Tko će brže i jače

Publika koja je sasvim pristojno podnosila bjesomučna soliranja, najbolje je reagirala na poznate pjesme, pri čemu je vrhunac dosegnut s Vlatkovim standardima ostavljenim za bis i, naravno, Janovim “Hocus-Pocusom”
Konačno smo dočekali i doživjeli ovaj dugo najavljivan glazbeni događaj, a može se slobodno kazati “i preživjeli”, s obzirom na količinu ljudi i nesnosnu temperaturu koja je vladala u Arsenalu ovog četvrtka. I nakon prospavane noći vrlo je teško biti objektivan u prikazu ovog koncerta, već samim time što se skupio uistinu velik broj uglednih i pametnih Zadrana koji su došli uživati u nastupu ove dvije rock-ikone – iako je pitanje je koliko su u tome uspjeli. Jer, činjenica je da je su se obojica vrlo malo dotaknuli onoga po čemu su poznati, a to je koketiranje s makedonskim folklorom (Stefanovski) te s klasikom i sympho-rockom (Akkerman).
Čuli smo zato standarde klasičnog blues repertoara poput “Hoochie Coochie Man”  Willia Dixona, “Stormy Monday Blues” T-Bone Walkera te za biseve “Rock Me Baby” Joe Josa i B.B. Kinga i “Spider In My Web” Alvina Leea. Vlatko nam je iz svoga bogatog opusa izveo samo “Cowboys & Indians”, “Country” (koju je obradio na ovom albumu), te za biseve “Jovano Jovanke” i “Kao kakao”.
Ostatak odsviranog materijala je umnogome sveden na blues improvizacije na kojima su se toliko nadrkavali da je na trenutke bilo teško spoznati o čemu se radi. Sviđalo se to nekome ili ne, činjenica je da je publika, koja je sasvim pristojno podnosila bjesomučna soliranja, najbolje reagirala na njihove poznate pjesme, pri čemu je vrhunac dosegnut s Vlatkovim standardima ostavljenim za bis, i naravno Janovim “Hocus – Pocusom” izvedenim za sam kraj oficijelnog dijela koncerta, s prebiranjem umjesto poznatog Van Thiesovog jodlanja. Ritam sekcija je djelovala korektno, no i ponešto nezainteresirano, a hvala bogu izostao je, na koncertima ovakvog tipa, neizostavni solo na bubnjevima.
Sve u svemu, vidjeli smo dva vrhunska majstora koja su ove večeri daleko više užitka pružili sebi, izvodivši ponešto samodopadno repertoar koji ih trenutno očigledno jako veseli, a manje misleći na to da ih gleda publika koja je očekivala više standardnog materijala poput pjesama”Sylvia”, “House Of The King”, “Aber Dojde Donke”, “Nisam Tvoj”, ili bilo kojeg drugog materijala iz prebogate arhive njihovih matičnih bandova, za što ova dvojica očigledno nisu bili raspoloženi.