»Treba čuvati tradiciju jer vidimo da svijet ide ukrivo«

Blagdan sv. Marije Magdalene u četvrtak 22. srpnja svečano je proslavljen u mjestu Sveta Marija Magdalena gdje se nalazi crkvica Sv. Marije Magdalene iz 10. st. Svečano misno slavlje u toj crkvici predvodio je fra Nikica Devčić, župni vikar župe Presvetog Srca Isusova iz Zadra, koji je rodom iz Devčić Drage, obližnjeg mjesta Svete Marije Magdalene.
Suslavio je don Marinko Jelečević, župnik župe sv. Jurja u Starigrad – Paklenici, kojoj pripada mjesto Sveta Marija Magdalena gdje se misa služi na svetičin blagdan 22. srpnja, na blagdan Sv. Ivana evanđeliste 27. prosinca i na Uskrsni ponedjeljak.
To priobalno podvelebitsko mjesto zadnja je lokacija na sjeveru kopnenog dijela Zadarske nadbiskupije uz Jadransku magistralu, na granici gdje započinje Gospićko – senjska biskupija.
Magdalena je iz grada Magdale na Genezaretskom jezeru. U crkvici se nalazi slika Magdalene, mještani je zovu Mandalina, u čijoj je pozadini motiv podvelebitskog mora, prizor poput Genezaretskog jezera, rekao je fra Nikica.
»Isus je Magdalenu oslobodio od sedam đavola, zloduha. Dakle, Magdalena ima jako osobno iskustvo Isusova oslobođenja i spasenja. S još nekim ženama, prati Isusa i apostole od Galileje prema Jeruzalemu. Poslužuje Crkvu koja se tek rađa« naglasio je fra Nikica.

Prva vidjela uskrsloga Isusa
»Marija Magdalena otkriva najpotresniji događaj u ljudskoj povijesti – Isusovo uskrsnuće, u trenutku kad je sâm Isus oslovljava njenim imenom – Marijo! To je susret s uskrslim Isusom na tako osoban način. Marija Magdalena je prva vidjela uskrsloga Isusa« istaknuo je fra Nikica, podsjetivši da je prema Ivanovom evanđelju, Magdalena stajala uz križ Isusov s Marijom i Marijom Kleofinom te je s još nekim ženama bila prisutna kod Isusove smrti i ukopa.
»Na dan Isusovog ukopa, na Veliki petak, nije bilo vremena da se dovrše pogrebni obredi. Zato su u tu zoru, obavijenu tugom, žene pošle na Isusov grob s miomirisima. Prva stiže Marija Magdalena. U njenom posjetu grobu odražava se vjernost tolikih žena koje posjećuju naša groblja, godinama i tako očituju da ljubav, da one najdublje veze koje nas povezuju međusobno, ne prestaju smrću. Nego, nastavljamo biti u vezi, u komunikaciji s našim dragim pokojnicima. Mi vjerujemo u uskrsnuće tijela, u život vječni i u Bogu živome naši su pokojnici živi« poručio je fra Nikica.
Propovjednik je rekao da nas i ta crkvica sv. Marije Magdalene u istoimenom podgorskom mjestu »podsjeća na Isusov grob. Grob je bio izdubljen u stijeni, a Magdalena je morala napraviti veliki napor, prepustiti se milosti Božjoj, da povjeruje da je Isus živ. Nakon prvog posjeta grobu, Magdalena se vraća razočarana na mjesto gdje su se učenici skrivali«.
Propovjednik je istaknuo da je na primjeru Magdalene lijepo i korisno primijetiti kako »Marija Magdalena bitne stvari ne rješava sama, nego ih rješava u zajednici – a to je Crkva«.

