Svijet vina je »krhka biljka« već napadnuta klimatskim promjenama

Kao i svake godine i ove su ugledni svjetski vinoznanci i vinopisci krenuli u analizu trendova i očekivanja u 2020., ali s jednom bitnom razlikom spram svih dosadašnjih takvih prognoza i procjena – pogled im seže puno dalje inzistirajući na održivosti, borbi protiv klimatskih promjena, odnosno smanjenju emisiji ugljičnog dioksida, jer – vinogradi i vino će pasti među prvima!
Nitko od zaljubljenika u vino ne želi pomisliti da će se za koje desetljeće pričati o vinu kao napitku iz davnih vremena.
No krenimo ipak laganije.

Vina i 2020.
Prosecco rosé ?
Spoj dva velika trenda mogao bi postati služben 2020., nakon dugotrajnog postupka odobravanja u Italiji. Trendovi su izniman rast rose vina. Od nekadašnjeg »čuđenja u svijetu« i udjela od 2% među vinima roze vina su dogurala preko 12%, a svjedočimo da ih ne tek u svijetu već i ovdje svi već rade. Dugi je trend snaženje talijanskog odnosno venetskog prosecco-a i njegovo oduzimanje terena, skupljim, šampanjcima. Spoj ova dva trenda očekuju Decanterovi analitičari procjenom da će se do konca godine masovno pojaviti prosecco rose. Prosecco se inače radi od grožđa koje se nekad tako zvalo, a kad se uvelo zaštitu na europskoj razini (zbog čega mi imamo problem nazvati naš prošek prošekom zbog sličnog izgovora, makar je riječ o sasvim drugom vinu) onda se zaštita ne smije dati nazivu grožđa, pa su za grožđe od kojeg se pravi posegnuli za starorimskim hvaljenim nazivom vina glera, iako nije sigurno da se naziv odnosio na ovo grožđe. No, od nje se radi – bijeli pjenušac. Pa su sugestije i procjene da će mu dodati 15% recimo Pinot Noira (crnog)?
Odmah nam je trendovska poveznica s prošekom jer navodno je registriran porast ispijanja »appassimento« vina (iz Italije), a riječ je dakle o »pasito« vinima odnosno vinima od prosušenog grožđa, a što je upravo naš prošek, kojeg ne smijemo tako zvati.

Hrast, veganska i prirodna vina
Suprotno trendu smanjenja utjecaja hrasta na vino, dakle barikiranja ili općenito držanja u bačvama (kod nas lokalno smo tek došli do snage da držimo vino u drvu), trend je da barikirani Chardonnay skače u prodaji.
Makar su do sad Austrijanci bili znani po bijelim vinima zamjećen je trend novonastale ljubavi za crna austrijska vina odnosno Blaufränkisch, Zweigelt i Saint Laurent (u nas Frankovka, Cvajgelt i Lovrijenac), a od čega naša premoćna vina neće imati koristi, ali bi mogla slavonska koja se rade od istih sorti.
Trend je i da se traže – veganska vina označena na etiketama? Za neupućene, makar je vino od voća, u nekim fazama proizvodnje vina koriste se »sredstva« životinjskog podrijetla, recimo albumin (iz bjelanjka jajeta) za bistrenje, i sl, a što je veganima neprihvatljivo. Jako je trendi piti »prirodna vina«, makar definicija koja su to ne postoji, a spreman sam kazati kako se upravo značajan broj ovdašnjih eko vina tome približava. No, prirodna mogu biti i ona bez sulfata, a što je teško napraviti. Prirodna su za neke i naše gotovo narančaste »žutice«, jer su se tako radila nekad,… Prirodno je možda ono rađeno u kvevririma nabavljenim iz Gruzije, kako se radilo pred 6.000 godina, ili ručno brano, a nogom gaženo,…

Tržišni strahovi
Strah se odnosi na najskuplja i najcjenjenija vina svijeta (nerijetko ona koja kotiraju na zasebnoj burzi i odlaze u kolekcije s cijenama bližim 1.000 eura ili debelo preko toga) jer je zamjetan pad prodaje takvih vina iz Bordeuxa. No, to je briga za upravo spomenutu regiju i recimo Burgundiju, sa inače najskupljim vinima na svijetu. Inače Fracuzima su uvedene carine na vino u SAD-u i zamjetan je pad prodaje vina srednje klase, dok kod onih ekstra skupih, prije spomenutih, to nije toliko bitno. I pad je značajan u izvozu šampanjca u SAD, a glavno su im tržište. Američki trgovinski dužnosnici postavili su siječanjske rokove za komentare o povećanju carina na niz vina iz EU-a, od Champagne pa do Barola. I Bexit bi mogao pogoršati stvari iako Britanci više nisu najveći uvoznici vina na svijetu, što su stoljećima bili, već su to sad Amerikanci i Kinezi, ipak su iznimno značajni. Sa zemljama Commenwelt biti će posebnih odnosa, a Australija, Novi Zeland itd. već ionako ugrožavaju plasman europskih vina u Britaniju. Van toga, vina se pije više jer niz zemalja se uključuje, predvođeni Kinezima, ali u razvijenom vinskom svijetu primjetan je pad konzumacije u korist kvalitete vina.

