Unatoč životu prepunom gubitaka, barba Šime i dalje živi za to da pomaže bolesnima

Predivna priča izvanserijskog čovjeka koji je cijeli život posvetio brizi o svojim bližnjima dolazi nam s otoka Ugljana. Barba Šime  proživio je zaista težak život, prepun borbe s bolešću koja je dan danas  tabu tema. Naime, to je čovjek koji u svojih 86 godina života brinuo o  svojoj dementnoj punici, potom šizofrenoj kćerci, i na kraju o dementnoj supruzi. Gotovo cijelu svoju obitelj Šime je ispratio na onaj svijet,  ali to je učinio s velikom ljubavlju i požrtvovnošću.
Vitomir Višić, voditelj Odjela za demencije, psihijatriju starije životne  dobi i palijativnu skrb duševnih bolesnika, ispričao nam je priču o  svom susjedu iz Preka, prijatelju i čovjeku velikog i iskrenog srca, barba  Šimi.
Ljubav i tragedija
-Njegova supruga Jozica bila je naša pacijentica do prije misec dana  kad je nažalost preminula. Bolovala je od Alzheimerove demencije pa  se često događalo da ne prepoznaje svog Šimu, no to njega nije sprječavalo da joj svaki dan dođe u posjetu, bilo sunce, kiša ili snijeg,…  Svaki dan je dolazio poljubiti je na dolasku i odlasku, prošetati ju i  nahraniti, sve je činio samo da s njom provede što više (preostalog)  vremena, ispričao nam je dr. Višić dodavši kako je Jozica došla na Odjel  demencije kao palijativni pacijent. U dva navrata je bila na Odjelu, prvi  put 11 mjeseci nakon kojih se izvrsno oporavila. Tada je Šime zamolio  ako ju može odvesti doma kako bi se sam brinuo za nju. No nije uspio.  Drugi put je bila 2 mjeseca, nakon čega je zbog daljnjih zdravstvenih  komplikacija preminula. 
Dr. Višić nam je spomenuo kako je Šimina kćer Branka, unatoč šizofreniji, znala izvrsno svirati harmoniku pa je često svirala drugim pacijentima na Odjelu kako bi im podignula raspoloženje.  Nažalost, Branka  je naglo preminula od posljedica srčanog udara samo 6 mjeseci prije  majke. 
-Svima na Odjelu je bilo iznimno teško zbog barba Šime. Imao je tako težak život prepun gubitaka, u kojem je stalno skrbio o drugima, posvetivši im cijelo svoje vrijeme. No, ni svi ti udarci ga nisu pokolebali.  Naime, nedugo nakon smrti supruge, Šime je došao na Odjel prijaviti  se za volontiranje, kazao je dr. Višić.
Dobra duša Odjela
-Kada smo ga upitali zašto, odgovorio nam je: “Radim to cijeli život i  ne znam za drugo. Sada kad nema Jozice, jako sam usamljen sam pa  sam odlučio barem nekome pomoći dok još uvijek mogu. I dobro je jer  se maknem iz kuće, ispričao je dr. Višić dodavši kako gotovo svakodnevno dolazi volontirati na Odjel, vodi pacijente u šetnju, druži se s njima,… Kako navodi dr. Višić, obavlja sav onaj ljudski dio koji liječnici  zbog mnoštva obveza često ne stižu. 
-Gledali smo to dvoje ljudi od 80-tak godina kako se vole i kako joj  svaki dan govori "dobro jutro ljubavi". To je uistinu bila prava ljubav,  kazao je.
Ono što je još važnije za naglasiti je da Šime ima ugrađen pacemaker,  tako da je i on sam narušenog tjelesnog zdravlja, a to što radi je izniman napor, objasnio je dr. Višić. 
-Ali on dolazi, sa svojim malim, a velikim životom sudjeluje u našim  aktivnostima, dio je našeg odjelnog tima, kazao je. A kada ga pitaju o  njegovim dobrim djelima, barba Šime uvijek fokus sa sebe prebacuje  na Odjel, sestre i liječnike koji tamo rade. Barba Šime ne smatra da radi  išta posebno, već nešto što istinski voli, ispričao nam je dr. Višić.