Stručnjaci upozoravaju: Suša ubija stabla i gradove pretvara u »urbane pećnice«

Posljednjih tjedana Hrvatska se suočila s valom ekstremnih vrućina, koje se posebno teško podnose u urbanim sredinama. Asfalt i beton upijaju toplinu sunca i polako je zrače, što u ekstremnim prilikama temperaturu zraka u gradu povećava i do sedam stupnjeva Celzija u odnosu na ostala područja. Takvi gradski »toplinski otoci« mogu se ublažiti sadnjom stabala jer drveće djeluje poput prirodnih klima-uređaja: hladi tlo, smanjuje zagrijavanje asfalta i zgrada, hladi zrak ispuštanjem vodene pare iz lišća. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da se gradska stabla nalaze pod povećanim stresom, što u narednim godinama prijeti odumiranju stabala i pretvaranju gradova u »urbane pećnice«.

Suša ubija

Prognostički modeli za Hrvatsku predviđaju daljnji porast ljetnih temperatura, dulje toplinske valove i značajan pad količine oborina u ključnom razdoblju intenzivne vegetacije. U takvim uvjetima, upozorava Fran Poštenjak, prvi hrvatski »doktor za drveće« koji se bavi urbanim šumarstvom, stabla postaju jedna od najvažnijih infrastrukturnih komponenti gradova, ali istodobno i najugroženija jer je suša njihov tihi ubojica.

– Prave posljedice ovosezonskih suša vidjet ćemo tek na jesen. Svako izgubljeno odraslo stablo znači gubitak besplatnog hlađenja ulica, smanjenje buke i pad vrijednosti nekretnina. Mladom stablu trebaju desetljeća da nadoknadi funkciju jednoga odraslog stabla, tvrdi Poštenjak.

Stabla u prosjeku sadrže oko 50 posto vode, a pri normalnim ljetnim temperaturama do 25 stupnjeva Celzija jedno prosječno urbano stablo visoko 20 metara troši između 150 i 200 litara vode dnevno. Međutim, pri temperaturama od 35 stupnjeva i više, potrošnja drastično skače na 400 do 600 litara vode dnevno, osobito na površinama gdje dominiraju asfalt i beton koji zadržavaju i otpuštaju ogromne količine topline, navodi Poštenjak. Otpornost stabla na sušu određuje se, kaže, već u trenutku sadnje. Ako mu ne osiguramo dovoljno kvalitetnog, nesabijenog tla, osuđujemo ga na život u stresu.

– Nedostatak vode usporava i prekida fiziološke procese u biljci. Prvi simptomi su venuće i kloroza, no ako suša potraje, stablo odbacuje lišće, dolazi do kolapsa provodnih elemenata, pa čak i odumiranja čitavog organizma, upozorava prvi hrvatski doktor za drveće, vlasnik Arboringa, prve hrvatske tvrtke specijalizirane za savjetovanje u upravljanju populacijama urbanih stabala.

Jedan od najopasnijih mehanizama obrane stabla u urbanim uvjetima jest pojava ljetnog odbacivanja grana. Radi se o iznenadnom lomu teških, donjih grana kod odraslih stabala, najčešće hrastova, jasena, bukve i brijestova, koje se događa nakon dugih sušnih razdoblja, a to ugrožava prolaznike i imovinu. Dodatan je problem zbijeno tlo, nastalo dugogodišnjim gaženjem, prometom i građevinskim radovima. U takvom tlu nestaju sitne pore za zrak i vodu, pa kiša uglavnom otječe po površini, umjesto da natapa korijen.

– Kod zalijevanja stabala važno je provoditi dubinsko natapanje, a ne površinsko zalijevanje. Površinskim natapanjem prvih pet do 10 centimetara tla navikavamo stablo na plitak korijen. Voda mora prodrijeti dublje od 15 centimetara kako bi doista bila iskoristiva, veli Poštenjak. Dodaje i kako stablu pri presađivanju, koje pritom gubi i do 90 posto korijenskog sustava, u prve tri godine treba osigurati natapanje s 50 do 80 litara vode jednom do dva puta tjedno, kao i dovoljno mjesta za korijen jer je to jamstvo otpornosti stabala na orkanske udare vjetra tijekom ljetnih oluja. Sve se to uglavnom propušta činiti, kao i redovito provjeravati stanje stabala u gradovima.

Zanemarena stabla

Da se urbanim stablima ne upravlja kako bi trebalo, slaže se i prof. Damir Barčić iz Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma pri zagrebačkom Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije.

– Svaki grad danas ima projekte zelene infrastrukture, što uključuje urbane šume, drvorede, parkove. Ali da bismo to razvijali, potrebni su stručnjaci koji će se brinuti o tim stablima jer su inače prepuštena sama sebi, upozorava Barčić. Za primjer navodi platane na zagrebačkom Zrinjevcu koje su doživjele fiziološku zrelost i samo je pitanje dana hoće li neko od tih stabala pasti i što će ih zamijeniti. Obnova stabala nužna je, dodaje, svakih 50 do 80 godina, kad se vidi da je zdravstveno stanje stabala loše.

– I strategija Europske unije za šume predviđa velika sredstva za dodatno podizanje drvoreda i nasada, ali pitanje je ima li Hrvatska za to kapaciteta, odnosno rasadnika koji će osigurati odgovarajuće sadnice stabala, veli prof. Barčić.

Gradska stabla više su izložena štetnicima i biljnim bolestima jer im je korijen sužen.

– Ako ostave stabla stara 50 godina na metar i pol zemlje, korijen mu nije u prozračnom tlu. S vremenom, stabla se adaptiraju, ali ne kao da su u prirodi, i onda padaju grane, stabla se izvale… I u Maksimiru smo imali veliki broj srušenih stabala upravo zato jer su zanemarili njihovo održavanje i zdravstveno stanje, upozorava.

Struka ne priznaje diplome urbanih šumara

Do stručnog kadra za ovo područje Hrvatska će teško doći, jer od 50-ak studenata, koliko ih se godišnje upiše na studij urbanog šumarstva pri Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu, do diplome dođe njih pet, šest.

– Tu, nažalost, imamo veliki problem, jer se njihova diploma ne priznaje u strukovnoj komori. Student koji završi urbano šumarstvo, neće se moći zaposliti u Hrvatskim šumama, iako bi trebao jer oni imaju podružnice koje se bave održavanjem i uređivanjem urbanih šuma, zaključuje prof. Barčić.