Tko će čuvati djecu kada vrtić nije dovoljan?

“Dijete nije uspjelo upasti u vrtić pa zato dolazimo do potrage za dadiljom. Ja radim kao medicinska sestra, a muž kao električar.” Ova rečenica iz oglasa obitelji iz Dugog Sela, objavljenog na platformi za pronalazak čuvanja djece Siterice.hr, sažima problem koji je ovoga ljeta ponovno postao jedna od najvećih briga roditelja male djece – nedostatak mjesta u vrtićima.

U Hrvatskoj tržište privatne skrbi raste dvoznamenkastim stopama upravo tamo gdje sustav ne stigne, a možda najupečatljivija činjenica jest da u državi ne postoji jedinstven, pouzdan podatak o tome koliko je djece ove godine ostalo bez mjesta u vrtiću. Državni zavod za statistiku u svom je obrascu za vrtiće doduše predvidio pitanje o broju neupisane djece, no priznaje da ga “velika većina vrtića ne popunjava” te da su, budući da to pitanje nije obavezno prema važećim EU uredbama, prisiljeni odustati od prikupljanja tih podataka. Slično priznaje i Ministarstvo demografije i useljeništva.

– Ministarstvo ne raspolaže podacima o trenutnoj dostupnosti mjesta u dječjim vrtićima na razini Republike Hrvatske, s obzirom na to da ne postoji jedinstveni centralizirani sustav koji u realnom vremenu objedinjuje podatke o raspoloživim vrtićkim kapacitetima, stoji u odgovoru Ministarstva, koje napominje da podatke o upisima i kapacitetima vode sami osnivači vrtića, prvenstveno jedinice lokalne samouprave.

Razmjeri krize

Taj administrativni rascjep nadležnosti ostavlja roditelje bez jasnog mjesta na kojem bi se moglo saznati koliko je djece stvarno pogođeno problemom – a upravo je to, pokazat će se, razlog zašto podaci s privatnog tržišta skrbi o djeci postaju neočekivano koristan izvor informacija o razmjerima krize.

Na početku pedagoške godine 2025./2026. u hrvatske vrtiće bilo je upisano ukupno 158.685 djece, navodi Državni zavod za statistiku. Od toga čak 83 posto boravi u vrtiću osam ili više sati dnevno, dok kraći boravak od pet sati ili manje koristi tek 8,8 posto djece. No sama činjenica da dijete ima mjesto u vrtiću, upozorava analiza platforme Siterice.hr, koja povezuje obitelji s pružateljima usluga skrbi i pomoći u kući diljem Hrvatske, ne znači da su time pokrivene sve situacije s kojima se obitelj tijekom godine susreće, jer se vrtićko radno vrijeme rijetko savršeno poklapa sa smjenskim radom, ranim jutrima ili iznenadnim potrebama roditelja.

Dok institucije priznaju da nemaju cjelovitu statistiku, Ured pravobraniteljice za djecu u svom Izvješću o radu za 2025. godinu dostupnost i priuštivost vrtića izravno je prepoznao kao područje u kojem su nužna poboljšanja.

– Kod pojedinih osnivača dječjih vrtića primjećujemo pomake u povećanju smještajnih vrtićkih kapaciteta, no to povećanje ne prati broj djece za koju se iskazuje interes za upis, istaknuli su iz Ureda, ocjenjujući da se time onemogućava ostvarivanje prava upisa svakom djetetu, sukladno nacionalnim strateškim i zakonodavnim okvirima.

Pravobraniteljica preporučuje sustavnije praćenje demografskih i urbanističkih kretanja na lokalnoj razini te izradu plana mreže vrtića kao preduvjeta dobrog planiranja novih kapaciteta.

– Ondje gdje djeca ne mogu ostvariti upis, Ured redovito podsjeća osnivače na zakonsku obvezu te ih upućuje da izvijeste o kompenzacijskim mjerama koje poduzimaju – primjerice sufinanciranju privatnih i vjerskih vrtića ili djelatnosti dadilja. Pritom, obrti za dadilje obuhvaćaju čuvanje i brigu o djeci, ali ne i odgojno-obrazovnu komponentu koju pruža vrtić, pa ne mogu biti potpuna zamjena, istaknuli su iz Ureda pravobraniteljice.

