja.. odlučnost. Čvrstina. Ali napokon je.. i on samo čovjek, a ne lice neke drame. Ne dramsko lice.
Sudi se svemu
Pitao se? Kad bi se radilo samo o fajtu.. o bitkama… Onda čemu bi oni bili potrebni? Ti branitelji… Ako je trebalo zatvoriti jednu neponovljivu knjigu povijesti za taj posao bila je dovoljna ona Hrvatska.. petog kolovoza… U tim sjećanjima na rat neka nepovjerljiva suzdržljivost ne dopušta mu da iskaže ono najbitnije. Čega je on, uostalom, svjestan. Sudi se svemu. Svemu u vezi s njime. A onaj koji danas brani Hrvatsku ne može je braniti protiv njezinih branitelja. To taj mora znati… Tako stoje stvari. Mislio je: S onim što smo mi željeli.. o čemu smo sanjali, svršeno je. Stvarno je svršeno… Ne znam možda me Hrvatska još može iznenaditi… Ali sumnjam. Zasad će ona popuštati. Svima. To je proces. Odavno, još davnih je dana to započelo. I vjerojatno će to bez večeg značenja potrajati – ukoliko ne nastupi nešto nepredviđeno. Zemlja se opredijelila za bolest. Rak. Za te bolesnike. Što on tu Branitelj može? On nikad nije izjednačavao Hrvatsku i njene političare. Ali sad ne želi kazati političari su se opredjelili za bolest… Nego zemlja se opredijelila.. Zemlja… Sa snom je završeno… Braniteljskim snom. Snom koji ponovno je uskrsnuo Hrvatsku oslanjajući se na vjeru u bolje. U nešto. Vjera može imati samo religiozni smisao… Uvjek samo to. A on je vjerovao u taj svoj san o Hrvatskoj. Vjeruje i danas. A svaka vjera koja u sebi uključuje pozvanje,.. bila ona u službi Gospodina našega razapetog Krista ili jednako tako razapete Hrvatske zarazna je. Njegova vjera u Hrvatsku ne bi bila dovoljna da od njega učini Branitelja njezinoga. Ali bez nje, on bi bio samo "pobjednik" nepozvan, koji se je umiješao u taj rat… Koji je u stvari poražen svojom pobjedom premda se je junački borio.
Pobijeđeni pobjednik
Zato nastoji vjerovati.. u svoju Hrvatsku.. u nju pobjedničku zemlju Branitelja. Pobijeđeni pobjednik… Branitelj Hrvatski… Ruši se pod teretom bolesti zemlje… Ali on nije opsjednut sobom ko bolesnici hrvatski… On opsjednut je još uvjek Hrvatskom. U trenu kada ga se Hrvatska odriče. Kada ga napušta… Sudi. On se povlači u tišinu doma. I ne pomišljajući ostaviti Je. Ostaviti San zbora Narodne garde. Jer on je ZENGA. On je Hrvatska. On je donio onda, godine one devedeset i prve, odluku da to postane. Nitko u to onda nije vjerovao.. a ponajmanje on sam. Ali on je odlučio… Biti Hrvatska. Kad je pregaženim Hrvatima.. kad je cijeloj iznenađenoj Europi rekao… Cijelom tom svjetu kazao… Hrvatska postoji!!! Tko bi se osim njega Branitelja to tada bio usudio reći… Gromoglasno… Djelom… Poginućem.. svojim… Reći zadnjim dahom.. Hrvatska postoji jer vjerujem u nju? Političari?! Ova agonija.. ove afere.. ovaj jad zemlje nije nastupio zato što Hrvati imaju sve manje razloga da vjeruju u Hrvatsku. (Zbog privatizacije, afera, izručivanja branitelja, kriza, pljački) već zato što više nisu kadri vjerovati nikome… Vjerovati ni u što.. jer nemaju snova branitelja Domovine. I zato kad sve pođe po zlu. Kad treba donijeti odluku. Treba svoj pogled uspraviti prema vrhuncima domovine. Prema Branitelju; ondje među imenima dvadeset pet tisuća besmrtnika.. nema prepreke.. ni nevjere… Jer ti će mrtvi prekinuti svoju šutnju ako Hrvatska bude dovedena u pitanje. Budite bez brige. Neka se zna.
Ne okrivljava nikoga
Premda Branitelj sad stoji po strani od svega ovoga što se sad dogđa… Barem se tako čini. Jer to nije ono što je on htio. To je nešto drugo. On ne okrivljava zbog toga nikoga… Okrivljavanje je, zna to Zenga, samo znak slabosti. Uvijek… Ali u njega još vjere ima… U Hrvatsku… Zato poglavlje još nije zaključeno… Još korice nisu sklopljene knjige njegove. Jer da je tomu tako onada bismo opet.. po tko zna koji puta u povijesti svojoj na zemljopisnoj karti pratili pobjedničke etape drugih… I majstorski o njima raspravljali..! Vjerujem, reče sebi, vjerujem da još vjere u Hrvatsku ima. Nada uvijek pobjeđuje.. kao i Zenga. Reče.. treba samo vjerovati.. kao onda. U Hrvatsku.. jer Hrvatska postoji!!!
najnovije
najčitanije
Zadar & Županija
PRVOMAJSKI PRAZNICI
Iskusite vrhunski “Pag na meniju” doživljaj
Zadar & Županija
RELIKVIJA
Svečana proslava Svetog Trna u Pagu ove subote
Zadar & Županija
JAVLJA HEP
Brojne ulice u Zadru i županiji dio utorka bez struje
Hrvatska
FINANCIJSKO TRŽIŠTE
Hrvati i dalje više vjeruju bankama nego dionicama. Ulagačke alternative ih baš i ne zanimaju
Hrvatska
DIP
Milanoviću uručeni konačni rezultati izbora, kreće rok od 20 dana za konstituiranje Sabora
Zadar
NAŠ ZADAR
Popularna zadarska stranica oduševila snimkom s vjenčanja: ‘Ne bude li mi ovakav pir, neću se udavat’
Zadar
Fra Andrija Bilokapić
Dobitnik županijske Nagrade za životno djelo: ‘Abortus, transrodnost, eutanazija, sve su to bolesti našega društva’
Zadar
NESREĆA
[FOTO] Nesreća kod City Gallerie, auto se zabio u stup
Crna Kronika
KRAĐA
BIZARNA KRAĐA U LISIČIĆU Zatečen kako vadi i krade kamene ploče
Županija
MAMAC MANIFESTACIJA