U legendu idu ljudi čista lica

 
Hej za nas nisi htio znati.. a vidio si kako umiru Hrvati. U ranama koje se ne vide… U ćeliji malenoj. Na pozornici svijeta. Nevin. Dira li te moja nesreća? Cijankalij popijen? Djeca otuđena… Boli bilo nije.. ljudi nevini u ćelijama trunu. Ja sam napokon na miru… Tišina se na vrijeme odmaknuto navikava. A ti Domovino.. isto. Radiš sve što od tebe traže. Što ti kažu. Bez svog stava. Gmižeš. Pred nogama mirisnim. Moćnim.. opranim. To nije moja čizma što gazila je Vjetar, to cipelica je lakirana. Koja srce ne dira. Uštogljeno tuđu sviralu svira. Pjeva, kako drugi hoće, svra isto tako. Čovjeka se branitelja odriče lako. Samo ravnodušnost biva sve veća. Sluge sluganski služe, poslužuju suce. Iznose intlektualnom manirom, sve što se iznjeti može. Istinu??? Istinu za laž!!! Laž za istinu!!! Za sitni interes skupine. Koje face drske. Skupine ljudski sitne interes sitni gladno grabe i čovjek bijedni otupljuje.. krivokletnici se krivo zaklinju. Po količini krivotvorina.. presedan je.. u čitavoj povijesti ljudske hrvatske gluposti. Vrhunac svih vrhova pameti u Hrvata. Maestro svira, jedan u orkestru pjeva.. al niko dirigent nije.. takav im je kvocijent.Teško je zbrojiti dva i dva.. zašto su oslobođena ona prva dva.. a zašto sam otrov ispio ja.. i.. za što trunu pravednici. Nevini. Kao krivci zatvorenici.. kažu zločinci. Čovjek trune. A vrijeme odmiče. Kažem vam jadni smo u kavezima našim. Ja sam svoljom voljom Slobodan.. u smrti.. Ruka mi još drhti al slobodan sam u svojoj slobodi… Vi u zatvoru. Zatvoreni. Svome. Mozgu malome. Premda zakopan.. spaljen… Ja još mogu misliti Slobodno. Vama misao vezali su ko okovom. Okovali misao.. što teže od toga biti može. Nevoljnici. Teški se dani spremaju. Kažem vam ko prijatelj.. ko brat.. koji za Domovinu tukao se. Učinite nešto da vas Hrvatska zavoli. Ako dođe netko i kaže mi.. Domovina će činima koje činite ovim napredovati.. dao bih si oba oka iskopati iako više onako pametno ne gledaju.. iako su nestala u Cijanida zagrljaju.. jer i ćorava kokoš u silosu punom zrno će ugrabiti. Jer iako sam slijep, mrtav, spaljen.. moja domovina je ko ja slobodna.. ide joj. Ali ako je slaba.. JADNA! OKOVANA! Stotinu očiju imati mogu. Mogao sam i u zatvoru nevin trunuti.. ne se otrovati.. pustilo bi me kao druge.. osuđen šetati..Ne ja to neću.. neću. Slijep pri zdravim očima ostati. Muzikant tuđih žica postati.. ne hvala. Zbog čega li se rodila domovina, nakon stoljeća ropskih. Da robom opet postane?!

