Gospić pred odlukom kako zbrinuti 35 tisuća tona opasnog otpada

Gospić je pred jednom od ključnih odluka: hoće li 35 tisuća tona opasnog otpada biti iskopano i odvezeno iz Hrvatske ili će se dio otpada obrađivati i razvrstavati na samoj lokaciji. Nakon sastanka Znanstvenog savjeta, koji je u četvrtak razmatrao plan sanacije najvećeg i najzahtjevnijeg dijela lokacije, kao dvije najpraktičnije mogućnosti izdvojene su upravo te dvije varijante. Konačna odluka, međutim, još nije donesena.

Četiri varijante koje su se ranije spominjale nisu predložene na sastanku Znanstvenog savjeta. Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prethodno su razmatrali sanaciju in situ, odnosno izoliranje otpada na postojećoj lokaciji, iskopavanje i odvoz otpada u inozemstvo, energetsku oporabu te solidifikaciju. Savjet je potom dobio zadaću stručno analizirati pripremljeni plan i moguće modele sanacije.

U pozivu na prosvjed, upućenom preko društvenih mreža, organizatori su, uz ostalo, naveli da traže potpunu i pravodobnu informiranost građana o planovima vezanima uz otpad, javnu dostupnost svih relevantnih dokumenata, studija, dozvola i drugih informacija te jasne odgovore o tome što se dovozi, odakle dolazi, u kojim količinama i kako će se obrađivati.

Također traže transparentno utvrđivanje mogućih utjecaja na zdravlje ljudi, kvalitetu zraka i okoliš te uključivanje građana u odluke koje mogu dugoročno utjecati na grad Našice.

Problem s vodom

Predsjedavajući Savjeta rektor sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić kao dvije najpraktičnije mogućnosti izdvojio je potpuno iskopavanje i odvoz zakopanog otpada izvan Hrvatske, gdje bi se on obrađivao i konačno zbrinjavao, te obradu i razvrstavanje otpada na lokaciji u Gospiću, uz izdvajanje opasnog dijela koji bi se potom zbrinjavao izvan Hrvatske. Konačni odabir trebao bi se temeljiti na tehničkoj izvedivosti, sigurnosti, vremenu potrebnom za sanaciju, troškovima i mogućnostima konačnog zbrinjavanja.

Upravo posljednja stavka mogla bi biti jedna od ključnih. Fond već provodi istraživanje tržišta među potencijalnim operatorima u Hrvatskoj i drugim državama, uključujući mogućnosti prihvata i trajnog zbrinjavanja otpada u inozemstvu. Razmatra se i mogućnost zbrinjavanja u zatvorenim bivšim rudnicima soli. Fond je objavio dostupne analize sastava zakopanog otpada koje je za potrebe Državnog inspektorata izradio Nastavni zavod za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar«.

No, pitanje je koliko se bez detaljne kategorizacije može procijeniti najbolji model. Na to upozorava prof. dr. Hrvoje Kušić, s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, koji se bavi upravljanjem otpadom i tehnologijama njegove termičke obrade.

– Bez precizne kategorizacije otpada prema Katalogu otpada, dodaje, nije moguće ozbiljno procijeniti ni koji bi model sanacije bio najprimjereniji. S tehničkog stajališta najjednostavnije bi bilo provesti takozvanu ex-situ sanaciju, odnosno iskopati otpad i ukloniti ga s lokacije. No takav bi model bio vrlo skup i potencijalno dugotrajan jer bi trebalo pronaći odgovarajuće kapacitete za njegovu obradu i konačno zbrinjavanje. Dodatni problem je u tome što Hrvatskoj nedostaje završen sustav za zbrinjavanje ostatka otpada nakon njegove obrade, rekao je Kušić.

Prema njegovim riječima, nakon mehaničko-biološke obrade u centrima za gospodarenje otpadom oko 40 posto ulaznog materijala može ostati u obliku goriva iz otpada, čija ogrjevna vrijednost ovisno o ulaznoj sirovini i stupnju obrade iznosi približno 14 do 18 MJ/kg. I taj bi materijal morao imati svoje konačno odredište.

Dok se traži model za gotovo 35.000 tona zakopanog otpada, dodatnu pozornost izazvali su rezultati ispitivanja vode. Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije od 20. kolovoza do 9. rujna uzorkovali su vodu iz 43 privatna objekta: 38 zdenaca, tri cisterne i dva izvora. U dva bunara u neposrednoj blizini i nizvodno od ilegalnog odlagališta pronađeni su PFAS spojevi, takozvane »vječne kemikalije«. U jednom je izmjereno 0,3018 mikrograma po litri, odnosno više od tri puta iznad dozvoljene vrijednosti dok je u drugom izmjereno 0,0265 mikrograma po litri.

Žurno prekriti otpad

HZJZ navodi da vlasnici tih bunara imaju priključak na javni vodovod i da se voda iz njih ne koristi za piće. U 33 objekta utvrđeno je mikrobiološko onečišćenje karakteristično za neobrađenu vodu, dok povišene fizikalno-kemijske vrijednosti u još deset uzoraka Zavod pripisuje prirodnim svojstvima krša, a ne otpadu. Za javnu vodoopskrbu na području Ličko-senjske županije navode da dosadašnja ispitivanja potvrđuju zdravstvenu ispravnost vode.

