Sv. Martin širio kršćanstvo, a možda, i vinogradarstvo

 
Jedan od zapovjednih vinogradarskih svetaca, obljubljeni u nas kao diljem Europe i svijeta, slavi se 11. studenog u čast Svetog Martina za kojeg kažemo da je bio zaslužan i za širenje kršćanstva i vinograda. Uz mnoge zemlje, regije i gradove unas se posebno slavi u Pridragi, Polači, Povljani na Pagu, Lepurima i u Sukošanu.

Životopis vojnika na silu, biskupa po dužnosti, a monaha po izboru
Sveti Martin rođen je u današnjem Szombathelyju u Mađarskoj, 316./317. godine, a umro u Toursu, Francuska, 11. studenog 397., odnosno točnije rečeno, tada je sahranjen (umro 8.11.). Katolički svetac, biskup grada Toursa, prvi svetac koji nije bio mučenik, a ima svoj liturgijski blagdan, prvi svetac zaštitnik Francuske; na njegov blagdan Martinje – pije se novo vino uz posebnu ceremoniju krštenja mošta i njegovog pretvaranja u vino.
O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«.
Bio je izabran za biskupa grada Toursa te je posvećen 370. godine. Prethodno je odradio službu rimskog vojnika, unovačenog protiv svoje, već po očevoj volji, već tada upamćen po milosrđu, potom je zaređen za egzorcista, protjeran iz Milana obišao je dijelove današnje Italije i završio u Galiji.
Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, borbe protiv siromaštva kao i hotelijera. Spomendan mu 11. studenog slavi se kao Martinje, a običaj je da se tada peče guska i krsti mlado vino.
Iako se sv Martina prije svega prikazuje kao jahača na konju kao rimskog vojnika, zbog najčuvenije zgode o paranju svog plašta na pola i davanje prosjaku da se ogrne, a ne smrzne, nakon čega mu se u snu ukazuje Bog, na mnogim ćete mjestima naći legendu o Sv. Martinu i njegovom magarcu. Dakle, da se kvaliteta grožđa povećava ako podrežemo lozu, mnogi navode da je on otkrio u 4. stoljeću. Njegov magarac je, ostavljen bez nadzora, pojeo dio vinograda, nakon čega je vinova loza proizvela kvalitetnije grožđe.
No, ista legenda pripisuje se u Grčkoj puno prije toga manjem božanstvu Aristaeusu, s tim da je tamo za to bila kriva koza.
Martina se smatra zaslužnim za razvoj vinogradarstva na području gdje je biskupovao, kao i bliskom seljacima, prvom biskupu koji nije stolova u gradu već u selu, bliskom prirodi i polju. Pripisuje mu se i uvođenje sorte vina Chenin Blanc od kojeg se radi većina dobrog i vrhunskog vina u zapadnom Touraineju i Anjou. Uz vino ga se pokušava vezati i pričom da je kao egzorcist koristio vino, štoviše da ga je prporučivao samo kao lijek bolesnima, pa bi bio više zasštitnik antialkoholičara nego vinogradara…

Slavljenje sveca – krštenjem mošta
Kažimo da se u nas slavi – krštenje vina odnosno označava prelazak mošta u vinu, a fešte su obično usporedive i s bakanalijma.​ U nas ga posebno ljube Zagorci i Međimurci, Slavonci i Srijemci kažu da su to slavlje izmislili Zagorci, jer nisu mogli izdržati da ne načnu bačve, ali da je prava vinska fešta blagdan Sv. Vinka jer za Sv. Martina se nema što pošteno popiti.​ Kod nas, ukidanjem smotre mladih vina u Polači 2012., nakon 15 godina, je u ovom vinskom dijelu zamro.

11.11. zapovjedni je vinski svetac Sv Martin

Slično nama obilježava se u Sloveniji i Portugalu te dijelovima Italije. U Italiji i danas živi poslovica: »II novo vino si beve a San Martino! (»Mlado vino pije se na Svetog Martina!«), a kod nas živi isti običaj. U većini Europe slavljenje sveca ne vežu uz vino kao u navedenim zemljama. Izreka Martin dolazi na bijelom konju u nizu jezika označava da sa Svetim Martinom stiže snijeg.