Oštra kritika

Posebno oštra kritika odnosi se na razlike u cijeni. Pravobraniteljica je zaprimala pritužbe roditelja čija djeca pohađaju privatne ili vjerske vrtiće, jer nisu ostvarila upis u javni, na znatno viši iznos cijene zbog različitog sufinanciranja od strane osnivača.

– U sklopu e-savjetovanja o izmjenama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju tijekom 2025. godine, pravobraniteljica je predložila da se zakonom propišu jedinstvena mjerila za ujednačavanje sufinanciranja na nacionalnoj razini, pozivajući se na Konvenciju o pravima djeteta, koja državu obvezuje da roditeljima pruži odgovarajuću pomoć u skrbi o djeci. Zanimljivo, Grad Zagreb se s tom kritikom složio i predložio model po kojem bi svako dijete u Hrvatskoj dobivalo isti minimalni iznos sufinanciranja iz državnog proračuna, kazali su nam iz Ureda pravobraniteljice.

Iz Ministarstva demografije ističu konkretna ulaganja u sustav predškolskog odgoja. U posljednje dvije godine za poboljšanje materijalnih uvjeta u vrtićima izdvojeno je 11,1 milijun eura, a lokalnim i regionalnim jedinicama u 2026. godini dodatnih 7,8 milijuna. Uz to, kroz program edukativnih, kulturnih i sportskih aktivnosti za djecu, lani je za 95 lokalnih projekata osigurano još pet milijuna eura, među ostalim za pomoć roditeljima u organizaciji brige o djeci tijekom praznika.

Kad je riječ o fleksibilnijim oblicima skrbi, primjerice u ranim jutarnjim ili večernjim satima, vikendom ili tijekom praznika, Ministarstvo odgovor prije svega gradi oko sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, a ne oko samog vrtićkog sustava. Ističu da su zakonske izmjene od ožujka 2025. značajno povećale naknade za korištenje roditeljskog dopusta – primjerice, naknada za rad s polovicom radnog vremena do prve godine djetetova života udvostručena je, s 485,58 na 971,17 eura, kako bi roditelji mogli fleksibilnije prilagoditi korištenje dopusta vlastitim potrebama.

Ministarstvo priznaje i rastuću ulogu dadilja kao dopunskog oblika skrbi, osobito u manjim sredinama gdje su vrtićki kapaciteti ograničeniji.

– Djelatnost dadilja može predstavljati dodatni oblik organizirane skrbi za djecu te su obrti dadilja važan partner u cilju povećanja dostupnosti skrbi, naveli su iz Ministarstva, podsjećajući da je ta djelatnost uređena Zakonom o dadiljama, dok sufinanciranje obavljaju same jedinice lokalne samouprave.

Rast potražnje

Upravo tu, u prostoru koji formalni sustav ne uspijeva pokriti, podaci platforme Siterice.hr postaju posebno rječiti. Analiza gotovo dvije tisuće oglasa i više od 700 potvrđenih rezervacija, objavljenih odnosno ostvarenih između rujna 2025. i kolovoza 2026. godine, pokazuje snažan rast potražnje za čuvanjem djece, bez kombiniranja s čišćenjem ili skrbi o starijima. Takvih je oglasa bilo gotovo 26 posto više nego godinu ranije. Cijelo tržište raslo je sporije, za nešto manje od deset posto, dok je broj obitelji koje prvi put traže ovakvu pomoć porastao za gotovo 14 posto.

Drugim riječima, rast ne dolazi samo od roditelja koji već koriste ovakve usluge i sada ih traže češće. Na tržište ulazi sve više potpuno novih korisnika.

Rast pritom nije ravnomjeran. Najveći skok bilježe upravo krajevi u kojima je privatno tržište čuvanja djece dosad bilo slabije razvijeno – Slavonija prednjači s rastom od gotovo 44 posto, dok sjeverna i središnja Hrvatska bilježe nešto više od 20 posto. Zagrebačka regija i dalje uvjerljivo prednjači i čini 42 posto ukupnog tržišta, no raste znatno sporije, za tek nešto više od šest posto. Potražnja pritom doseže vrhunac krajem ljeta, dok u studenom i prosincu osjetno pada.

