Socijalna radnica prozvala ministra Ružića zbog teško ozlijeđenog trogodišnjaka: 'Hoće li se ponovno dogoditi već toliko puta viđeni scenarij?'

Nakon tragičnog požara u Zadru u kojem je život izgubilo maloljetno dijete, ponovno se otvorilo pitanje mogućih propusta u sustavu socijalne skrbi. Na problematiku funkcioniranja sustava u svom se priopćenju osvrnula Nela Pamuković, socijalna radnica i predsjednica udruge NovisS – Nova vizija socijalne skrbi.

Pamuković pritom upozorava da se nakon ovakvih tragedija odgovornost često usmjerava prema pojedinim stručnim radnicima, dok se, kako navodi, pritom zanemaruje širi kontekst u kojem ti zaposlenici rade. Ističe i da u poslovima obiteljsko-pravne zaštite ne odlučuju isključivo socijalni radnici, već se odluke u pravilu donose timski, uz sudjelovanje socijalnih radnika, psihologa i pravnika.

Njezino priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Pri tome se opetovano ističe odgovornost struke socijalnog rada i socijalnih radnika kao da su oni jedini stručni radnici u ovom sustavu. Zaboravlja se da se u većini poslova vezanih uz obiteljsko pravnu zaštitu odlučuje timski u timovima sastavljenim od psihologa, pravnika i socijalnih radnika.

Ministar Ružić je u medijima najavio „U tijeku izvanredni inspekcijski nadzor u slučaju djeteta stradalog u požaru… slanje inspekcije Ministarstva koja će utvrditi postoje li uistinu propusti u postupanju nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Smatramo kako je važno postaviti pitanje: hoće li se ponovno dogoditi već toliko puta viđeni scenarij?

Dogodi se tragičan događaj, sustav socijalne skrbi nađe se pod povećalom javnosti, govori se o propustima, Ministarstvo šalje inspekciju, utvrdi se odgovornost pojedinca ili nekoliko zaposlenika i pronađe se „krivac“ na kojeg će se usmjeriti javni interes. Nakon toga slučaj se zatvori, a sustav nastavi funkcionirati na isti način.

Ne želimo unaprijed nikoga izuzeti od odgovornosti. Ukoliko se utvrdi da je netko od stručnih radnika na terenu pogriješio, propustio postupiti ili nije ispunio svoje profesionalne obveze, za to mora postojati odgovornost.

Što je s odgovornošću onih koji tim sustavom upravljaju? Što je s odgovornošću ravnateljice Središnje službe HZSR? Što je s odgovornošću Ministarstva? I, konačno, što je s odgovornošću ministra koji je politički i upravljački odgovoran za funkcioniranje sustava?

Ne možemo govoriti samo o odgovornosti pojedinca, a istodobno zanemarivati činjenicu da taj pojedinac radi unutar sustava koji je godinama suočen s ozbiljnim problemima.

Zašto stručnjaci masovno napuštaju sustav socijalne skrbi, osobito HZSR? Zašto se na natječaje za rad u HZSR često nitko ne javlja? Zašto nitko više ne želi raditi na poslovima obiteljsko-pravne zaštite, koji su među najkompleksnijim i najodgovornijim poslovima u sustavu? Zašto na tako složenim poslovima rade stručnjaci s vrlo malo iskustva?

Zašto ljudi koji se školuju za pomagačke profesije sve manje žele svoju profesionalnu karijeru graditi u HZSR? Zašto je cijeli sustav socijalne skrbi, a prvenstveno HZSR u tolikoj mjeri „upregnut“ u rješavanje inkluzivnog dodatka – prava koje, prema našem mišljenju, ne bi trebalo biti organizacijski opterećenje sustava socijalne skrbi na način na koji je to danas?

Puno je „zašto“, ali premalo je konkretnih odgovora.

Sustav socijalne skrbi, a osobito sustav zaštite djece i obitelji, suočen je s ozbiljnim kadrovskim, organizacijskim i upravljačkim izazovima. Ti problemi nisu nastali jučer i ne mogu se riješiti jednom inspekcijom, novom procedurom ili pronalaskom odgovornosti jednog zaposlenika.

Potrebno je otvoreno razgovarati o tome: kako je sustav organiziran, kako se upravlja ljudskim potencijalima, kakvi su uvjeti rada, kakva je podrška stručnjacima, kako se raspoređuju poslovi i odgovornosti te imaju li stručnjaci na terenu dovoljno vremena, znanja, iskustva i resursa za obavljanje iznimno složenih poslova koji su im povjereni.

Predstavnici Udruge NovisS na sastanku sa ministrom ukazali na brojne probleme u sustavu socijalne skrbi te mu predstavili konkretne prijedloge za unapređenje rada. Nažalost, do danas ništa od onoga što se komuniciralo i predlagalo nije implementirano.

To otvara još jedno važno pitanje: što se mora dogoditi da se problemi o kojima struka godinama govori počnu sustavno rješavati?

Ne trebamo čekati novu tragediju, novu kriznu situaciju ili novi slučaj koji će nakratko privući pažnju javnosti da bismo zaključili kako je vrijeme za promjene.

Promjene koje su potrebne nisu samo kozmetičke. One moraju biti organizacijske, kadrovske, upravljačke i stručne. Sustav treba učiniti takvim da od svojih zaposlenika može opravdano očekivati visok stupanj profesionalnosti, ali im istodobno mora osigurati uvjete u kojima je takvu profesionalnost moguće ostvariti.

Ovo nije poziv na ostavke niti pokušaj da se unaprijed utvrđuje bilo čija odgovornost za tragediju u Zadru. To nije ni posao stručne udruge niti se odgovornost može utvrđivati prije nego što se utvrde sve relevantne činjenice.

Ovo je poziv na odgovornost na svim razinama.

Poziv Ministarstvu, upravljačkim strukturama i svima koji imaju odgovornost za funkcioniranje sustava socijalne skrbi da ovu tragediju ne promatramo samo kroz pitanje „tko je pogriješio?“, nego i kroz pitanje „što u sustavu moramo promijeniti da se ovakva tragedija ne ponovi?“

I zato se nadamo da će tragedija u Zadru biti poticaj za ozbiljan i strukturiran dijalog o nužnim promjenama u sustavu socijalne skrbi.

Stručnjaci koji svakodnevno rade s djecom, obiteljima i najranjivijim skupinama društva imaju znanje, iskustvo i konkretne prijedloge. Potrebno ih je uključiti u proces promjena.

Ne čekajmo novu tragediju da bismo ponovno zaključili kako je sustav potrebno mijenjati. Počnimo ga mijenjati sada”, napisala je Pamuković u priopćenju.