– Takav nalaz upućuje na ograničeno, lokalno opterećenje podzemne vode, a ne na širenje onečišćenja na širem području, rekli su nam iz Zavoda, pojašnjavajući da se taj zaključak temelji na prostornoj raspodjeli dosadašnjih nalaza.

Istodobno, iz Zavoda ne tvrde da je povezanost pronađenog PFAS-a s odlagalištem isključena. Za bunar u kojem je izmjereno 0,3018 mikrograma po litri planirano je kontrolno uzorkovanje i daljnje praćenje. Ispitivanje je već prošireno i na duboke podzemne vode. U četiri zdenca tvrtke Calcit Lika, dubine od 150 do 350 metara, PFAS spojevi nisu pronađeni iznad granice kvantifikacije metode, niti su utvrđeni drugi kemijski pokazatelji koji bi upućivali na prodor onečišćenja u duboki krški vodonosnik.

Monitoring privatnih bunara oko lokacije nastavit će se, Hrvatske vode razmatraju dodatne lokacije za praćenje podzemnih voda, a Institut za vode provodi dodatna ispitivanja okolnih površinskih voda. Takvi su nalazi važni i za samu sanaciju.

Prof. dr. sc. Jelena Parlov, profesorica Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i članica Znanstvenog savjeta, objašnjava da nalazi onečišćujućih tvari u podzemnim vodama na ovom području nisu neočekivani s obzirom na hidrogeološke značajke krša.

– Govorimo o krškom području, za koje su karakteristični privilegirani putevi tečenja podzemne vode. Dosadašnji nalazi pokazuju da je dio onečišćenja već dospio u podzemlje, ali i da se ono prema dostupnim podacima zadržalo prvenstveno u gornjoj, slabije propusnoj zoni, pojasnila je Parlov.

Kao prvu mjeru zaštite ističe prekrivanje otpada, kojim bi se trebalo spriječiti da oborinske vode dalje prolaze kroz otpad i unose nove onečišćujuće tvari u podzemlje. No, jednako važnim smatra praćenje onoga što je već dospjelo u podzemlje.

– Zato su ključni kontinuirani monitoring podzemnih voda i praćenje njihovih razina, posebno tijekom visokih voda, istaknula je.

Koliko će cijela operacija stajati, zasad se ne može precizno reći. Ministarstvo zaštite okoliša nam je reklo da konačni trošak sanacije gotovo 35.000 tona zakopanog otpada ovisi o odabranom modelu, rezultatima stručnih analiza i istraživanja tržišta. Sanacija će se financirati sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, odnosno državnog proračuna, dok Vlada najavljuje pravne korake radi naknade troškova od odgovornih osoba i subjekata.

Istraživanje tržišta

– Fond je u međunarodnom istraživanju tržišta kontaktirao potencijalne izvođače iz Hrvatske i više europskih zemalja. Interes su iskazale tvrtke iz Francuske, Belgije, Grčke, Austrije, Mađarske i Slovenije, kao i jedna kineska tvrtka. Zainteresirane kompanije uzele su uzorke otpada kako bi mogle predložiti odgovarajuća tehnološka rješenja, poručili su.

Drugim riječima, konačna odluka neće ovisiti samo o tome što je tehnički moguće izvesti u Gospiću, nego i o tome postoji li kapacitet izvan Hrvatske koji može prihvatiti konkretan otpad.

Istodobno već traje zbrinjavanje jednog drugog dijela otpada s lokacije. NEXE će, temeljem odluke Vlade, preuzimati samo neopasni otpad za koji ima važeću dozvolu. Iz tvrtke navode da se provode dodatne analize akreditiranog neovisnog laboratorija, pri čemu se uzorci uzimaju iz svake pojedinačne vreće.

– U slučaju da uzorak ne odgovara ključnom broju otpada za koji NEXE d.d. posjeduje valjanu dozvolu, otpad neće biti preuzet na lokaciji PPK Velebit, rekli su iz tvrtke.

NEXE-ov tim već je obišao lokaciju, a dovršava se operativni plan koji uključuje vaganje, utovar i prijevoz otpada specijaliziranim zatvorenim vozilima. U tvrtki ističu i da se korištenje zamjenskih goriva provodi uz kontinuirano 24-satno mjerenje emisija te periodična mjerenja ovlaštenih vanjskih institucija.

Ukinuta dozvola tvrtki bivšeg ministra Ivana Vrdoljaka

Osječko-baranjska županija ukinula je dozvolu za gospodarenje otpadom tvrtki LIVIT d.o.o. u vlasništvu bivšeg ministra Ivana Vrdoljaka zbog utvrđenih nepravilnosti i opasnog otpada na lokaciji u Belišću. Naime, nakon provedenog očevida utvrđeno je da se dio otpadnog materijala urušio u oborinski kanal srušivši ogradu parcele te da sporni materijal sadrži opasna svojstva.

– Temeljem prikupljenih dokaza Osječko-baranjska županija donijela je rješenje kojime se ukida dozvola za gospodarenje otpadom poduzeću LIVIT d.o.o. Navedeni poslovni subjekt ima rok od dva tjedna za žalbu na doneseno rješenje, stoji u odluci Osječko-baranjske županije.