Koliko je taj rast doista povezan s nedostatkom vrtićkih mjesta? Detaljna analiza oglasa pokazuje da otprilike svaka deseta obitelj koja traži dadilju u svom upitu spominje vrtić, jaslice ili predškolski odgoj. No motivi za traženje pomoći pritom se znatno razlikuju. Najčešće roditelji traže pomoć kako bi prilagodili čuvanje postojećem rasporedu vrtića. Rjeđe je riječ o situacijama kada dijete privremeno ne može u vrtić, primjerice zbog bolesti ili adaptacije, ili o premošćivanju razdoblja do dobivenog mjesta. Dio oglasa pritom jasno pokazuje i problem nedostatka mjesta – roditelji traže čuvanje jer dijete nije upisano u vrtić ili još čeka na mjesto.

– Zanimljivo, taj uzak, ali stvaran nedostatak kapaciteta gotovo je u potpunosti usmjeren na jasličku dob – od 15 obitelji koje javljaju da nisu dobile mjesto, njih 11 ima dijete mlađe od tri godine. Obitelj iz Trogira s dvoje djece to opisuje vrlo konkretno: starije dijete ide u vrtić, a mlađe, jednogodišnje, nije dobilo mjesto, pa im je potrebna povremena pomoć u ranim jutarnjim satima, najviše tri puta tjedno, rekli su nam iz platforme Siterice.

Njihovi podaci pokazuju da roditelji uglavnom ne traže zamjenu za vrtić, nego fleksibilnu pomoć koja uskače tamo gdje standardni raspored više nije dovoljan. Cjelodnevno čuvanje traži se u tek tri posto oglasa, dok se pomoć “po potrebi” pojavljuje deset puta češće, u čak 32 posto oglasa. Najčešće je riječ o satima koji popunjavaju prazninu između vrtića, škole i radnog vremena roditelja, rano ujutro, poslijepodne ili navečer, a osam posto oglasa odnosi se isključivo na dovođenje i odvođenje djece.

Pouzdana podrška

I stvarne rezervacije potvrđuju da roditeljima treba upravo takva povremena, ali pouzdana podrška. Čuvanje u prosjeku traje tri sata, a 81 posto rezervacija četiri sata ili manje. Gotovo trećina odvija se između 15 i 18 sati, dok više od četvrtine počinje prije devet ujutro. Pritom četiri od deset obitelji s istom osobom razvije dugoročan odnos, ali bez klasičnog cjelodnevnog aranžmana – nekoliko sati, nekoliko puta tjedno. Ljeti se potreba dodatno prilagođava ritmu obitelji: večernja čuvanja padaju s 13,1 na 4,5 posto, dok ranojutarnja rastu na čak 33,1 posto. Kad nestane uobičajenog vrtićkog i školskog rasporeda, roditelji jednostavno pomiču potragu za pomoći u sate koji im tada najviše nedostaju.

Iza tog trenda, sugerira analiza, stoji jednostavna neusklađenost – radno vrijeme roditelja, obilježeno smjenskim radom i dugim putovanjem na posao, sve se manje poklapa sa standardnim radnim vremenom ustanova od osam do šesnaest sati. Dodatan pritisak stvara i sve manja dostupnost neformalne pomoći bake i djeda, dijelom zbog podizanja dobne granice za mirovinu.

Kako bi odgovorile na te vrlo specifične, isprekidane potrebe, obitelji sve češće posežu i za modelima poput takozvanog nanny sharinga – kada dvije ili tri obitelji zajednički angažiraju istu osobu za čuvanje i tako podijele trošak.

– Sam trošak, doduše, raste: medijan tražene satnice na našoj platformi popeo se s osam na devet eura u odnosu na prošlu godinu, dok je prosječna cijena porasla za 9,4 posto. Tržište je pritom, sudeći po našim podacima, sve dinamičnije – prosječan broj prijava siterica po oglasu porastao je sa 6,9 na 8, a udio oglasa koji ostanu posve bez odgovora pao je s 15,7 na 11,6 posto, što upućuje na to da ponuda, unatoč rastućoj potražnji, uspijeva držati korak, rekli su nam iz Siterica.

Sustav skrbi o vrtićkoj djeci fragmentiran je na više razina, pa pitanje za sve više roditelja tako više nije samo “imamo li mjesto u vrtiću”, nego, kako to sažima sama analiza platforme, “tko pokriva sate koje vrtić ne pokriva”. Odgovor na to pitanje danas sve češće ne dolazi iz javnog sustava, nego iz sve razvijenijeg, iako i dalje neformalnog tržišta privatne skrbi – koje raste najbrže upravo ondje gdje su institucionalni odgovori najslabiji.