Osobna povijest spasenja
»Idući Šimunu Petru, prvom Papi i ljubljenom učeniku, apostolu Ivanu, Magdalena im javlja da je kamen s groba dignut. Ona misli da je netko ukrao Isusovo tijelo. Tako njen prvi navještaj nije vijest uskrsnuća, nego krađe tijela od nepoznatih ljudi, dok je Jeruzalem spavao. Zatim je Marija Magdalena drugi put na grobu. Nešto joj ne da mira. Zapravo, njena ljubav prema Isusu, to je ljubav zaručnice prema svome zaručniku, spasitelju Isusu« rekao je fra Nikica.
Fra Nikica je kršten u crkvici sv. Marije Magdalene 27. prosinca 1973. g., na blagdan sv. Ivana; krstio ga je tadašnji starigradski župnik don Čedomil Šupraha.
Od trenutka krštenja, kada smo otajstveno ukopani s Isusom u njegovu smrt i uskrsnuće s njim, počinje osobna povijest spasenja svakog krštenika, rekao je fra Nikica.
»Moji roditelji su iz zaseoka Pržunac kod Devčić Drage. Crkvica Marije Magdalene mi je tako bliska srcu i nastojim svake godine doći u tu crkvicu i slaviti u njoj misu, doći tu na svoj izvor djetinjstva Božjega, da mogu dalje hrabro poći u novu školsku i pastoralnu godinu, gdje me već postavi Providnost preko mojih poglavara« rekao je fra Nikica, poručivši: »Naše katoličke crkve nisu samo spomenici vjere u Isusa Krista, nego su to mjesta njegove prisutnosti u svetim sakramentima, nadasve u euharistiji. Mi ne slavimo samo neki spomen na ono što je bilo prije 2000 godina, nego spomen čin Kristove žrtve. Isto se događa na misi, Isus umire i uskrsava za sve nas« rekao je fra Nikica, zaključno ohrabrivši: »Tvoje i moje srce želi biti mjesto Božje prisutnosti, ne grob gdje je tama, trulež, nego mjesto gdje ćeš moći čuti glas Isusov, kako te zove po imenu: Ivan, Marko, Nikola, Marija, Lucija, digni se. Ne boj se. Kreni, Božje dijete. Ostvari naum Božje ljubavi, san Božji koji ima s tobom«.

Čuvati tradiciju
Don Marinko Jelečević, župnik župe Starigrad – Paklenica, rado tijekom godine dolazi u taj krajnji predio sjevernog dijela Zadarske nadbiskupije.
»Crkvica sv. Marije Magdalene je lijepa, fina, jednostavna, podsjeća me na štalicu gdje se Isus rodio. Tu se može doživjeti mirnoća, tišina, sabranost, duhovnost i svetost. Treba čuvati tradiciju jer vidimo da svijet ide ukrivo, želi izbaciti svu tradiciju i sve običaje. Mi to moramo čuvati i ići za tim« potaknuo je don Marinko, koji je sve pridošle vjernike nakon mise počastio osvježenjem u zajedništvu susreta u restoranu Jure čiji je vlasnik Nikola Vukić, ljubazni domaćin svakom putniku namjerniku koji se tu zatekne i zastane.
U tom predjelu netaknute, sačuvane prirode gdje se obronci planine Velebit spuštaju do magistrale i ogledaju u kristalno čistom moru, u mjestu Sveta Marija Magdalena trajno živi svega 18 stanovnika.
Mjesto okružuju uvale i drage koje nose naziv prema prezimenu ljudi koji ih nastanjuju, a ljeti u taj kraj dođu domaći i strani gosti te i slavlje sv. Marije Magdalene bude očitovanje Hrvatske u malom. »Ljudi su dobri, u vjeri, mole se, rade. Radišni su i pošteni, mogu im samo reći hvala« rekao je don Marinko.

Svaki dan pješače 10 km
Među osobitim poštovateljima Marije Magdalene je Marija Barić, koja svaki dan s jednom 85-godišnjom vitalnom bakom iz Barić Drage gdje živi, pješice ide 3,5 km do crkvice Marije Magdalene i natrag kući.
»Svaki dan pješačimo 10 km, hodamo uz magistralu, do crkvice sv. Marije Magdalene, želimo je obići, crkvica je naše odredište. U tome nas ne smeta ni jaka podvelebitska bura. Mi se zakaputamo i ništa nam ne smeta. Ta baka me na to potiče, nas to ispunjava. To nam je nadahnuće i pozitivna inspiracija za sve drugo u životu. Dala sam i da se obnovi slika Majke Božje u crkvici« rekla je Marija Barić u ime plemenitih i radišnih podgorskih ljudi, čuvara spomena i imena Svete Marije Magdalene.