Klimatske promjene i vino
Prethodnih godina objavljeno je mnoštvo izvještaja o trenutnim znakovima i potencijalnim učincima klimatskih promjena na regije koja proizvode vino. Gledamo ih i pratimo i ovdje. Bez navodnjavanja ne ide, berbe su sve češće vrlo rano, šećeri (alkohol) rastu, a kiseline bježe, pretopli početak vegetativnog perioda onda zna u travnju s mrazom donijeti pomor, a i požari prijete. Kiše nema, a kad pada – potop,…Održivost se postavlja i vinarima. Dakle, kako smanjiti uporabu svih resursa koji dovode do klimatskih promjena i moći napisati naše je vino – održivo?!

»Primio sam ovu godinu bočicu Brisa, Tempranillo 2018 iz Cariñene u Španjolskoj. Nije mi se dopalo bujno aromatizirano vino – ali boca, koju je dizajnirala i proizvela tvrtka nazvana Garçon Wines, uzbuđenje je: teži samo 63 g (87% lakša od staklene boce), a izrađena je s osam puta manje energije od stakla. Izrađen je od već postojeće reciklirane PET plastike u tvornici s jednim solarnim pogonom; Te je 100% pogodna za reciklažu. Zadržao sam bocu iz tri razloga. Jedna je da je ravna, tako da zauzima mnogo manje prostora u našem malom hladnjaku; Sada dekantiram nedovršena vina u nju za pohranu. Drugo, izgleda sjajno. Treće, daje mi nadu.
Andrew Jefford, za Decanter

Uglavnom vrijeme u kojem je vinski svijet bio jedan zaseban zatvoren svijet je – završeno. Sad su po mnogim mišljenjima svi svjetovi u sudaru, jer ne znamo kako će klimatske promjene utjecati na živote na koje smo navikli. U svijetu prizivaju dekarbonizaciju globalne ekonomije, pa i vinarstva s prijetnjom da će u suprotnom svijeta nestati. Istovremeno populističke i nacionalističke vođe, predvođene i vrhom svijeta, se na to ne obaziru. Preživjet će se, kažu, neko desetljeće i s ovakovim svijetom i – piti vino. Ali što poslije?

Proizvodnja boca i transport razlog vinske emisije CO2
Postojeći vinski otisak ugljičnog dioksida je za mnoge znanstvenike – neodrživ, osim ako ste kao mi u vinorodnom kraju i napunite vrč iz tanka ili bačve?! Zašto? Proizvodnja boce i transport vina čine 68% vinskog otiska ugljičnog dioksida. Reciklažne flaše? I piti vino iz okolice?
Vinari već vide učinke klimatskih promjena. Vinove loze su toliko ekološki osjetljive da zbivanja na horizontu postaju zabrinjavajuća. Ovog trenutka gori Australija, upravo prostori njihovih vinara, za sad nemamo izvješća o tome jer je stradnje ljudi, i životinja, bitnije, ali dobit ćemo ih. U Portugalu 2017. godine u požarima je poginulo 66 ljudi, a izvor rijeke Douro (podneblje čuvenog Porta) prvi put se osušio. Zatim je u svibnju 2018. 12% godišnje kiše palo u samo sat vremena. Modeli koji predviđaju značajan porast temperature u svjetskim vinskim regijama do 2020. godine pokazali su se ispravnim.

68% emisije CO2 u vinarstvu dolazi od proizvodnje boca i transporta

Kako globalne temperature rastu, pristup vodi postaje ozbiljna briga. Niže količine oborina u Južnoj Africi – što je rezultiralo time da je u Cape Townu gotovo nestalo vode u 2017. – imale su ogroman utjecaj na Zapadnom rtu, domu većine južnoafričkih vinarija i vinogradi regije su se smanjili za 15% zbog suše. A to su tek neki primjeri.

Vinari pozvani biti predvodnici dekrabonizacije
Mnogi smatraju da su upravo vinari pozvani prvi svijetu pokazati kako izgleda održivi svijet. Klima je jedna od temeljnih sastavnica vina, ono je rođeno i izniklo iz mediteranske klime, te se raširilo ali i dalje se zna do koje paralele uspijeva,a tko ga pije zna kakvo se na kojoj paraleli sadi, radi i pije. Stoga mnogi vinari i poštovatelji vina misle da upravo vinska industrija mora biti predvodnik i pokazati svijetu kako se živi u održivom okolišu.

Transport vina kao problem
Proizvođači vina samo su dio slike. Održiva budućnost vina zahtijeva aktivizam u svakoj fazi opskrbnog lanca. Transport i pakiranje su među najvišim izvorima emisije CO2. Prema Pierreu Corvisieru iz logističke kompanije za pića JF Hillebrand: "Vinski sektor teži usredotočenosti na klimatske promjene u vinogradima, ali daleko manje na utjecaj prijevoza vina tisućama kilometara od Europe do Japana, što oslobađa ogromne emisije CO2."
Descôtes priznaje da je "sljedeći veliki izazov za Bollinger promjena našeg pristupa putovanju i prijevozu boca, što značajno povećava naš ugljični otisak". Jedno rješenje moglo bi biti prijevoz više vina u rasutom stanju. Prema Vicente Sánchez-Migallón, osnivaču Svjetske izložbe vina, ovo može smanjiti emisiju CO2 do 40%, kao i značajno smanjiti troškove prijevoza. Druga je mogućnost kupnja vina napravljenih bliže kući.