Zašto je baš Martin najvažniji i najomiljeniji vinski svetac ?
Zato jer 11. studenog, nakon truda i muka kroz cijelu godinu, seljak više baš ništa nije morao, svi su plodovi pobrani, i vino je spremljeno i već provrelo i slijedi zimski odmor, pa valja štogod popiti i proveseliti se. Uostalom i Grci i Rimljani i Kelti i mnogi drugi narodi tradicionalno su oko tog dana plandovali obilježavajući kraj vegetacijske i poljodjelske godine.
Crkva je vrlo rano na jednom od svojih Sabora (578.) osudila opijanje i prejedanje kao martinsku tradiciju bez sakralnih elemenata, ali bez uspjeha. Poganska su se vjerovanja ispreplela s kršćanskima, pogotovo nakon što je papa Grgur I. donio edikt 601. prema kojem su crkveni praznici namjerno postavljeni na dane ili oko poganskih blagdana, kako bi poganska plemena i narodi što lakše prihvatili novu vjeru.
Pa imamo danas uvjerenje da je taj dan, dakle jučer, tijekom noći mošt pretvoren u mlado vino, a što se negdje obavlja slikovitim krštenjem uz izreke: »Došel bu, došel sv. Martin, on bu ga krstil, ja bum ga pil!«, « Martinska vedrina, dobra vinova godina.«

Krštenje mošta
U Zagorju i Međimurju gdje se u nas Martinje najsvečanije slavi sudionici su: domaći, stoloravnatelj, fiškuš ili vinotoča, gospon sudec, kuma i kum mladom vinu, i na kraju biškup sa svojom svitom (ministranti i mežnar) bez kojih se taj posel ne more zbaviti… Važno je napomenuti da su svi prisutni u ceremoniji «kršenja mošteka« oslovljavaju s «pajdaš« i« pajdašica«, te kako je svaki sa svakim na TI. Na VI je samo jedna osoba u cijelome društvu – gospon sudec.
Najprije se izmoli Vinski očenašk, a jadna od varijanti je:
Vinček naš koji jesi, Nutra vupeharcu, bačvi i čaši, Ulij se u grla naša, Razveseli i rasvetli pamet našu, Dojdi k nam duha tvoja, Budi dobre volje, kak’ pri domu tak’ pri kleti, Kak vu lagvu, tak vu glavi, Jakosti svoje daj nam danas i sutra, I ne pusti nas od punoga peharca, Piti dosti daj nam danas, I ne otpusti nas od punoga štefana, Kak’ i mi ne otpuštamo nikoga od punega peharca, Ne odpeljaj nas vu praznu klet, Ne oslobodi nas od vinske želje, I od svakoga zla koje bi našem želuci naškoditi moglo, Daj nam dobro raspoloženje, Grij nas kak nas i ljubav grije, Budi uvijek za slogu, pjesmu i radost. U ime Bakusa – oca vina, U ime Martina – njegovoga sina, U ime Kopitanca koji po grabama čuva pijanca – Amen!
Zatim ide prilično dugotrajni ceramonijal preispitivanje pripremljenosti mošteka za ceremonijal krštenja, a koji obično prati glasno negodovanje i požurivanje okupljenih, što nećemo citirati, pa slijedi: Formula kršćenja
Bakus:
Moštek! Ja te krstim vu vino, vu ima Bakusa oca vina, njegova sina Martina i duha od kojeg mošt kuha. Na ti Moštek malo soli da nikoga od tebe nigdar glava ne zaboli. Mir budi navek s tobom da budeš nevek pun fine duhe i jakosti !
Svi: A m e n
I na kraju vinske litanije uz napjev:
OSLOBODI NAS! Od praznih bačvi; Od popucanih obruča; Od peronospore; Od tuče i nerodne godine; Od tudoma i lošega vina; Od pojdaša vodopije; Od praznih kleti; Od policije na cesti; Od ciroze jetre; Od preslabega gemišta; Od malog prihoda; Od lude babe i babjeg jezika; Od premalih čaša; Od prevelikih cena; Od ženske papuče; Od zločeste punice… Oslobodi nas Bakuse i od svih ostalih zala kaja nisu na ovaj papir stala!
uz napjev OKRIJEPI NAS BAKUSE! Draga kapljica; Preljubljena puna flaša; Draga puna bačva; Fina pečenka; Purica z mlinci i druga papica; Svemogući duh vinski…
Uz napjev DOJDI K NAM! Tusta guska z mlinci; Pečena purica i šalata; Kisela repa i svinjske nogice; Orehova gibanica i šarena makovnjača…
Sve su improvizacije dopuštene, a ovo je samo jedna od posuđenih inačica. Inače zadnjem sam silnom i lijepom krštenju nazočio sa kotarski vinarima na čelu s Radoslavom Bobanovićem i »selakima« s pridruženim pajdašima, u Mariji Bistrici kod Mladena Micaka, čijem vinu nije zamjerke.