U Kneževoj palači izložba o Piri Reisu

UNESCO je 2013. godinu proglasio Godinom Piri Reisa, uz 500. obljetnicu objave karte svijeta ovog osmanskog kartografa, znanog još i kao kartografa sultana Sulejmana Veličanstvenog. Piri Reis bio je istaknuti pomorac, geograf i kartograf koji je u prvoj polovini 16. stoljeća izradio brojne pomorske karte koje su kvalitetom bile umnogome bolje od istodobnih karata koje su izrađivali europski kartografi. Te karte odražavale su vrhunac moći Osmanlijskog Carstva te interes te države da ovlada Sredozemljem. Sukladno tome, na njima je detaljno prikazan i hrvatski obalni prostor.
Izložba “Piri Reis – kartograf sultana Sulejmana Veličanstvenog”, nakon niza hrvatskih gradova, dolazi 8. siječnja i u Zadar u izložbeni prostor Kneževe palače, s početkom u 19 sati. Na izložbi će biti predstavljene karte značajnijih hrvatskih luka i otoka, a priređuju je Turska zaklada za podvodnu arheologiju (TINA) u suradnji s Narodnim muzejom Zadar, Sveučilištem u Zadru i Hrvatskim geografskim društvom – Zadar te će ostati otvorena do 27. siječnja 2014.
Kitab-i-Bahrije
Piri Reis rođen je u Galipolju (Gelibolu) 1465. godine, tada najznačajnijoj turskoj pomorskoj bazi. S morem i plovidbom bio je upoznat još od najranijih dana, naime njegov stric Kemal Reis bio je poznati gusar i moreplovac s kojim je Piri počeo ploviti i od njega učiti. Prema izvještaju Katipa Čelebije, Piri je surađivao i s turskim gusarom Barbarossom u pljačkanju francuskih trgovačkih brodova. Od 1487. do 1493. plovio je obalom sjeverne Afrike, Španjolske i Italije kao i otočjem zapadnog Sredozemlja. Za vrijeme plovidbe vodio je bilješke i skicirao obale i otočja. Skupljao je crteže i karte. Godine 1487. sudjelovao je u napadu na Malagu, iako mu je bilo tek 16 ili 17 godina. Sudjelovao je i u pomorskim bitkama kod Valencije, Sardinije, Sicilije i Korzike. Kako je pod sultanom Bajazidom napredovao njegov stric tako je napredovao i Piri te je u tursko-venecijanskom ratu 1499. – 1502. zapovijedao vlastitim brodom u Kemalovoj floti.
U Galipolju je 1513. sastavio prvu od svoje dvije karte svijeta, a ostao je upamćen i po svom djelu Knjiga o plovidbi, upute za pomorce, u originalu Kitab-i Bahrije, u kojem su objedinjene njegove bilješke i karte. Revidiran i proširen (210 umjesto 130 poglavlja i karata) rukopis iz 1526. je posredovanjem Ibrahim Paše predan sultanu Sulejmanu Veličanstvenom.
Osim obilja podataka o Sredozemlju, gradovima i zemljama na njegovim obalama, pruža i vrlo precizne podatke o pomorstvu i navigaciji toga vremena.
Dalmacja kijilari
Kitab-i Bahrije je dio portulanske tradicije kasnog srednjeg vijeka i početka renesanse. To je priručnik za pomorce, slično kao što su bili izolari i portulani. Ujedno je pravi pomorski priručnik za navigaciju Jadranskim morem. Godine 1528. – ’29. Piri je izradio i drugu kartu svijeta, koju je također poklonio sultanu. Na njoj su zabilježena nova otkrića. Jedini sačuvani dio je četvrtina cjelokupne karte, odnosno opis Atlanskog oceana s dijelom Novog svijeta.
 Jedna od verzija Pirijevog atlasa Kitab-i Bahrije iz 1526. čuva se u knjižnici Silejmanije u istambulskoj Aja Sofiji u Istambulu. Ta je verzija službeno faksimilsko izdanje objavljeno u četiri sveska 1988. u izdanju turskog Ministarstva za kulturu i turizam u Ankari. U drugom svesku s podnaslovom Dalmacja kijilari objavljene su 23 karte hrvatske obale i otočja istočnog Jadrana. Taj svezak sadrži karte gradova Dubrovnika s okolicom, Šibenika, Zadra, Medulina, Pule, Rovinja, Vrsara, Poreča, Novigrada, Umaga, zatim karte otoka Mljeta, Korčule, Visa, Hvara, Molata, Škarde, Raba, Premude, Paga, Krka, Cresa, Unije, Verude. Njegovi se portulani ubrajaju među najstarije kartografske dokumente osmanske izrade koji hrvatske zemlje prikazuju u krupnijem mjerilu.
Godine 1547. Piriju je dodijeljen čin reisa, admirala, te je zapovijedao brodovima na Crvenom i Arapskom moru, koji su bili stacionirani u Suezu. Posljednji pohod vodio je protiv Portugalaca kod Hirmiza 1550. – ’52., ali nije zauzeo citadelu. U starosti od osamdeset godina, optužen je za intrige na dvoru i urotu te pritvoren. Dodatno je optužen za napuštanje flote i kukavičluk zbog zaštite vlastitih interesa i bogatstva. Sultan Sulejman Veličanstveni ga je optužio za izdaju i osudio na smrt. Pogubljen je 1554. u Egiptu, a njegova su bogatstva dodijeljena državnoj riznici i otpremljena u palaču Topkapi Serai u Istambulu.