Tko je htio gledati vjerojatno je već i pogledao

STARA SERIJA – CURE ZGODNE, RADNJA NEBITNA
Nikada ne gledam te domaće sapunice. Nisu mi ni zanimljive, ni  smiješne, gluma mi je nekako drvena i sve mi je to bez veze. Prvo sam  gledao nešto što se zove "Na granici" i moram priznati da i nije bilo  loše. Doduše, upao sam na pola serijala pa i ne znam tko je tko i zašto,  ali onako… Može se pogledati. A kada sam već skupio snage pogledati  jednu domaću seriju, okuražio sam se i pogledao drugu, a ta se serija  zove "Larin izbor" i to je evidentno repriza, jer se sjećam da je to već  bilo. Iskreno, htio sam vidjeti naše Zadrane Tamaru Šoletić i Juru Arasa,  ali ih nisam vidio. Vjerojatno su u nekoj drugoj seriji. Kažu da ima još  jedna. A ovu sam gledao kratko jer sam se uključio pred kraj. Tu je neka  relativno zgodna cura Lara koja treba nešto izabrati, što bi po naslovu  mogao zaključiti čak i onaj koji sluša narodnjake, jer za to zbilja i ne  treba neka inteligencija. Ima i jako puno nasilja, kriminala, nevjera, ali i  lijepih žena. Bile su dvije, a da li je to dovoljan razlog za gledanje,  odlučite sami. Uostalom, tko je htio gledati vjerojatno je već i pogledao.  Ustvari, vidi se da ovaj tjedan baš i nisam gledao televizijski program.
"TU SAM ČOVJEK, TU KUPUJEM" – VJEČNO GLUPI SLOGAN
Ovaj glupi slogan već godinama možete slušati na tv-u, radiju, plakatima, tisku… Godine prolaze, desetljeća, a skoro će i stoljeća, ali oni  stalno palamude jedno te isto. "Tu sam čovjek, tu kupujem". Strašno  me to nervira, a kada se nerviram, onda sam i ljut, a pogotovo opasan.  A koji im to vrag uopće znači? Da si čovjek samo dok se nalaziš u njihovim dućanima u kojima možeš kupiti tone kozmetičkih preparata neophodnih za preživljavanje. A kada izađeš iz njihovih odaja, u što se  onda pretvaraš? U monstruma, životinju, biološku otopinu…? Nešto tako glupo nisam jako dugo ni čuo, a ni vidio. "Tu sam čovjek, tu kupujem". Jadan ti je život prijatelju, ako ti je tako. Čovjek si dok se ponašaš  civilizirano, dok pomažeš potrebite, dok si koristan sebi i okolini, dok  stvaraš nešto kreativno, a ne dok kupuješ kozmetiku u nekom dućanu.  To može svaka praznoglava lutka. Iskreno… Poludim svaki put kada to  čujem, a oni neće odustati sve dok me ne strpaju u ludnicu.
TRADICIONALNI HRVATSKI SPORT KOJEM VEĆINA HRVATA  NE ZNA NI PRAVILA
U "Tv-kalendaru", inače jednoj od boljih emisija na tv-u (osim kada  se petljaju u politiku pa svašta izvale i ostanu živi), nikako da se oslobode ružnog običaja stavljanja Hrvatske u kontekst nečega u što ni po  čemu ne spadamo. Ovaj put se radilo o Američkom nogometu kojeg se  sjetimo kada se pojavi u nekom od mnogobrojnih američkih filmova  koje nam uporno serviraju, kao da ne postoji neka druga kinematografija koja bi se mogla prikazati. "Pa kakve veze mi imamo s tim sportom?"- s pravom će te se upitati. "Nikakve" – odgovorit ću vam ja, ali  tv- urednici ne misle tako. Nakon par povijesnih podataka o toj, nama  potpuno nepoznatoj, inačici ragbija, čuli smo nevjerojatnu tvrdnju da  je ovaj sport "intelektualno, odmah iza šaha" u što ja nikako ne mogu  povjerovati, jer sam od svega vidio samo gomilu momaka koji se otimaju za jajastu loptu i koriste svaku priliku da se valjaju po zemlji zapetljani u klupko.
A kakve to ima veze s nama? Ima, jer su rekli kako smo i mi dio toga  s obzirom da se i kod nas igra taj sport za koji je potrebno imati ogroman teren i 50-tak igrača. Da nas u to uvjere pustili su i snimku na kojoj se vidi ledina po kojoj trče neki kršni momci i to je to. Ah, da. Rekli  su da imamo i tradiciju. Kod nas se to naime igra od daleke 2005., što  će reći punih preko deset godina. Tradicija uistinu vrijedna poštovanja.