San svakog ratnika
Vrijeme odmiče, naše se lice briše. Čak se i ona slavna vojska što Gardom su je zvali, navikava na činjenicu da se generalima njezinim sudi. Da se truju ljudi… U Hagu i kod kuće. Ubijaju se drage volje dragovoljci.. da se njoj samoj Gardi hrvatskoj sudi, jer vodila jest najčišći od ratova svih.. Domovinski. S najmanje kako oni to zovu u »Čistim ratovima« koleteralnim štetama. Činjenice da nijedna akcija njena nekažnjeno nije prošla. Apsurdno, a s druge se strane te iste operacije besmrtnika slave. Fanfarama. Slave ih oni koji u njima bili nisu. I ti bi svi sad tu zemlju vodili. Bez imena onih koji nosili su ih. Uđosmo u NATO. Zahvaljujući kome? Snu svakog ratnika onog od Vukovara do Oluje. Pod kišobran. Pod zaštitu. San svakog od nas zapadnjaka.. pravednika… Sanjali smo ga – čekali. Ko ruku brata. Brata zastitnika. A sami smo ostavljeni bili. Usprkos svemu.. svima usprkos Pobjedili. Pa nisu nas htjeli…
Pobjeda što prlja se i briše. Čista. Pravedna, poštena, koliko rat pošten može biti. A Tužitelj i sluga s time se ne mire. S tim narodom, vojskom tom, što obranila jest Domovinu. Njima potrebne nisu legende.. ljudi stava. Desni i lijevi. Sirotinja uspravne Kičme, Smeta im to.. da će istinu otac ispričati sinu. Optužuju nas za sve i svašta.. što god može inscenirati ljudska lisnica prazna je u stanju.. ili bolesna mašta. Brišu se naši nestali. Ranjenima se na usta flaster meće.. Šuti.. dobro ti je… Rade to oni koju ukrali jesu pobjede, koji privatizirali jesu političke stolice. Poduzeća. Krivo se zakljinju, kunu.. za dolar jedan, eur, za hrvatsku »Čvrstu kunu«. I još ti kažu »Izmislili jeste neprijatelja« i urote nepostojeće… Da je Hag politički sud.. da je aparat sile i prinude koji služi sili birokrata da u pokornosti drže male. Al velike puput mene ne.. nisam ima straha.. dok pjena mi je bijela na usta izlazila…

Ista se kaša kusa
Hrvatska je Sloboda sa slobodanom Praljkom opet bila… To i ptice su na grani znale.. osim vas svirača. Kompozitora i pjevača… Lipe li sreće, kažete Urote nema. A vezali.. potezali.. ko pse ljude nevine.. osudili… Hrvata nevina… Sude..o Hrvatske Lude… Domovina je gospodo, ljudi važnija od sviju nas… dok nju imamo, čujemo se.. imamo glas. Slobodne zemlje. Zato je Slobodan cijanid popio, jer čovjek je bio.. nevin… Neka napreduje. Neka raste. Neka nas svih preskoči.. jer tako mora biti… U bolje moramo vjerovati.. ipak će bolje za Hrvatsku doći. Jer stvorili su je ratnici.. žrtva ju je stvorila. Oni što potukli su tenkove jugoslavenske, samo Srca htijenje.. Mladosti, satrvene, prerano usmrćene. Zatvorene. Od Kukavica svojih ekselencja, ilustrisimusa. Ostavljene.. zaboravljene.. a htjeli bi ti Hrvatsku voditi… Uvijek se ista kaša kusa. Nepravednici udaviše pravednike. Krasne li slike. Za račun tuđe klike.. sitno se prodala duša. Zašto su ljudi izginuli??? Sakaćeni bili.. zašto su im udove amputirali? Za slobodu Domovine! Gdje li je Sloboda i Pravda? Pitao sam se tada.. pitam se i sada… Poslije presude one.. i moje će unuče ko ja biti unuk neprijatelja roda.. a mislio sam 91. evo sloboda… Na noge… Ko to ima u rukama danas sudbinu Domovine? Koliko ih dostojnih, crvići puzavci i svirci. Tajkuni privatizacije heroji. Slavom pokriveni.. trabanti muzikanti tuđih gusala svirci. Jadni kreteni. Stvoriše sliku o sebi i vani i unutra da jesu nešto. A to su što su.. glumatala. Što uništiše ratnika, obrtnika, seljaka, Domovine tvorca, zatvorena borca… Ja barem živim Slobodan od onog dana.
A onom tko gledao je kako nevin čovjek umire zbog nepravde, zbog ostavljenosti.. kličem: Svega, svega se osim Slobode slobodna Hrvata, Slobodan Praljak odriče. Svirci moji ne svirajte više.. Hrvatska slobodno diše.
Godine idu, u legendu naroda prelaze ljudi čista lica, za razliku od kukavica, Svirci moji.